‘Lutanje džunglom Bliskog istoka’: Kuda ide Netanyahu?

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu navikao je tokom protekle godine uživati u svemu onome što je smatrao pobjedom – pa čak i ako je nije postigao, kao u slučaju ubistva šefa političkog ureda Islamskog pokreta otpora (Hamas) Yahye Sinwara. Počeo je vjerovati da je u “božanskoj misiji” s ciljem da zaštiti jevrejski narod, što zahtijeva rasplamsavanje totalnog rata s nesagledivim posljedicama za regiju, pa čak i za sami Izrael.

Uz dosta pretjerivanja, izraelski premijer se u svojim govorima poziva na vjerske tekstove kako bi opravdao svoju pretjeranu sklonost za ulazak u taj rat. Odluku o tome je donio kada je nedavno stao za govornicu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, utjelovljujući lik bivšeg britanskog premijera Winstona Churchilla koji je poručio Britancima: ”Nemam ništa za ponuditi osim krvi, napora, suza i znoja.”

Netanyahu se obratio preostalim prisutnima, nakon što su delegacije brojnih zemalja napustile dvoranu zbog njegovog obraćanja 27. septembra, izjavivši da Izrael vodi rat u kojem se bori za svoj opstanak, te da mora donijeti čvrste odluke uoči tog rata.

Citirao je odlomak iz Tore koji podupire njegovu viziju za taj period, rekavši: ”Danas smo suočeni s istim izborom koji je Mojsije stavio pred sinove Izraelove prije više hiljada godina… budućim generacijama ostavljamo u nasljeđe blagoslov ili prokletstvo.”

Kako bi potkrijepio takav stav, Netanyahu je pokazao dvije karte. Jedna je nosila naslov “blagoslov” i prikazuje Izrael i neke od njegovih arapskih susjeda kako žive u miru, prema njegovim procjenama. Druga karta pod nazivom “prokletstvo” prikazuje Iran na čelu “osovine zla” koja uključuje Siriju, Liban i Jemen. Obećao je da će poraziti “ove neprijatelje” i naglasio da će izbor koji napravi dovesti do izgradnje svijetle budućnosti mira i prosperiteta.

Zamka iz New Yorka

Prema listu The New York Times, stvari su išle u pravom smjeru prema postizanju rješenja koje bi moglo spriječiti izbijanje totalnog rata između Izraela i Hezbollaha, prije nego što je Netanyahu odlučio iznenaditi sve i uništiti francusko-američku inicijativu za prekid vatre. Slično onome što je učinio prije nekoliko mjeseci kada je naredio ubistvo bivšeg vođe Hamasa Ismaila Haniyeha, ovog puta je, iz srca New Yorka, izdao naredbu za atentat na vođu Hezbollaha Hassana Nasrallaha.

Čini se da je odlukom o atentatu Netanyahu spremao zamku za sve, budući da je izjava čelnika izraelske opozicije Yaira Lapida otkrila da je prije putovanja u New York obavijestio Washington da pristaje na 21-dnevno primirje s Hezbollahom.

Netanyahu je šokirao Amerikance svojim oštrim tonom tokom govora u Ujedinjenim narodima, kada je obećao da će se nastaviti boriti protiv Hezbollaha, umjesto da ponudi znakove podrške inicijativi za prekid vatre, kako se očekivalo, navodi list.

Prije Netanyahuovog govora, pozitivni pokazatelji dolazili su od svih strana koje su pozivale na primirje. Dan prije atentata na Nasrallaha, tačnije 26. septembra, predsjednik libanskog parlamenta Nabih Berri obavijestio je libanskog premijera Najiba Mikatija u New Yorku da je Hezbollah pristao na tekst predloženog primirja. Mikati je o tome obavijestio američkog izaslanika Amosa Hochsteina, a libanski ministar je u svom govoru u Ujedinjenim narodima dao podršku primirju između dvije strane.

Od svog dolaska u New York, potezi koje je Netanyahu poduzimao bili su u suprotnosti s bilo kakvim mogućim primirjem. Izdao je naredbu za ubistvo komandanta zračnih snaga Hezbollaha Mohameda Soroura te uništio nade u postizanje primirja dajući zeleno svjetlo za atentat na Nasrallaha iz sale Ujedinjenih naroda, kada je obećao da će uništiti, kako ju je nazvao, “osovinu prokletstva”.

Ispostavilo se da njegov govor u Ujedinjenim narodima nije samo uobičajena predstava, već utjelovljenje pristupa koji je odabrao i koji je odlučio slijediti. Prevario je američkog predsjednika Joea Bidena i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji su očekivali da će njegov govor uključivati pozive na smirivanje, da bi ih onda iznenadio “njujorškom zamkom”.

