Zašto okupacija zadržava Sinwarovo i tijela drugih ubijenih

Odluka izraelskih okupatorskih vlasti da zadrže tijelo šefa Političkog biroa Hamasa Yahye Sinwara ponovno otvara pitanje zadržavanja tijela ubijenih Palestinaca sa ciljem njihovog korištenja kao „pregovaračkog aduta“.

Broj ubijenih čija su tijela zadržana i čiji podaci su dokumentirani premašuje šest stotina, dok procjene govore da su – od početka agresije 7. oktobra 2023. godine u Pojasu Gaze – stotine zadržanih tijela koja još nisu prepoznata.

Okupatorska vojska je objavila da je prošle srijede ubila Sinwara u oružanom sukobu u Tal al-Sultanu na jugu Pojasa Gaze.

Budući adut

Prema onome što su izraelske novine Israel Today objavile ovih dana, Sinwarovo tijelo se drži na „tajnoj“ lokaciji te bi moglo biti korišteno kao „pregovarački adut“ u budućnosti.

Novine su prenijele izjavu „visokog“ sigurnosnog dužnosnika, u kojoj je rekao: „Trenutno nije jasno šta će biti sa njegovim tijelom, hoće li biti zakopano na tajnom groblju ili smješteno u hladnjaču, ali ono što je sigurno jeste da će biti korišteno kao pregovarački adut u budućim pregovorima o razmjeni izraelskih zarobljenika, kojih je u Pojasu Gaze stotinu i jedan.“

U septembru 2019. godine Vrhovni sud Izraela je ovlastio okupatorsku vojsku da nastavi s praksom zadržavanja tijela ubijenih s ciljem da se koriste kao adut tokom bilo kakvih pregovora o razmjeni s palestinskim frakcijama.

Tada je većina sudija rekla da izraelski Zakon o vanrednim situacijama dozvoljava vojnom guverneru da sahrani tijela onih koji se nazivaju „neprijateljima“ s ciljem vraćanja tijela i zarobljenih izraelskih vojnika kod palestinskih frakcija. Ta praksa se temelji na standardima koje su sudije opisale kao sigurnosne jer služe sigurnosti države i njenih građana.

Odgođena žalost

Zadržavanje tijela nije ograničeno samo na vođe ili borce, već uključuje i žene i djecu, prema dokumentaciji nevladine Nacionalne kampanje za povratak tijela ubijenih.

Studentica Fakulteta za medicinske sestre Maimouna Harahshah (20) iz mjesta Bani Naim, koje se nalazi istočno od Hebrona na jugu Zapadne obale, ubijena je 24. aprila nakon tvrdnje okupacijskih snaga da je pokušala napad nožem na vojnike.

Od tog dana njena porodica na sve načine pokušava dobiti njeno tijelo, nekada angažiranjem advokata, a nekada uz pomoć organizacija za ljudska prava, ali je odgovor uvijek isti: odgađa se zbog rata, kako je rekla njena majka Umm Shadi Harahshah za Al Jazeeru.

Porodica ne zna gdje je tijelo, da li je na grobljima brojeva ili u hladnjačama, ali se žalost odgađa dok se tijelo ne pronađe i ne ukopa na poznatom mjestu u skladu sa islamskim propisima, prema riječima njene majke.

Nevladina Nacionalna kampanja za povratak tijela ubijenih na svojoj internetskoj stranici navodi da politika zadržavanja tijela „predstavlja dio kolonijalnog sistema ugnjetavanja, čiji je cilj kažnjavanje palestinskih porodica uskraćivanjem prava na dostojanstven ukop njihovih najmilijih“.

Eskalacija politike zadržavanja

Glasnogovornik Kampanje Hussein Shejaeya rekao je za Al Jazeeru da je dokumentirano 607 zadržanih tijela od 1967. godine, od kojih je 256 ukopanih na „grobljima brojeva“.

Dodao je da je od 2015. godine zadržano tijelo 351 žrtve, od kojih je 57 djece (mlađe od 18 godina), 50 onih koji su umrli u izraelskim zatvorima, devet žena, šest palestinskih izbjeglica u Libanu i dvoje ubijenih iz južnog Libana. Istakao je da je od početka rata istrebljenja u Pojasu Gaze ta politika eskalirala na neviđen način „jer je broj zadržanih tijela dostigao 202, što je više od polovine zadržanih tijela od 2015. godine“.

Ovo je statistika o onima čiji identitet je poznat. Međutim, Shejaeya kaže da su, prema procjenama izraelskih medija, okupatorske vlasti zadržale više od 1.500 neidentificiranih palestinskih tijela iz Pojasa Gaze od 7. oktobra 2023. godine.

U saopćenju Kampanje povodom prve godišnjice početka agresije navedeno je da se tijela žrtava iz Gaze drže u „hladnjačama unutar vojne baze Sde Teiman (u Negevu) u uvjetima koji nemaju ni osnovne humanitarne standarde“.

Također je istaknuta „krađa tijela iz bolnica i grobalja, poput onoga što se dogodilo u medicinskom kompleksu Al-Shifa u gradu Gazi kao i u drugim mjestima tokom vojnih upada u Pojas Gaze“.

Navedeno je i to da je okupacija „isporučila 516 tijela neidentificiranih tijela žrtava tokom godine rata, čiji je period zadržavanja bio različit. Neka od njih su ukradena s grobalja u Pojasu Gaze i iz bolnice Al-Shifa“. Te isporuke, prema navodima Kampanje, „nisu bile izvršene u skladu s međunarodnim protokolom za predaju tijela niti su bile popraćene bilo kakvim informacijama ili dokumentima koji potvrđuju identitet tijela žrtava ili mjesto odakle su tijela ukradena“.

O grobljima brojeva

Prema navodima Kampanje, Izrael je, možda, jedina zemlja na svijetu koja uvodi sankcije leševima „budući da krije broj zadržanih tijela Palestinaca i Arapa koji su stradali u različitim fazama nacionalne borbe“.

Navela je da je u tu svrhu Izrael napravio tajna groblja, poznata kao „groblja brojeva“, osim toga što neka tijela drži u hladnjačama.

Kampanja ih je opisala kao „jednostavna groblja, okružena kamenjem, u kojima su grobovi označeni metalnom tablom s određenim brojem umjesto imena, zbog čega se nazivaju grobljima brojeva, a za svaki broj postoji poseban dosje s informacijama o žrtvi, koji čuva nadležni sigurnosni organ“.