Zašto izraelska kopnena ofanziva u Libanu neće biti laka

Posljednji put kada je izraelska vojska bila na tlu Libana desio se debakl.

U mjesec dana dugom ratu koji je počeo u julu 2006. izraelski vojnici zaglavili su u žestokim borbama, dok su borci Hezbollaha vodili jednu kolonu tenkova za drugom u pažljivo pripremljene zasjede.

Uništeno je najmanje 20 tenkova, a poginuo je 121 izraelski vojnik. Winograd komisija koju je imenovala vlada, osnovana za procjenu ishoda rata, zaključila je da je “Izrael pokrenuo dugi rat koji se završio bez njegove jasne vojne pobjede”.

Ta kampanja – kodnog naziva Operacija Promjena smjera – rezultirala je onim što je komisija nazvala neuspjehom. “Sve u svemu, [izraelska vojska] nije uspjela, posebno zbog ponašanja visoke komande i kopnenih snaga, da pruži efikasan vojni odgovor na izazov koji joj je postavio rat u Libanu”, navodi se.

Gotovo dvije decenije kasnije, izraelska vojska je u utorak objavila da pokreće “ograničenu, lokalizovanu i ciljanu” kopnenu operaciju u južnom Libanu protiv Hezbollaha. Ali dokazi na terenu, zasnovani na prirodi i obimu trupa i tenkova koje je Izrael mobilisao za operaciju, sugerišu da se zemlja, možda, priprema za dužu invaziju na Liban.

Hezbollah – koji je negirao da su izraelske trupe ušle na teritoriju Libana u utorak – počeo je 8. oktobra prošle godine lansirati rakete na Izrael u pokušaju da izvrši pritisak na svog južnog susjeda da prihvati primirje u Gazi. Oko 60.000 stanovnika sjevernog Izraela raseljeno je kao rezultat bombardovanja Hezbollaha. Libanska grupa je u više navrata obećavala da će prekinuti sva neprijateljstva ako Izrael okonča jednogodišnji rat u Gazi nakon Hamasovog napada 7. oktobra tokom kojeg je u Izraelu ubijeno gotovo 1.300 ljudi. Više od 41.600 Palestinaca je ubijeno u ratu u Gazi.

Izraelski projektili ispaljeni u Liban u protekloj godini raselili su više od 100.000 ljudi. Zatim je prošle sedmice Izrael pojačao svoju kampanju bombardovanja nizom zračnih napada na ciljeve Hezbollaha – uključujući onaj u petak, u kojem je ubijen dugogodišnji vođa grupe Hassan Nasrallah. Tokom samo protekle sedmice, do milion Libanaca je moralo napusti svoje domove i zajednice, tražeći sklonište u školama, kampovima i na ulicama.

Cilj koji je postavio izraelski premijer Benjamin Netanyahu je poznat: osigurati da Hezbollah više ne može predstavljati prijetnju Izraelcima, posebno onim raseljenim zajednicama koje vlada želi vratiti kući.

Ali analitičari kažu da njegova vlada, možda, potcjenjuje sposobnost grupe da se bori na domaćem terenu i rizikuje da Izrael, možda, bude uvučen u još jedan dugotrajni rat u Libanu.

Borbena spremnost

Čini se da je načelnik Generalštaba Izraelske vojske Herzi Halevi priznao lekcije naučene iz 2006. o borbenoj spremnosti kada se prošle sedmice obraćao 7. oklopnoj brigadi, uoči kopnenog upada.

“[U] vašem susretu s operativcima Hezbollaha, [vi] ćete im pokazati šta znači suočiti se s profesionalnom, visoko vještom i iskusnom silom”, rekao je grupi vojnika. “Dolazite mnogo jači i daleko iskusniji od njih. Ući ćete, uništiti tamo neprijatelja i odlučno uništiti njihovu infrastrukturu.”

Uz 7. oklopnu brigadu, izraelska vojska je mobilizovala svoju 98. diviziju desantnih trupa dokazanih u borbi, koje su se mjesecima borile protiv Hamasa u Gazi, i aktivirala rezerviste koji služe u jedinicama koje pripadaju Sjevernom zapovjedništvu.

Al Jazeerin urednik za pitanja odbrane Alex Gatopoulos rekao je da slanjem elitnih jedinica Izrael prenosi Hezbollahu poruku da je ozbiljan u svojoj namjeri da ga razbije.

“Divizija se sastoji od gotovo 12.000 do 14.000 elitnih vojnika i bit će potpomognuta desecima tenkova i, naravno, artiljeriojom”, rekao je Gatapoulos. Vojnici raspoređeni u južnom Libanu su, također, “okaljeni u bitkama, iako do sada već iscrpljeni, nakon godinu dana sukoba [u Gazi]”.

Za razliku od 2006. godine, kada je Izrael žurno pokrenuo operaciju kao odgovor na ubistvo osam njegovih vojnika od strane boraca Hezbollaha i otmicu još dva oficira, vojska je postavila teren za svoju sadašnju vojnu ofanzivu.

Dana 23. septembra, pokrenula je baraž masovnog zračnog bombardovanja na Hezbollahove zalihe, skladišta i lansere širom Libana, manje od sedmicu dana nakon što su pejdžeri i tokivokiji koje su koristili članovi Hezbollaha eksplodirali u napadu za koji grupa krivi Izrael.

