Klimatske promjene mijenjaju biljni svijet jugoistoka Evrope

Izuzevši smanjenja šumskog fonda, najveću opasnost će predstavljati problemi u proizvodnji hrane, jer su ekstremni uvjeti uvijek destabilizirajući faktor agrara.

Posebnu pažnju treba obratiti na sjeverni prostor regije koji će, zbog nedostatka šumskog fonda uz obilje ekstremnih padavina, imati veoma česte poplave i razvoj specifične vegetacije naplavnih prostora, piše autor (Dado Ruvić / Reuters)

Klima koja predstavlja srednje stanje atmosfere i njenih elemenata mjereno duži niz godina ima ogroman utjecaj na sve ostale prirodne odlike nekog prostora. Očigledno je da količina i raspored padavina utječu na hidrografske odlike te geografske regije, a utjecaj na vegetaciju je toliki da se u biogeografiji koristi pojam „klimatsko-vegetacijske zone“. Klima je najveći uzrok stvaranja vegetacije, ali je i vegetacija značajan faktor modifikacije vremenskih uvjeta podneblja. Svakako treba dodati ovome i činjenicu da se nazivi klima direktno vežu za primarnu vegetaciju prostora te tako postoje stepska, savanska, šumska i pustinjska klima koja atributom objašnjava nedostatak vegetacije oblasti sa takvim klimatskim odlikama.

Vegetacijski pokrov u jugoistočnoj Europi je posljedica klimatskih odlika i antropogenog utjecaja koji je svojim djelovanjem formirao agrarna zemljišta, pašnjake, a u novije doba i građevinske objekte mijenjajući primarnu vegetaciju geografskog prostora. Raznovrstan biljni pokrov je posljedica klimatske diferencijacije koju su formirale mlade vjenačne planine. Jasno se mogu razlikovati dominantni prostori određenih vrsta te se povući granice između njih. S obzirom na činjenicu da se klimatski razlikuje utjecaj kontinentalne klime u sjevernim nizijama i dolinama rijeka od sredozemnog klimata koji se vezuje za priobalje na isti način su se formirale i florne oblasti. Ovome treba dodati alpske i visokonordijske vrste koje se javljaju na planinama kao posljedica vertikalne zonalnosti bioma.

Jugoistočna Europa se nalazi u umjerenom toplotnom pojasu te horizontalna zonalnost bioma, koju pratimo od ekvatora do polova, ovdje nije pretjerano izražena. Najveći prirodni modifikator predstavljaju planine koje stvaraju granicu i klimatima i primarnoj vegetaciji, ali na svom pejzažu formiraju azonalne vrste koje se tu javljaju samo zbog nadmorske visine. Svi ovi modifikatori sa svojim specifičnostima su osnovni „krivci“ nastanka brojnih endemskih vrsta koje se javljaju u ovim prostorima – od bora krivulja do Pančićeve omorike.

Šume rijetko sačuvane u izvornom stanju

Priobalje Sredozemnog mora je uvjetovalo formiranje insolativnih i kserofilnih vrsta. U njemu se nalaze razne šikare, makija i garig te su ponegdje očuvane šume hrasta medunca i cera. Vegetacija u kojoj dominiraju grmolike biljke i žbunje je posljedica klime u kojoj se javljaju etezijske kiše u zimskom periodu godine. Za razliku od ove zone, u sjevernom dijelu regije koja predstavlja južni obod Panonske nizije, dominira srednjoeuropska vegetacija kao posljedica kontinentalne i umjereno-kontinentalne klime. Osim trave stepskih odlika javljaju se higrofilne vrste hrasta lužnjaka, johe i topole. Ove šume su rijetko gdje sačuvane u izvornom stanju, a sa porastom nadmorske visine šume prelaze u vrste hrasta kitnjaka.

Dio jugoistočne Europe sa kraškim odlikama u petrološkom sastavu i reljefu ima specifičnost bioma. Ovdje zna dominirati termofilna bukva, a kraška polja imaju svoju zasebnu vegetaciju. Paleozojski elementi geološke prošlosti, kao što su serpentini u Bosni i Hercegovini ili planina Balkan u Bugarskoj, imaju pojavu azonalnih šuma crnog i bijelog bora. Generalno se može spomenuti nadmorska visina od 700 metara koja predstavlja prirodnu vertikalnu granicu između listopadne i četinarske šume. Svemu spomenutom treba ponovno dodati ljudski faktor koji je negdje vršio pošumljavanje, ali uglavnom degradirao i smanjivao šumski fond u ovom prostoru te značajno promijenio primarni vegetacijski pokrov.

