Izazovi ‘nearshoringa’: Koji su faktori Balkana zanimljivi stranim investitorima i kompanijama?

Nakon godina i decenija problema, Zapadni Balkan ima priliku da bude na pozitivnoj strani izreke: „Dok jednom ne smrkne, drugome ne osvane“. Naime, studija grupe autora iz Njemačke, Austrije i naše regije pod nazivom „Transformacija Zapadnog Balkana kroz nearshoring i dekarbonizaciju“ ukazuje na odličnu priliku za razvoj privrede i saradnje sa prvom ekonomijom Evrope.

Autori ističu kako su pandemija COVID-19 i nedavne geopolitičke napetosti ozbiljno poremetile globalne opskrbne lance, što je dovelo do očekivanja da bi njemačke firme mogle preseliti svoje proizvodne pogone bliže matičnim tržištima – trend poznat kao nearshoring.

„Ova studija ispituje da li se ovaj trend dogodio od posljednjeg istraživanja 2021. na Zapadnom Balkanu (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija) i kako se može povezati s trenutnim naporima za dekarbonizaciju, tj. smanjenje emisije CO2“, ističe se u studiji i ukazuje na najvažnija pitanja:

„Kako se trendovi nearshoringa i napori za dekarbonizaciju mogu koristiti sinergijski? Koji su utjecaji nearshoringa i dekarbonizacije na lokalne firme na Zapadnom Balkanu i kako oni mogu promovirati saradnju između lokalnih i stranih kompanija u regiji?“

Treba istaknuti kako je studija je provedena u okviru Projekta komorskog partnerstva Zapadnog Balkana (KVP WB6), uz finansiranje njemačkog Federalnog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj. Studiju je od januara do augusta 2024. godine provelo šest nacionalnih privrednih komora Zapadnog Balkana i krovna organizacija Komorski investicioni forum (Chamber Investment Forum, WB6 CIF), u saradnji s Bečkim institutom za međunarodne ekonomske studije (wiiw).

Vrhunska lokacija

Jedna od autorica studije je Sophia Kluge koja za Al Jazeeru kaže kako se termin „nearshoring“ tradicionalno odnosi na preseljenje poslovnih procesa, proizvodnje ili usluga na obližnju lokaciju, bliže sjedištu firme ili primarnom tržištu.

„Na primjer, njemačka firma bi mogla preseliti svoje poslovanje iz udaljene lokacije poput Kine u Bosnu i Hercegovinu. No, kroz našu studiju i intervjue sa njemačkim investitorima na Zapadnom Balkanu, otkrili smo da se nearshoring često shvaća šire, te kako se ne radi se samo o blizini sjedišta, već i o ciljnom tržištu“, govori naša sagovornica.

U novom primjeru navodi:

„Kineska firma koja ulaže u Srbiju radi izvoza u EU zbog kraćih lanaca distribucije i opskrbe također bi se mogla smatrati nearshoringom. Slično tome, japanska firma mogla bi investirati u Sjevernu Makedoniju kako bi tamo bila bliže svojim njemačkim partnerima.“

Kluge ukazuje kako ova strategija sve više dobija na značaju jer firme nastoje smanjiti rizike skraćivanjem lanaca opskrbe i distribucije.

„Zapadni Balkan nudi vrhunsku lokaciju za to, zahvaljujući svojoj blizini evropskim tržištima, relativno niskim platama i dostupnosti kvalificiranih radnika“, dodaje Kluge.

U navedenom izvještaju tretira se i pitanje dekarbonizacije, odnosno smanjenja emisija stakleničkih ugljeničkih plinova. Iz godine u godinu, po dolasku jeseni i zime, balkanski gradovi zauzimaju vodeća mjesta na neslavnim svjetskim tabelama najzagađenijih prijestolnica i većih gradva.

„Studija pokazuje kako su nearshoring i dekarbonizacija dobro usklađeni. Novi propisi Evropske unije poput Mehanizma prilagodbe granica ugljika (CBAM), njemačkog Zakona o opskrbnom lancu ili EU-ove Direktive o temeljitoj provjeri održivosti firme (CSDDD) potiču kompanije na usvajanje održivijih praksi“, objašnjava koautorica studije.

Dalje dodaje kako CBAM cilja na emisije ugljičnog dioksida nametanjem carina na uvoz iz zemalja s nižim klimatskim standardima, potičući poduzeća na dekarbonizaciju duž lanca opskrbe.

„Iako sam nearshoring nije direktno povezan sa smanjenjem ugljičnog otiska, intervjuirane firme kazale su da pomaže smanjenjem emisija povezanih s prijevozom na velike udaljenosti. Što je proizvodnja više lokalizirana, tvrtke se manje oslanjaju na proširene lance opskrbe s velikim emisijama.“

Poticaj za ‘zelenije’ prakse

Ono što je dobro za stanovnike Balkana da su, pošto je EU najveći trgovački partner regije (na Uniju otpada približno 69 posto izvoza regije) firme i dobavljači u regiji spremni se uskladiti s ovim standardima.

„To znači da blizina Zapadnog Balkana može potaknuti ‘zelenije’, održivije proizvodne prakse jer firme žele ostati dijelom opskrbnih lanaca EU-a. Naše istraživanje pokazuje da je 32 posto lokalnih firmi spremno ulagati u nove tehnologije kako bi ispunile ta očekivanja, a 27 posto stranih ulagača traži nabavu od dobavljača s niskim udjelom ugljika.

Jasno je da se događa pomak, a za regiju bi ovo mogla biti velika prilika za privlačenje još više stranih ulaganja, pri čemu je 72 posto ulagača izrazilo zadovoljstvo svojim ulaganjima, a 68 posto reklo je da bi uložilo još više ako regija unaprijedi svoje napore na dekarbonizaciji“, ukazuje sagovornica Al Jazeere.

