Kako se približavaju američki predsjednički izbori, koji će biti održani 5. novembra, tako sigurnosne službe Sjedinjenih Američkih Država, kao i brojni mediji u toj zemlji, upozoravaju o mogućnost stranog miješanje u glasački proces kojim će se, sad već sigurno, izabrati nasljednik trenutno najmoćnijeg čovjeka na svijetu, Josepha Bidena.

Nedavne optužnice protiv ruskih pojedinaca i sankcije nametnute ruskim entitetima samo su te “strahove” raspirili. Američki državni tužilac Merrick Garland je u septembru objavio izvještaj u kojem se navodi da su provedene zlonamjerne aktivnosti osmišljene kako bi se utjecalo na biračko tijelo te kako bi se glasači okrenuli jedni protiv drugih.

Tako je ruska državna medijska kuća RT optužena za korištenje vještačke inteligencije i botova za širenje propagandnih snimaka s lažnim narativima o kriminalu, imigraciji i ratu u Ukrajini, koji bi potencijalno trebali utjecati na mišljenje američke javnosti uoči izbora. Dodatno se tvrdi da su Rusi stvorili lažne stranice osmišljene da izgledaju kao američke informativne organizacije kako bi promovirale lažne proruske narative.

Isto tako, tvrdi se da je i Kina pribjegla sličnim praksama, plasirajući netačne informacije na TikToku i platformi X, fokusirane na pitanja reproduktivnih prava, pitanja Izraela i beskućništava. Kako navodi Brookings Institution, neprofitna organizacija sa sjedištem u Washingtonu, ti videosnimci su bili dio operacije utjecaja na javnost, pod nazivom “Spamoflauge”, osmišljene kako bi pojačale podjele u američkom društvu i posijale sumnje u demokratske političke sisteme u toj zemlji.

Ovo nisu jedine zemlje koje se optužuju da na neki način žele da utječu na ishod američkih izbora.

Ipak, neosporno je da vijesti i upozorenja o potencijalnom stranom utjecaju ostavljaju traga na psihu građana SAD-a. Rezultati nedavno provedenih anketa pokazuju da je 70 posto Amerikanca “zabrinuto kako bi lažne vijesti mogle utjecati na nadolazeće izbore”, dok je 58 posto ispitanika reklo da su već bili prevareni vijestima koje je generirala vještačka inteligencija.

Manipuliranje vijestima

Iako se upozorava i na druge metode kojim bi se moglo utjecati na američke izbore, glavni strah dolazi od manipuliranja društvenim mrežama i plasiranjem lažnih vijesti.

No, pitanje je koliko je taj strah opravdan, odnosno koliko je zaista moguće promijeniti tok izbora za stanovnika Bijele kuće.

Prema mišljenju Đorđa Obradovića, doktora komunikacijskih nauka i saradnika univerziteta u Dubrovniku i Mostaru, prenaglašava se utjecaj na izbore zato što većina ljudi koji na njih izlaze simpatizira neku stranku ili kandidata i glasa emotivno, bez obzira šta drugi govore.

“Tako je i u SAD-u. Glasa se navijački, često tradicionalno u obitelji kroz više generacija za istu stranku i oni se time ponose. Može se utjecati na mali broj neodlučnih glasača, ali neodlučni glasači koji izlaze na izbore u pravilu proučavaju programe i gledaju tko što nudi, za razliku od većine glasača navijača, pa je njih teže dovesti u zabludu i oglašavanjem i objavama na portalima i društvenim mrežama”.

Profesor Obradović ističe da američki mediji širenjem panike da će im neprijateljske države izabrati predsjednika privlače više korisnika i u konačnici na tome zarađuju, a ujedno se i svrstavaju za ili protiv nekog kandidata sumnjičenjem da je “ruski, kineski, indijski ili nečiji drugi čovjek”. Takve se objave poput ostalih teorija zavjere lakše šire društvenim mrežama nego složene ekonomske ili socijalne teme, napominje.

Nema sumnje da je danas mnogo lakše vršiti propagandne aktivnosti “za” i “protiv” ovisno o nečijem interesu, prije svega zahvaljujući kako napretku tehnologije, tako i sveopće prisutnosti društvenih mreža, koje su za milione ljudi širom svijeta glavno sredstvo informiranja.