Promjene klime su kroz prošlost uvijek utjecale na vegetaciju, a samim tim i na potencijalni život stanovnika. Sahara je danas najveća pustinja na planeti, a u prošlosti je bila prostor zelenila i riječnih tokova. O tome danas svjedoče brojni uadiji – suha riječna korita koja su prirodni ostatak nekadašnje vodene erozije rijeka koje su tu tekle. Sa druge strane, danas najhladniji kontinent na planeti Antarktik je na početku kenozoika prije nekih 50 miliona godina bio toplo i vegetacijom bogato kopno. Tamošnja polarna klima je uvjetovala da je danas prekriven ledenim pokrovom debljine nekoliko stotina metara.

Sredozemlje i jugoistok Evrope najugroženiji

Kada se govori o promjenama klime u Europi, a samim tim i izmjenama vegetacijskog pokrova u istoj, najugroženiji su upravo prostori Sredozemlja i jugoistočne Europe. Pogled na promjene temperatura jasno govori da se regija nalazi u problemu te prelazi crvenu liniju kontrole klimatskih promjena. U posljednjih 150 godina se govori o rastu temperature od 1,5 stupnjeva na planeti, ali je ova regija mnogo iznad prosjeka. Posebno treba istaći ekstremne pojave koje donose i sušu i poplave u relativno kratkom periodu kao što se to desilo ove godine.

Promatrajući period u posljednjih 60 godina, ova regija ima rast temperature od 0,4 stupnja. Postoje ogromne razlike u periodu od 1960. do 1990. i onog od 1990. do današnjeg doba. U prvom periodu rastući trend su imale samo zimske temperature dok su ljeta stagnirala, a u drugom postoji rast tokom cijele godine. Zanimljivo je da su ljetne maksimalne temperature narasle za 2,4 stupnja, a zimske za 1,2 stupnja u proteklom periodu. Ovome treba dodati rast temperature od 2,5 stupnjeva na planinama u posljednjih 85 godina. Zbog toga se snježna granica pomjerila za cca 320 metara.

Ovakve činjenice ukazuju i na promjenu vegetacije. Nastavi li se ovakav trend rasta temperature značajno će se promijeniti i raspored padavina. Ekstremni elementi kiše će imati veći degradirajući uticaj na vegetaciju, a posebno treba obratiti pažnju na zagrijavanje Sredozemnog mora. U posljednjih 30 godina njegova temperatura je na nekim mjernim stanicama narasla i za dva stupnja. Pojava ovog tipa je osnovni uzrok razvoja brzih i jakih ciklona koji utječu na vremenske (ne)prilike.

Promjene klime dovode i do promjena u agrarnoj proizvodnji

Vegetacija će se svakako akomodirati postojećim uvjetima. Do 2050. godine očekuje se rast temperature za dodatnih 1,5 stupnjeva u ovom dijelu Europe. Pretjerana insolacija koja se svakog ljeta produžava uništava travnati pokrov posebno u prostoru utjecaja Sredozemnog mora. Ako se pogledaju kraške planine „ljutog krša“, jasno je na koji način se vrši prirodna deflorizacija prostora. Nedostatak vlage će utjecati na smanjenje mezofilnih vrsta bukve, a pomjerat će se dodatno granica vertikalne zonalnosti četinara. Šume koje su se razvijale od 700 do 1.100 metara visine, od kojih su dominirali jela, smrča i bor, vremenom će nestajati. Planinski masivi većeg dijela jugoistočne Europe će ličiti na skromni vegetacijski pokrov planina u Grčkoj ili Apenina u Italiji. Svakako se može očekivati razvoj brojnih kserofilnih vrsta u dijelovima regije koji tu ranije nisu bili prisutni. Posebnu pažnju treba obratiti na sjeverni prostor regije koji će, zbog nedostatka šumskog fonda uz obilje ekstremnih padavina, imati veoma česte poplave i razvoj specifične vegetacije naplavnih prostora.

Osim primarne vegetacije klimatske promjene značajno utječu i na agrarnu proizvodnju. Biljne vrste koje su akomodirane na određenu klimu će se, kao što se to u prirodi uvijek dešava, modificirati ili nestati. Može se zaključiti da, izuzevši smanjenja šumskog fonda, najveću opasnost će predstavljati problemi u proizvodnji hrane. Ekstremni uvjeti su uvijek destabilizirajući faktor agrara.

Intenzivne klimatske promjene značajno mijenjaju vegetacijski pokrov jugoistočne Europe, povećavajući rizik od suša i gubitka biodiverziteta jer mnoge biljne vrste zavise od specifičnih klimatskih uvjeta i degradacije tla koja se dešava i zbog suše i zbog poplava. Ovo doprinosi transformaciji prirodnih ekosustava, čime se povećava pritisak na lokalne poljoprivredne prakse i ugrožava dugoročna održivost prirodnih resursa.

Izvor: Al Jazeera

Reklama