Velike poplave kroz prošlost nisu samo mitovi – odnijele su brojne živote

U geološkoj prošlosti planete klimatske promjene, koje su se javljale u ciklusima kao prirodne pojave, značajno su se odrazile na metabolizam i opstanak brojnih vrsta flore i faune. One su bile osnovni uzrok izumiranja određenih vrsta u prošlosti. Takvi događaji su imali posljedice i u modernom dobu planete Zemlje na kojoj obitava čovjek.

Prirodne pojave, koje su bile ljudske katastrofe, značajno su se odrazile na ljudsku civilizaciju. Zemljotresi, vulkanske erupcije, suše i poplave su kroz cijelu povijest ostavljali veliki pečat i neizbrisiv trag. Svakako je najpoznatija priča o „Velikom potopu“ koji se opisuje u djelima drevnih civilizacija. Otapanje lednika nakon posljednjeg pleistocena (ledeno doba) uticalo je na izdizanje nivoa vode u okeanu, a takve pojave su zabilježili brojni narodi kroz svoja književna djela. Heleni su pisali Deukalion, Mezopotamija Ep o Gilgamešu, Indija Mahabharatu, Asteci u Meksiku napisali Nahui Atl te hebrejska kultura Noinu arku – a svima je osnova bila priča o velikoj poplavi koja je preobrazila prirodu i ljudski život.

Poplave kao prirodne pojave čije posljedice znaju biti povećane djelovanjem čovjeka, dešavaju se i u današnje doba. „Veliki potop“ prije više od 7.000 godina je obilježio taj period, ali je svaka poplava na nekom dijelu planete uvjetovala katastrofu, odnosila ljudske živote te uništavala agrarne kulture i donosila ogromnu materijalnu štetu. Riječni tokovi, kao i priobalje mora, u prošlosti su bili osnova formiranja prvih naselja. Naravno, takav položaj je bio i predispozicija da poplave potencijalno naprave velike štete. „Egipat je dar Nila“, ali je i prvi kalendar od 365 dana upravo nastao u toj drevnoj civilizaciji samo iz jednog razloga – da se zna kada će biti poplava na rijeci Nil.

Najveća poplava odnijela 2,5 miliona života

Poplava koja je usmrtila najviše ljudi, a generalno se smatra i najvećom prirodnom nesrećom na planeti, je ona koja je pogodila centralnu Kinu 1931. godine. Obilje padavina, kao i otapanje snijega sa Tibeta, formirale su visoke vodostaje na rijekama Hoangho i Jangce. Ove rijeke svojim nanosima su napravile agrarnu bazu Kine – Veliku kinesku niziju u kojoj je i tada živio ogroman broj ljudi. Ove poplave su uticale na migraciju preko 28 miliona ljudi, a smrtno je stradalo više od 2,5 miliona. Većina je bila „uhvaćena na spavanju“, a vodni val se iznimno brzo kretao.

Sličnu poplavu je Hoangho (Žuta rijeka) imala i 1887. kada je poginulo 900.000 ljudi, a 50.000 kvadratnih kilometara teritorije bilo potopljeno. To znači da je bila potopljena površina teritorija veličine Bosne i Hercegovine. Godine 1938. Hoangho je ponovo usmrtio gotovo 800.000 ljudi. Gusto naseljen agrarni prostor u kojem dominira higrofilna kultura riže je iznimno opasan kada dođe do vodnog vala i naglog rasta vodostaja.

Nekada se izazivanje poplava na ovoj rijeci koristilo i u vojne svrhe. Tako je 1642. godine, u periodu sukoba dinastija Ming i Qing, namjerno uništen nasip na rijeci Hoangho. Tada je, uz ogromnu štetu, poginulo više od 300.000 ljudi.

Slične probleme izaziva i druga velika kineska rijeka Jangce. Ona je krivac poplava 1911. kada je preminulo više od 100.000 ljudi te 1935. godine kada je život izgubilo 150.000 osoba. Materijalne štete su se mjerile milijardama dolara.

Ovaj dio Azije često ima probleme i sa ciklonskim padavinama. U ljeto 1975. godine visok vodostaj uvjetovan velikom količinom kiše je uništio branu Bankjao te izazvao poplave koje su odnijele 160.000 ljudskih života.

Tropski cikloni i monsunske padavine značajno utiču na južnu i jugoistočnu Aziju. Tako je u periodu Vijetnamskog rata u augustu 1971. godine Crvena rijeka napravila poplavu u Hanoju. Uz ogromnu materijalnu štetu, više od 100.000 ljudi je tada izgubilo život.