Upotreba vještačke inteligencije

Samim tim, “propagandna mašinerija” može uključivati i manje resurse, prije svega u ljudstvu, odnosno ono što je prethodno bilo u mogućnosti samo državnih aktera postaje dostupno i nedržavnim “igračima”.

Profesor Obradović pojašnjava da su naglim razvitkom vještačke inteligencije, botovi, odnosno računarski programi koji se ponašaju kao stvarne osobe i komuniciraju s drugima, višestruko napredovali u odnosu na prošle američke izbore prvenstveno zbog gotovo besprijekorne upotrebe prirodnih jezika i prevođenja s jednoga na drugi.

Tako botovi mogu slogane, parole, afirmativne izjave o nekom kandidatu ili negativne o drugom objavljivati na raznim jezicima toliko vjerno da se ne može posumnjati piše li to izvorni govornik ili stranac, program ili čovjek, ukazuje Obradović.

“Troškove takvih kampanja snose ne samo državni akteri, nego i razni drugi, poput ekonomskih aktera, ali i udruga civilnog društva ili ekoloških pokreta.”

Društvene mreže, kao generalno najpopularnije sredstvo informiranja širom svijeta, redovno tvrde da se bore protiv lažnih vijesti, koje se između ostalog mogu koristiti za utjecaj na glasače, ali je pitanje koliko je njima u interesu da u potpunosti iskorijene takve vijesti i snimke, s obzirom da uobičajeno takvi sadržaji izazivaju najviše “lajkova” i dijeljenja, što opet dovodi do većih mogućnosti za zaradu od reklama.

“Ne treba biti naivan, pa misliti da društvene mreže imaju neke druge važne ciljeve osim stvaranja što većeg profita. Sve drugo što pišu u njihovoj misiji i viziji služi također stjecanju profita. I preferiranje neke stranke ili kandidata također služi budućim poslovnim rezultatima”, napominje Obradović.

Ipak ističe da je najteže širenjem lažnih vijesti posredstvom društvenih mreža utjecati na američke izbore jer je njihova demokratija u konačnici ograničena na samo dvije glavne političke stranke i dva kandidata.

“Male stranke, za koje se rijetko čuje ili neovisni kandidati otpadnu u ranoj fazi kampanje jer je ne mogu pratiti financijski ili zbog malog broja simpatizera. Zato je lakše lažnim vijestima i njihovim širenjem na društvenim mrežama utjecati na demokratska društva s dosta stranaka. U takvim društvima, neodlučni se često priklanjaju novim opcijama i u njima vide ‘spas’, čega u SAD-u nema u kasnijim fazama kampanje.”

Trumpovi potezi

Zanimljivo je da američke službe i mediji bruje o opasnosti od stranog utjecaja korištenjem lažnih vijesti, dok upravo republikanski kandidat Donald Trump pribjegava takvim potezima.

Primjera radi, bivši američki predsjednik, koji je poražen od Bidena prije četiri godine, pustio je u opticaj lažne materijale koji prikazuju njegovu protukandidatkinju i aktuelnu potpredsjednicu Kamalu Harris kako govori na komunističkom skupu dok je iznad glava okupljenih bio veliki simbol srpa i čekića. To je išlo u korist njegovom narativu o “drugarici Kamali” i optužbama da je opasni radikal.

Taj tok je nastavio i biznismen Elon Musk, koji je nedavno postao dio Trumpovog tima, koji je objavio lažnu fotografiju Harris odjevene u vojnu uniformu u komunističkom stilu. Na postu objavljenom na njegovoj platformi X, napisao je “Kamala obećava da će biti komunistička diktatorica od prvog dana. Možete li vjerovati da nosi tu odjeću?”

Kamala vows to be a communist dictator on day one. Can you believe she wears that outfit!? https://t.co/Anu9tKQHXN pic.twitter.com/ISKFXYnSon

— Elon Musk (@elonmusk) September 2, 2024

S obzirom da je Donald Trump vlasnik društvene mreže Truth Social, posao plasiranja lažnih vijesti i sadržaja, ako to poželi, umnogome mu je olakšan i to je u nekoliko navrata i koristio. A upravo je Trump taj koji je “izlizao” frazu “lažne vijesti” gotovo svaki put kada bi se objavilo nešto što mu nije odgovaralo dok je bio predsjednik SAD-a, ali i kasnije.