U petak je vođa Hezbollaha u posljednje 32 godine, Hassan Nasrallah, ubijen u izraelskom zračnom napadu na Bejrut – dramatičnom narušavanju sigurnosti za ovu tajnovitu libanonsku grupu. Nekoliko drugih visokih lidera i komandanata Hezbollaha je, također ubijeno posljednjih dana.

Rodger Shanahan, bivši oficir za vezu s australskom vojskom tokom rata između Izraela i Hezbollaha 2006. godine, rekao je da je izraelska vojska “naučila lekcije” iz posljednjeg sukoba i da je “degradirala” Hezbollahove sposobnosti.

“Mnogo je više planirano nego što je bilo 2006. godine, mnogo više pripremnih radova, a Hezbollah je degradiran do tačke na kojoj nije bio 2006.”, rekao je za Al Jazeeru sigurnosni analitičar za Bliski Istok.

Netanyahuov politički cilj da osigura povratak raseljenih Izraelaca na sjever, međutim, još ne može biti zagarantovan. “Ako ste Hezbollah, nije potrebno mnogo raketa da se ispaljuju na sjever da bi to postalo preopasno za povratak izraelskih građana”, rekao je analitičar.

“Vojsci je veoma teško postići politički cilj. Drugo je pitanje možete li osigurati da sjever Izraela bude siguran za povratak – a to je političko pitanje koliko i vojno.”

Odgovor Hezbollaha

Hezbollah nikada nije prestao trenirati za rat sa Izraelom. “Oholost je opasno stanje”, rekao je Gatopulos o izraelskoj vojsci. “Kada ne mislite da vaš protivnik može uzvratiti, vi ga potcjenjujete.”

U poređenju sa 2006. godinom, Hezbollah je sa oko 5.000 vojnika raspoređenih na jugu porastao na desetine hiljada boraca. Procjenjuje se da ima oko 3.000 boraca u njihovim elitnim snagama Radwan, koji “treniraju na jugu i poznaju puteve i teren kao svoj džep”, rekao je Gatopulos.

Za Hezbollah se vjeruje da posjeduje arsenal projektila koji broji desetke hiljada. Grupa je, također, stekla borbeno iskustvo u Siriji od 2013. godine kada je intervenisala u podršci režimu Bashara al-Assada.

Dok izraelska vojska sada može računati na snažnu flotu dronova za nadzor kako bi odbili Hezbollahove zasjede, podzemni borbeni tuneli će i dalje vjerovatno dati libanskoj grupi vojnu prednost na domaćem terenu.

“Hezbollah, također, ima dronove i oni mogu uočiti kretanje izraelskih trupa daleko bolje nego što su mogli 2006. godine”, rekao je Gatopoulos. “Obje strane imaju oči u bojnom polju, [ali] ako imate podzemne [sposobnosti] za koje neprijatelj ne zna, to vam daje mogućnost da iskočite i borite se na mjestu i u smjeru po svom izboru koji će iznenaditi neprijatelja.”

Ratni ciljevi

Nabeel Khoury, bivši američki diplomata i viši saradnik u Arapskom centru u Washingtonu, rekao je za Al Jazeeru da Izrael ne ograničava svoje ciljeve u svojim trenutnim sukobima na gađanje pojedinaca unutar Hezbollaha.

“Vojno su mogli odabrati određene mete i ubiti određene ljude. Ali njihovi ciljevi su mnogo širi od toga. Oni ulaze sa širokim planom za Gazu i Zapadnu obalu, a sada, jasno, za Liban”, rekao je Khoury.

“Tako da ne očekujem da će ovo biti kratak zamah kroz [Liban] i to sigurno neće biti lagan put za Izraelce. Bit će teško. A otpor njima u Libanu vjerovatno će ih natjerati da ostanu tu htjeli to ili ne”, dodao je.

Konačno, izraelska vojska je postavila ambiciozan cilj da provede “ograničenu” operaciju koja, ipak, uklanja prijetnju Hezbollaha – cilj koji uvijek iznova nije uspjela postići.

Prvi izraelski napad na Liban 1982. je, također, bio zamišljen kao kratka misija s ciljem uništenja prijetnje koju predstavlja Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO). Međutim, to je rezultiralo 18-godišnjom okupacijom južnog Libana i nepopularnim dugotrajnim ratom.

Izraelska kopnena invazija i masakr do 3.500 ljudi u palestinskim izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila su, također, na kraju pridonijeli pojavi novog neprijatelja u Libanu – Hezbollaha – čija je ideologija izdržala sve kasnije vojne napore da se razgradi.

Jedno rješenje o kojem Izrael navodno razmišlja kako bi postigao politički cilj povratka svojih raseljenih stanovnika je stvaranje tampon-zone u južnom Libanu.

Rješenje, koje podsjeća na dugu okupaciju koja je završila 2000, “neće uspjeti”, kaže Gatopoulos.

“Ako želite stvoriti tampon-zonu, morate zadržati trupe na terenu i postaju idealna meta”, rekao je. Izrael bi tada djelovao izvan svog “ograničenog” dometa i uplitao svoju vojsku u novu noćnu moru u Libanu.

Osim toga, Hezbollah ima veliki arsenal koji uključuje rakete većeg dometa koje mogu pogoditi izraelsku teritoriju s bilo kojeg mjesta u Libanu, čineći tampon-zonu suvišnom u garantovanju sigurnosti sjevera.

Ostaje nejasno koliko je daleko – moralno i geografski – Izrael spreman ići da osigura svoje političke ciljeve, kažu analitičari.

Ako je historija neki vodič, kaže Gatopulos, “ovo će biti veoma zbrkana operacija”.