Američki glasači 5. novembra biraju nasljednika predsjednika Josepha Bidena između njegove aktuelne potpredsjednice iz redova demokrata Kamale Harris i bivšeg predsjednika republikanca Donalda Trumpa.

Države i građani Zapadnog Balkana teško se mogu složiti oko bilo kojeg domaćeg ili međunarodnog političkog pitanja, pa tako i oko naklonosti prema Harris ili Trumpu.

Očekivanja oko odnosa budućeg stanovnika Bijele kuće prema Balkanu, bez obzira ko će to biti, velika su. Sagovornici Al Jazeere kažu kako je nerealno očekivati veće promjene u tom odnosu.

Aida Hozić, profesorica međunarodnih odnosa za Univerzitetu Florida, podsjeća da su očekivanja u nekim krajevima Zapadnog Balkana bila jako velika i kada je Biden izabran prije četiri godine.

„Američka spoljna politika prema regiji je, međutim, ostala ista kao i u doba Trumpa. Malo je vjerovatno da će se mnogo šta promijeniti i ovim izborima. Harris ne spominje Balkan, a Trump i njegova svita će nastaviti da čeprkaju po Balkanu i tragaju za profitabilnim nekretninama“, kaže Hozić.

Dodaje kako su ključni akteri na Zapadnom Balkanu i dalje Evropska unija, NATO i međunarodne finansijske institucije.

„Pridruživanje Evropskoj uniji i demokratska debata o kriterijima tog pridruživanja bi trebali da budu prioritet političara u regiji, a ne magični štapići iz Washingtona“.

Sličnog mišljenja je i Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku (BCBP), stručnjak za međunarodne odnose i pitanja Kine.

„U slučaju pobede Kamale Harris, postojaće kontinuitet sa politikom Bidenove administracije. U tom slučaju, politika će se vrteti oko kosovskih pregovora, litijuma i potiskivanja ruskog i kineskog uticaja. U slučaju Trumpove administracije tu je moguća određena promena zbog njegove ličnosti i činjenice da će potencijalni članovi te administracije, poput Richarda Grenella, koristiti Balkan zarad sopstvene promocije. Tu je ključno pitanje stav prema Albinu Kurtiju i kako rešiti problem severa Kosova“, kaže Vuksanović.

Nerealna očekivanja

Očekivanja pojedinih balkanskih zemalja od izbora su različita. U Srbiji, naprimjer, priželjkuju pobjedu Donalda Trumpa, na Kosovu Kamale Harris, dok su u Bosni i Hercegovini podijeljena očekivanja zavisno o kojem entitetu govorimo. Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik otvoreno priželjkuje povratak Trumpa, dok je Federacija BiH tradicionalno više okrenuta demokratama. Slična situacija je i u Crnoj Gori te Sjevernoj Makedoniji.

Profesorica Hozić ističe kako su slične podjele među zemljama i strankama Zapadnog Balkana bile i u prethodnim američkim izborima, pa je sve ostalo isto.

„Decenijama su narodi Zapadnog Balkana taoci lokalnih političara koji su klijenti ove ili one velike sile, ovog ili onog tabora unutar tih velikih sila. Neki od tih političara vješto mijenjaju strane, u zavisnosti ko ih više pomaže ili plaća. Dijelom je to uobičajena tragedija malih državica, dijelom proizvod dugotrajnog očaja i trauma rata, ali dijelom i rezultat tih varljivih nada da će neko drugi riješiti nagomilane lokalne probleme. A što je Zapadni Balkan više podijeljen, to je ovim lokalnim i bjelosvjetskim političarima lakše da ga eksploatišu ili zanemaruju“, kaže Hozić.

Dodaje kako je izlaz iz tog začaranog kruga moguć samo razračunavanjem sa uzrocima podjela, naročito različitim narativima genocida i rata, orijentacijom prema političkim i ekonomskim tokovima i realnim problemima, te integraciji u Evropu i svijet.

„Ljudi umiru pod kamenjem zbog neregulisane privrede i bespravne sječe šuma, žene ubijaju u po bijela dana, narod kopa po smetljarnicima, nemamo medicinskog osoblja, teško da će rezultati američkih izbora bilo šta tu promijeniti“, smatra Hozić.

Vuksanović ističe da je, kada su u pitanju velika očekivanja regiona od američkih izbora, još uvijek jak refleks 1990-ih gdje svi vjeruju da je američka podrška ključna za rješavanje njihovih nacionalnih problema.