No vratimo se na pitanje utjecaja društvenih mreža, barem onih “nezavisnih”. Nerijetko se najveće i najpopularnije mreže optužuju da same oblikuju stav javnosti, kako bi potpomogli izbor kandidata koji njima više odgovora. A tako nešto, ako bi zaista to htjele, društvene mreže mogu izvesti.

Društvene mreže mogu vrlo lako usklađivanjem algoritama nekom kandidatu ili stranci omogućiti da se češće i više javljaju, odnosno prikazuju korisnicima, pojašnjava Obradović.

Doduše, napominje, to podliježe kontroli regulatora, ali teško je nešto takvo otkriti ako se ne pojavi neko iznutra. Drugi je način davanje javne podrške kao što je Musk, vlasnik mnogih poznatih kompanija i društvene mreže X, učinio u korist Trumpa, dodaje.

“Trump je osnovao i vlastitu društvenu mrežu, ali na njoj su i tako njegovi istomišljenici pa ne može posredstvom nje promijeniti stavove neodlučnih glasača.”

Strah od konkurencije

Profesor Obradović napominje da većina uglednih američkih glasila podržava Kamalu Harris ne samo zbog Trumpovih stavova, nego i zbog toga što je Trump i sam vlasnik pojedinih medija, pa su konkurenti i na tržištu.

“Na kraju će se sve svesti na to da će većina američkih glasača glasati navijački, onako kako se generacijama glasa u njihovim obiteljima, a da će neodlučni vagati što mogu dobiti, a što mogu izgubiti izborom. Među njima je nekoliko milijuna ilegalnih useljenika kojima je Bidenova administracija omogućila stjecanje državljanstva od prošlih izbora do danas. Oni će vjerojatno poduprijeti Harris i prvi put iskoristiti pravo sudjelovanja u izborima jer se Trump odavno protivi ilegalnom useljavanju i stjecanju američkog državljanstva na taj način.”

Stručnjak za komunikacijske nauke ističe da građani i sami moraju poboljšavati medijsku pismenost i provjeravati izvore koji im nešto predlažu, kao i vjerodostojnost osoba koje su prihvatili kao “prijatelje” na društvenim mrežama.

“Treba imati na umu da je sudjelovanje u izbornom procesu pravo, ali i dužnost koja nositi osobnu odgovornost za funkcioniranje društva. Upravo zato je nastala poslovica ‘svatko ima vlast kakvu zaslužuje’. A i oni koji ne izlaze na izbore, posredno sudjeluju u odlučivanju o vlasti pa i oni dobiju vlast kakvu zaslužuju.”

Bitno je napomenuti da ne vlada strah od utjecaja na američke izbore samo korištenjem manipulacija u digitalnom svijetu, prije svega korištenjem društvenih mreža i lažnih vijesti.

Stručnjaci upozoravaju na opasnost od cyber napada, odnosno da strani akteri mogu pokušati da hakiraju sisteme povezane s izborima, poput baza podataka o biračima, servera političkih stranaka ili čak elektronskih izbornih sistema. Primjera radi, 2016. godine ruski hakeri su navodno pokušali da kompromitiraju e-mailove Demokratske stranke.

Ne treba ići toliko daleko. Nedavno je objavljeno da je Donald Trump bio meta iranskih hakera, što je Teheran, očekivano, negirao.

Osim toga, strane vlade ili akteri mogu koristiti posrednike ili složene metode da bi ilegalno finansirali političke kampanje ili lobističke grupe. Iako je zakonom zabranjeno da strane vlade direktno finansiraju političke kampanje u SAD-u, stručnjaci upozoravaju da postoje načini da novac nelegalno dođe u ruke političkih kandidata ili organizacija.

Dodatno, strane vlade ili zainteresirane strane mogu angažirati lobiste koji djeluju u okviru zakona SAD-a, ali čiji cilj može biti usmjeravanje politike ili javnog mnijenja u korist stranih interesa.

Kao primjer se navodi da mnoge zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, Kinu i Rusiju, aktivno lobiraju u Washingtonu za politike koje su im naklonjene.

Iako postoje razne metode za utjecaj, čini se da najveći strah vlada od najmasovnije metode, a to se korištenjem digitalnih platformi i lažnih vijesti.