Pitanje koje se uvijek nameće kada je riječ o ovim temama glasi: koji su to faktori Balkana zanimljivi stranim investitorima i kompanijama?

„Geografija je definitivno ključni faktor, ali to nije jedini razlog zašto su strani ulagači privučeni. Regija nudi kvalificiranu radnu snagu i konkurentne plate, što je čini atraktivnom investicijskom destinacijom. U studiji njemački investitori posebno ističu važnost pristupa obnovljivim izvorima energije, što postaje sve kritičnije za tvrtke koje žele ispuniti standarde održivosti EU-a i očekivanja svojih kupaca“, odgovara Kluge, a u nastavku ukazuje i na izazove sa kojima se strane firme suočavaju u regiji.

„Uglavnom su spominjali probleme kao što su nerazvijena infrastruktura, problemi upravljanja i odljev mozgova. Saradnja s lokalnim dobavljačima također nailazi na prepreke kada je u pitanju proizvodni kapacitet i konkurentnost. Kako bi bolje iskoristili mogućnosti nearshoringa, Komorski investicijski forum (WB6 CIF) preporučuje da se lokalne firme fokusiraju na proširenje svojih proizvodnih kapaciteta, osiguravanje potrebnih certifikata i ulaganje u tehnologiju.“

Još jedan izazov su neizvjesnosti koje okružuju CBAM, naročito segment kako se lokalne firme trebaju prilagoditi, te su CIF i regionalne komore brzo odgovorili pokretanjem radionica i smjernica kako bi pomogle firmama da razumiju zahtjeve CBAM-a i prilagode svoje proizvodne procese.

Interes i izvan Evrope

Slično tome, Njemačke strane komore (AHK) na Zapadnom Balkanu identificirale su potrebu za premošćivanjem jaza između zahtjeva njemačkih investitora i kapaciteta lokalnih dobavljača, nudeći podršku za olakšavanje veza i pružajući obuku kako bi se smanjio ugljični otisak.

Također, WB6 CIF ističe da vlade ovaj proces mogu podržati poboljšanjem regulatornih okvira, ponudom finansijskih poticaja firmama i smanjenjem birokratskih opterećenja, objašnjava Kluge i ukazuje: „Ulaganje u infrastrukturu obnovljivih izvora energije moglo bi promijeniti igru za dugoročnu konkurentnost regije“.

Zapadni Balkan nije samo interesantan evropskim kompanijama.

„Azijske firme, posebno iz Kine i Indije, strateški se pozicioniraju bliže EU kako bi skratile opskrbne lance i ublažile rizike. Japanske firme, na primjer, pokazuju interes za Zapadni Balkan, posebno ako regija može poboljšati svoje ekološke standarde kako bi se uskladila s onima u EU“, navodi Kluge.

Ističe kako je proces nearshoringa pokrenut u cijeloj regiji, ali i da se značajno razlikuje od države do države.

„Od pandemije, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Sjeverna Makedonija bilježe značajan porast direktnih stranih ulaganja (FDI) između 2020. i 2023. godine, nadmašujući prethodna predviđanja. S druge strane, Albanija i Srbija nisu doživjele sličan rast, s priljevima direktnih stranih ulaganja koji stalno padaju ispod očekivanja. Crna Gora predstavlja mješovitu sliku, bilježi porast FDI do 2022, ali pad 2023.

Uprkos tim razlikama, strani ulagači pokazali su interes za projekte obnovljive energije širom regije. Države poput Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije privukle su ulaganja u projekte zelene energije vodika, sunca i vjetra, naglašavajući potencijal regije u razvoju održive energije“, rekla je Kluge.

Ključni korak regionalno tržište

Na pitanje koliko svi ovi procesi mogu pomoći balkanskim državama na putu eurointegracija i u očuvanju domaćih kvalificiranih radnika, odgovorila je Aleksandra Zec koja je također suautorica studije te, kao i Kluge, koordinatorica u projektu „Komorsko partnerstvo Zapadnog Balkana“.

„Nearshoring bi mogao predstavljati priliku za države Zapadnog Balkana na njihovom putu prema integraciji u EU, istovremeno rješavajući izazov zadržavanja kvalificiranih radnika. Privlačenjem stranih ulaganja, nearshoring može stvoriti nove mogućnosti zapošljavanja koje mogu pomoći u poticanju kvalificiranih pojedinaca da ostanu u svojim matičnim državama umjesto da traže posao u inozemstvu. To bi moglo pridonijeti smanjenju odljeva mozgova i, zauzvrat, jačanju lokalnih ekonomija“, govori ona za Al Jazeeru.

Zec dodaje kako bi ekonomski rast potaknut nearshoringom mogao imati i pozitivan učinak na infrastrukturu i povezanost u regiji, a koji su ključni i za unutar-regionalni razvoj i za dublju integraciju s EU-om.

„Poboljšanja u tim područjima olakšala bi kretanje unutar Zapadnog Balkana i unaprijedila trgovinu i saradnju s EU-om. Nedavna uspostava Zajedničkog regionalnog tržišta također je ključni korak u ovom procesu, promovirajući slobodno kretanje ljudi, robe i usluga širom regije.

Usklađivanjem Zapadnog Balkana sa standardima jedinstvenog tržišta EU-a, posebno u smislu zelene tranzicije, nearshoring bi mogao odigrati ulogu u pripremi regije za konačno članstvo u EU-u, dok bi također pomogao zadržati kvalificiranu domaću radnu snagu“, zaključuje sagovornica.