„Mnogi osećaju simpatije prema demokratama zbog američkih intervencija 1990-ih. Srbi širom regiona naginju ka republikancima, jer konzervativnim Srbima je privlačna ta doza hrišćanskog konzervativizma koja se asocira sa republikancima. Liberalni Srbi su podeljeni. Jedni imaju naklonost ka demokratama jer smatraju da dele zajednički sistem vrednosti, dok drugi liberali smatraju da će demokrate uvek gledati na Srbiju kroz predrasude 1990-ih i samim tim smatraju da je lakše doći do zbližavanja sa SAD-om preko republikanaca koji nemaju bagaž 1990-ih“.

Ipak, smatra Vuksanović, navijačke strasti svih na Balkanu će se završiti razočarenjem.

„U slučaju Srba, nikada se američka politika neće toliko promeniti da dođe do promene po pitanjima kao što je priznanje Kosova. U slučaju svih ostalih na Balkanu, SAD se, sem u slučaju ozbiljne iracionalnosti Srbije, neće vratiti odnosu punog animoziteta prema Srbiji, pošto za SAD Srbija ostaje taj poslednji i najvažniji deo slagalice koji nedostaje“, istakao je.

Eventualna promjena administracije u Bijeloj kući neće značiti i značajniju promjenu u odnosu američke politike prema regionu, dodaje, ali i napominje: „Samo u slučaju Trumpa.“

„Međutim, i to će biti nijanse. Balkan će ostati fusnota američke spoljne politike, relevantan samo u onoj meri u kojoj je deo širih procesa koji su od interesa za SAD, poput evropske bezbednosti ili odnosa sa Rusijom i Kinom“, kaže Vuksanović.

Jedinstvena vanjska politika

Kada govorimo o američkoj vanjskoj politici, sagovornici ističu kako je teško govoriti o dvije politike jer SAD ima jedinstvenu politiku koja se ne mijenja bez obzira o tome ko je u Bijeloj kući demokrata ili republikanac.

Profesorica Hozić kaže kako je u Sjedinjim Američkim Državama uobičajeno da se kaže kako spoljnja politika ne određuje rezultate izbora. Kada američki glasači izlaze na izbore, oni ne razmišljaju o efektima američke politike na ostatak svijeta.

„Američka spoljna politika je, i to se često kaže, poput ogromnog broda, a velike lađe ne mijenjaju lako svoj kurs. Kontinuitet u spoljnoj politici je obično mnogo veći nego promjene. Čak ni radikalni predsjednici, poput Donalda Trumpa, nisu toliko radikalni kao njihove izjave. Washington već godinama posmatra svjetsku politiku kroz prizmu prvenstveno Kine, a onda Rusije. Afrika i Bliski Istok su već dugo teren rata, sada je to i Ukrajina, ekonomije se zatvaraju, sve je više protekcionizma. Svijet se ponovno dijeli i rasparčava, grabe se sirovine, rastu tenzije. Teško je nadati se promjenama na bolje, bilo ko da pobijedi, možemo samo da strahujemo“, kazala je Hozić.

Vuksanović kaže kako debata o određenim pitanjima postoji, ali po većini, onih najvažnijih, pitanja republikanci i demokrate ostaju dvije strane istog novčića.

„Elite u obe partije su previše naviknute na eru američke post-hladnoratovske hegemonije i na intervencionističke principe. Vidimo da im je veoma teško da se odviknu od ovih ideja iako je globalno bezbednosno okruženje mnogo drugačije nego što je bilo 1990-ih ili ranih 2000-ih. Jedini koji odstupa od konsenzusa elita i u dobru i u zlu je Trump.

Međutim, čak ni to možda neće biti dovoljno za transformaciju američke spoljne politike zbog jako umreženog spoljnopolitičkog aparata koji prevazilazi promene administracija. Svaki novi predsednik od Busha mlađeg 2000. godine je obećavao promenu spoljne politike i svaki od njih je omanuo što zbog događaja, što zbog otpora spoljnopolitičko-birokratskog aparata“, kazao je Vuksanović.

Hozić zaključuje kako zemlje Zapadnog Balkana nikada ne treba da očekuju ništa dobro od velikih sila.

„Velike sile vode računa o svojoj dobrobiti, a ne o malim zemljama na periferiji. Prema tome, bez obzira na rezultate izbora, razjedinjeni Zapadni Balkan može samo da strahuje, a ne da se nada“.