Imširović: Svijet u panici, slabiji ovisi o jačem

„Svijet u kojem se nalazimo prolazi kroz period tranzicije u kojem se tradicionalni poredak, koji smo da sada poznavali, izaziva formirajući nove sfere moći uticaja. Ovakve procese, poput tranzicije, supersile svijeta kao što su Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija, Evropska unija nastoje iskoristiti za redefiniranje svojih pozicija na svjetskoj sceni, dok ih manji regionalni akteri nastoje pratiti i uspostaviti svoju poziciju uz odabrane supersile“, kaže prof. dr. Mirela Imširović, doktorica međunarodnih odnosa, koordinatorica za naučnu komunikaciju na projektu GLITSS te članica Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES).

Dodaje da to ipak ne treba značiti da se nalazimo u multipolarnom svijetu.

„U multipolarnom svijetu nema jedne dominantne sile već je globalni poredak usmjeren tako da postoji više centara moći, bilo da se radi o blokovima, državama, korporacijama. Ovi centri moći imaju uticaj na međunarodnu politiku, ekonomiju i sigurnost. Međutim, da bi država bila izdvojena kao supersila svijeta treba biti vodeća u šest tačaka razvoja: vojna moć, ekonomska snaga, politički uticaj, tehnološka inovacija, kultura i meka moć, geostrateška pozicija i saveznici“, rekla je sagovornica.

Prema njenim riječima, Sjedinjene Američke Države ispunjavaju sve navedene tačke razvoja još uvijek daleko od svih ostalih.

„Kina se približava i njen nevjerovatno brz razvoj, kako ekonomski tako i tehnološki, omogućava joj brzu putanju u tom pravcu, ali Sjedinjene Američke Države su još uvijek jedina sila koja je u potpunosti posvećena svim ovim kriterijima, koji je izdvajaju u daleko većoj mjeri od ostalih. Dakle, svjetski poredak je još uvijek hijerarhijski. Ipak, procesi poput tranzicije mogu to promijeniti, ali ne smijemo zaboraviti da velike sile imaju razvijene sposobnosti prilagođavanja, upravo zbog svoje razvijenosti u svih ovih šest kategorija.“

Rješavanje sukoba

Budućnost donosi mnogo izazova, dodaje te objašnjava kako su to klimatske promjene, energetske krize, nuklearno oružje i nevjerovatno brz tehnološki napredak.

„Upravo ove kategorije bi mogle usmjeravati geopolitičke odnose u budućnosti i definirati centre moći. Globalna stabilnost je sve složenija i u procesu tranzicije više strana pokušava oblikovati pravila igre. Godine koje predstoje će obilježiti borba za dominaciju između nekoliko sila, ali i nova pravila igre u obliku klimatske i tehnološke diplomatije“, kaže Imširović.

Podsjeća da je Bliski Istok već decenijama jedna od najnestabilnijih regija u svijetu.

„Situacija u Pojasu Gaze je tragična humanitarna kriza ne samo Gaze i Palestine već cijeloga svijeta. I pored toga što su Izraelu dobro organizovane vojne operacije donijele taktičke vojne pobjede, one ne moraju imati strateške uspjehe u budućnosti. Što se tiče međunarodne zajednice ona je podijeljena u interesima kada je u pitanju Bliski Istok, što dodatno otežava rješavanje sukoba. Ono što je važnije od bilo čega trenutno je hitno osigurati mir i zaštiti osnovna ljudska prava“, smatra sagovornica.

Mišljenja je da su predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama od velikog globalnog značaja te da će biti ključni za daljnje kristaliziranje američkih odnosa prije svega sa Kinom i Rusijom.

„Izbori će oblikovati i trgovinu, tehnologiju, ali i sigurnosna pitanja. Već ranije smo doživjeli način liderstva Donalda Trumpa, dok je Kamala Harris prvi put na predsjedničkim izborima. Ipak, treba imati na umu da Sjedinjene Američke Države imaju svoju državnu politiku ili stratešku politiku, koja se neće promijeniti značajnije bez obzira na to ko pobijedi i pored predsjedničke moći da oblikuje pravac politike.

Sjedinjene Američke Države imaju ključne strateške unutrašnje i vanjske politike kao što su institucionalna stabilnost, nacionalni interesi i sigurnosne strategije. Iako se stranke razlikuju u pogledu unutrašnje politike kao što su zdravstvo, porezi ili imigracije, po pitanju dugoročnih vanjskopolitičkih ciljeva i odnosa sa saveznicima obično postoji sličnost. Zatim su tu još i ekonomski sistem i kapitalistički okvir, uticaj lobističkih grupa koji su u kontinuitetu i stabilitetu.“

Održivost mira i sigurnosti

Ukazuje i kako polarizacija u svjetskom poretku postaje sve vidljivija, ali da je svijet u tranziciji, što je prirodan odraz trenutne globalne situacije.