Nuklearno uništenje ili generacijsko žaljenje?

Svijet čeka na odgovor Izraela na posljednji iranski raketni napad, dok se sprovode analize i iznose nagađanja o Netanyahuovim namjerama, što produbljuje stanje neizvjesnosti i zabrinutosti u regiji.

Izazovi s kojima se Izrael suočava u posljednje vrijeme smatraju se “ključnim u određivanju njegove strateške sigurnosti”. Bivši šef obavještajnog odjela izraelske vojske Amos Yadlin smatra, kako se prenosi u članku na web stranici izraelskog Kanala 12, da je suprotstavljanje iranskoj prijetnji trenutno glavni cilj Izraela. Izrael zbog toga mora snažno odgovoriti na iranski napad na Tel Aviv, jer na taj način pojačava sposobnost odvraćanja i sprječava ponavljanje incidenta.

Izraelski vojni analitičar Ron Ben-Yishai izrazio je zabrinutost da strategija vođenja dugog rata na nekoliko frontova neće dovesti do “apsolutne pobjede kakvu želi premijer”.

Yaron Friedman, analitičar događaja u arapskom svijetu za novine Yedioth Ahronoth, kaže da se Izrael trenutno nalazi na historijskog prekretnici, budući da je godinama izbjegavao napade na iranska nuklearna postrojenja, a neki od glavnih razloga za to su:

• Zabrinutost zbog Hezbollahovog raketnog arsenala koji bi mogao biti korišten u odmazdi protiv Izraela.
• Izostanak američke podrške takvom napadu, što otežava donošenje odluke bez pune političke ili vojne podrške.
• Nedovoljne količine bombi koje mogu probiti utvrđene objekte, što ograničava efikasnost svake potencijalne vojne akcije.

Prema Friedmanu, nestali su razlozi koji su kočili donošenje odluke o uništenju iranskog nuklearnog programa, što sadašnji trenutak čini idealnim za izvođenje ovog napada. Dodaje da je uništenje nuklearnog reaktora u Iraku 1981. i sirijskog 2007. bilo odlučujuće. Da se to nije desilo, dvije zemlje bi danas posjedovale nuklearno oružje. Friedman je upitao: “Šta ako Iran dođe do nuklearnog oružja? Tada će dobiti imunitet protiv bilo kakvog napada, kao što je slučaj sa Sjevernom Korejom, a Izrael će morati živjeti s trajnom egzistencijalnom prijetnjom.”

Friedman vjeruje da je iranski raketni napad na Tel Aviv dao Izraelu zlatnu šansu da odgovori Teheranu. Vjeruje da su slabljenje Hezbollaha, nadmoć izraelskih zračnih snaga i dostupnost bombi koje mogu probiti utvrde, kao i američka podrška, faktori koji nalažu da se iskoristi ovaj trenutak. Skrenuo je pažnju na to da bi propuštanje ove prilike moglo dovesti do velikog kajanja, pa čak i do “duboke tuge u srcima generacija”.

‘Besciljno lutanje’

”Netanyahu se u ovoj kritičnoj fazi pojavljuje usamljeniji nego ikad prije u svom životu”, noseći teret jednogodišnje nevolje u ”suprotstavljanju svijetu”, kako je opisao ultraortodoksni magazin Mishpacha prije nekoliko dana.

Osim osjećaja usamljenosti, magazin navodi da je Netanyahu postao drugačiji, jer želi pokazati svoju snagu, ostvariti ”pobjedu koju je obećao od početka”, kako je rekao.

Magazin smatra da za ovakvu smjelost koju pokazuje premijer postoji nekoliko razloga, a neki od njih su sljedeći:

• Postoje naznake da američki predsjednik Joe Biden ne želi kazniti Izrael na kraju svog mandata, kao što je to učinio Barack Obama 2016. kada je SAD ostao suzdržan prilikom glasanja u Vijeću sigurnosti o Rezoluciji 2334, koja je ponovila zahtjev Izraelu da zaustavi širenje doseljeničkih naselja na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jerusalem.
• Netanyahu koristi trenutnu američku šutnju da nastavi sa svojim djelovanjem bez bilo kakvog oklijevanja. Bez obzira na njihove stavove prema izraelskim postupcima, kandidati za predstojeće izbore, Kamala Harris i Donald Trump, u ovoj fazi nemaju nikakvu drugu mogućnost osim davanja komentara, navodi magazin.
• Netanyahu radi na tome da svojim djelima dokaže ispravnost svojih izbora, vjerujući da rezultati govore sami za sebe, a to ga tjera da riskira u donošenju odluka ne mareći za njihove posljedice.

Lukavi vojskovođa

Analizirajući njegovu novu ličnost, izraelski magazin kaže da su premijerovi skriveni stavovi još složeniji. Netanyahu slijedi metodu “da, ali”, gdje pokazuje fleksibilnost prema svakom dogovoru koji vodi do rješenja, ali u isto vrijeme nameće uvjete koji postizanje rješenja čine nemogućim. Na taj način se može nositi s pritiscima, posebno onima iz Sjedinjenih Američkih Država, a da se načelno ne protivi bilo kakvoj inicijativi.

Netanyahu kaže da bi, da je napravio bilo kakve ustupke u ovoj fazi, dobio medijski aplauz, a možda bi i postao popularan u Evropi, ali smatra da bi to bila “izdaja” onoga što su mu povjerili “jevrejski narod i povijest”.

Izraelski magazin smatra da je nova realnost koju Izrael proživljava natjerala Netanyahua da se transformira iz političkog u ratnog vođu.

Netanyahu vjeruje da je on najodlučniji vođa, prema onome što je otvoreno izjavio za magazin, pripisujući sebi zasluge za zadavanje “smrtonosnih” udaraca na frontovima u Gazi i Libanu. Naglašava da je neophodno da pokaže čvrst stav, čak i u odnosima sa saveznicima. O tome govori i neobično oštra osuda prilikom odgovora francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, kada je najavio zabranu izvoza oružja u Izrael. Netanyahu se u tom odgovoru nije držao tradicionalnih diplomatskih protokola, te je osudio embargo koji je uvela Francuska, a odluku je nazvao sramotom. ”Pobijedit ćemo bez vas, ali će vaša sramota trajati dugo”, poručio je Macronu.

‘Džungla Bliskog istoka’

Na pitanje o zarobljenicima u Gazi i demonstracijama kojima se traži prekid rata, Netanyahu je za magazin izjavio da pritiske kojima je izložen nadilazi tako što se drži podalje od medija, suprotno onome što je činio u prošlosti, kada se volio pojavljivati u medijima. No sada ne gleda televiziju i ne prati mišljenja analitičara.

Magazin stoga postavlja pitanje: Predstavlja li ovaj trend stvarnu promjenu u Netanyahuovom pristupu ili je to samo privremena reakcija zbog trenutne vanredne situacije?

Što se tiče izraelske domaće javnosti i sve češćih poziva na formiranje vlade jedinstva u sadašnjim okolnostima, Netanyahu smatra da ti pozivi nisu ništa drugo nego pokušaj rušenja njegove vlade, te da postoje oni koji žele smijeniti ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben Gvira kako bi “kasnije zabili nož u leđa njegovoj vladi”.

Što se tiče trenutne situacije, Netanyahu je usmjerio svoju pažnju na to da učvrsti uvjerenje u ispravnost svoje strategije, naglašavajući da ova faza nije samo test vojne snage, već i “test izraelskog vodstva” u jednom od njegovih najsloženijih razdoblja. Naglašava da odluke koje namjerava donijeti u narednim mjesecima ”mogu biti presudne za preoblikovanje cijele regije”, kako je naveo.

U poređenju s prethodnim premijerima, Netanyahu smatra da njegovi prethodnici nisu uspjeli dugo ostati na svojim pozicijama, uključujući Naftalija Bennetta, Yaira Lapida i Ehuda Baraka, jer nisu bili u stanju izdržati politički pritisak. Ehud Olmert je podnio ostavku nakon svog neuspjeha u Drugom libanskom ratu 2006. godine, kao i Menachem Begin, koji je u trenutku slabosti priznao svoju nesposobnost da se suoči s rezultatima Prvog libanskog rata 1982. godine.

Magazin priznaje da se Netanyahu nalazi u kritičnoj političkoj situaciji, jer mora pronaći ravnotežu između ostanka na dužnosti i ispunjenja svojih obećanja, te kako se, uprkos kritikama kojima je izložen, još uvijek nalazi na poziciji lidera.

Netanyahu usvaja novi pristup u kojem silu smatra ključem opstanka u “džungli Bliskog istoka”, pokazujući svoju posvećenost odbrani Izraela u njegovoj “borbi za opstanak”, oslanjajući se na savjete rabina i prikazujući sebe kao kapetana broda kojeg zapljuskuju valovi, ne mareći pri tome za rizike koji bi mogli dovesti do potpunog haosa na Bliskom istoku, a možda i u cijelom svijetu.