„Države nastoje zauzeti položaj radi učvršćivanja svoje sigurnosti. Ovakvo stanje jeste i rezultat ‘panike’ u tranziciji. Sjedinjene Američke Države i Kina jesu glavni suparnici, ali njihovi odnosi su veoma kompleksni i prožeti međusobnom ovisnošću koja se razvijala decenijama unazad, dok je Rusiji nametnuta afirmacija nezavisnog igrača na međunarodnoj sceni. Evropska unija nastoji prevazići unutrašnja pitanja s kojima se suočava, kao što su ekonomija, migracije i demokratija. Azija poprima novi oblik institucionalizmom o kojem ćemo više vidjeti u budućnosti ukoliko se nastavi kretati ovom putanjom. Indija postaje konkurentan akter u regiji, dok se afričke i južnoameričke države pokušavaju emancipirati u globalnom poretku“, kaže Imširović.

Stava je da je multilateralizam suštinski u rješavanju svjetskih izazova i problema u posljednjih pedesetak godina, ali se i on suočava sa velikim izazovima.

„Mnoge situacije kao što su pandemija, klimatske promjene, međunarodni sukobi… iziskuju zajedničko djelovanje. Ipak, svjedoci smo sve većih nacionalističkih prioriteta i unilateralnih politika posebno u Evropi. Većini svjetskih institucija je potrebna reforma i prilagođavanje novom vremenu. Brzi tehnološki razvitak, rast ekonomija i razmjene ljudi, dobara i usluga su otišle daleko od osnovnih principa svjetskih institucija koje su definirane prije desetina godina uz šture reforme u toku procesa razvoja. Multilateralna saradnja ostaje i dalje osnovni princip za održivost mira i sigurnosti u svjetskom poretku“, rekla je sagovornica.

Potom konstatira da je porast desničarskih pokreta u Evropi prisutniji u posljednjih nekoliko godina, a da je sada upravo došao do jačeg izražaja.

„Desničari se uglavnom zalažu za nacionalizam, izolacionu politiku i antiimigracijske politike. Međutim, to je prirodna refleksija dešavanja u svijetu. Kao što rekoh, svijet se nalazi u stanju ‘panike’ i formacije nastoje utvrditi svoju sigurnost. To je reflektivna reakcija u procesima. Ovakvo stanje može zatalasati unutrašnju koheziju Evropske unije, ali ona zna kako da uspostavi balans ljevice i desnice. Institucionalizam će u ovom slučaju odigrati ključnu ulogu. I upravo tu igraju značajnu ulogu ove reforme institucija.“

Zapadni Balkan na prekretnici

Nadalje, tvrdi da zemlje u razvoju odnosno zemlje Zapadnog Balkana često ovise o većim silama svijeta, a da njihova ovisnost može biti u nekom ili svakom aspektu: ekonomskom, vojnom, političkom.

„To je ‘zakon prirode’, jer ‘slabiji ovisi o jačem’. Zemlje Zapadnog Balkana imaju mnogo unutrašnjih neriješenih pitanja i svaka destabilizacija u regionu ili svijetu se može reflektirati u ‘dvorištu’ slabijeg. Ipak, kada su u pitanju svjetske krize, kao što smo vidjeli, one se mogu reflektirati i u visokorazvijenim zemljama u različitim oblicima. Činjenica je da je Zapadni Balkan na prekretnici Istoka i Zapada i da ona predstavlja na neki način razgraničenje za Evropu, upravo je njena ‘jača slabost’ u odnosu na ostale regije.

Iako kao regija zemlje Balkana nemaju snažnu ekonomiju, njihova strateška i geopolitička značajnost se može reflektirati u evropskoj stabilnost. Budućnost Zapadnog Balkana u najvećoj mjeri, međutim, ovisi o njegovoj sposobnosti prilagođavanja svjetskim tokovima i njegovim kapacitetima integracije u međunarodne strukture“, kaže Imširović.

Na kraju razgovora ističe da svjetski razvoj ne možemo zaustaviti.

„Tehnološke napretke na kojima se stoljećima radilo ne možemo i ne trebamo zaustaviti. Sve je to rezultat rada čovječanstva. Ipak, možemo se kontinuirano adaptirati i koristiti u najboljoj namjeri u razvoju. Najveći globalni izazovi svakako će biti klimatske promjene, povećani pritisci na ekonomije, međunarodna sigurnost, nuklearno oružje i iskoristivost resursa. Na koji način će se globalna zajednica nositi s ovim izazovima zavisi upravo od ovih reformi institucija koje su neophodne. Koordiniran međunarodni napor može prevazići reformama ove praznine koje se pojavljuju“, zaključuje sagovornica.