Priobalna mjesta na udaru

U svakom visokom vodostaju, kao i pojavi tsunamija, najgore prođu priobalna mjesta. Država Bangladeš se kompletna nalazi u delti Ganga i Brahmaputre i permanentno je izložena poplavama. Jedna takva 1970. godine je odnijela gotovo 500.000 života te je vjerovatno predstavljala prirodnu osnovu za političko odvajanje Bangladeša, koji se tada zvao Istočni Pakistan, od današnjeg Pakistana koji je na drugoj strani južne Azije. Ciklon Bhola je donio obilje kišnih padavina koje su veoma brzo podigle vodostaj u riječnim rukavcima delte te poplavile veći dio države. Upravo je jugoistočna Azija bila na udaru tsunamija koji je bio posljedica zemljotresa kod Sumatre 26. decembra 2004. godine. Poplave koju je uvjetovao ogromni val usmrtile su više od 240.000 ljudi.

U centralnom dijelu SAD-a se nalazi sliv rijeke Misisipi. Svako ljeto se dešava situacija da se, zbog obilja padavina koju donose uragani, grade nasipi u dolini rijeke. Velika devastacija New Orleansa na delti Misisipija se dogodila zbog uragana Katrina, a u poplavama je život izgubilo 1.800 ljudi. Najveću poplavu Mississippi je imao 1927. godine kada se raselilo više od 100.000 ljudi, a u poplavama poginulo njih više do pet stotina.

Iako za Egipat Nil čini najveće prirodno blago, njegova poplava često donosi katastrofe. Takve su zabilježene i u predantičkom periodu, ali ona iz 1219. godine je osnovni krivac za smrt više od 40.000 ljudi. Ta poplava je napravila i totalnu devastaciju brojnih naselja uz samu rijeku jer se većina istih nalazi blizu riječnog toka. U Egiptu, državi koja ima više od 100 miliona ljudi, njih 99 posto živi u dolini i delti rijeke Nil.

Poplave se veoma često javljaju u pustinjama jer u njima nema tla niti vegetacije koja bi mogla „popiti“ višak padavinske vode. U septembru 2023. godine se u libijskom gradu Derna desila poplava kada je oluja Danijel donijela enormnu količinu padavina. Zbog toga je došlo do rasta vodostaja na takav nivo da je pukla brana koja je izazvala poplave u kojima je smrtno stradalo više od 20.000 ljudi.

Ni Evropa nije imuna

Iako se Europa nalazi u umjerenom toplotnom pojasu ni ona nije imuna na ovakve pojave. Srednji vijek je period brojnih poplava na zapadu kontinenta. U Sjevernom moru, na obalama današnje Nizozemske, više od 60.000 ljudskih života je izgubljeno 1212. godine. Poznat je i potop Svete Lucije koji je 1287. godine usmrtio 80.000 ljudi u tom dijelu kontinenta. Kad se desila poplava 1530. godine poznata pod nazivom „St. Felix Flood“, koja je odnijela živote više od 100.000 ljudi, Nizozemci su počeli na drugačiji način razmišljati o upravljanju vodama. Država čiji se ogroman dio nalazi u reljefnoj depresiji, odnosno ispod nivoa mora, morala je praviti brane i poldere koje su je štitile od poplava. Današnji veliki gradovi i nose nazive po branama na rijekama koje prolaze kroz iste. Tako Roterdam (dam – brana) predstavlja branu na rijeci Roti, a Amsterdam branu na rijeci Amstel.

Poplave se dešavaju u Europi i u moderno doba. Prije mjesec dana je ciklonska padavina napravila probleme u Poljskoj, Rumunjskoj, Češkoj, Austriji i Mađarskoj te su poplave odnijele ljudske živote. Posebnu tragediju su učinile poplave u Bosni i Hercegovini koje su prije nekoliko dana uzrokovale ljudske žrtve. Zbog poplava u Europi 2002. godine smrtno je stradalo više od stotinu ljudi.

Promatrajući poplave u Europi u posljednjih 500 godina mogu se izdvojiti četiri izrazito velika poplavna perioda. Oni traju od 1560. do 1580. godine, od 1760. do 1800. godine, od 1840. do 1870. te ovaj recentni koji traje od 1990. godine. Zanimljivo je da su se godišnji periodi poplava promijenili. Ranije su dominirale poplave u hladnijem periodu, a danas se poplave uglavnom dešavaju u toplijem dobu godine.

S obzirom na činjenice o klimatskim promjenama koje se ogledaju u brzim pojavama ekstremnog vremena, osnova znanosti u budućnosti će biti prevencija i smanjivanje posljedica prirodnih pojava kao što su poplave. Materijalna dobra, agrarne kulture, ali što je najvažnije ljudski životi direktno zavise od rane uzbune i preveniranja ovakvih prirodnih stanja. U svakom slučaju jedna stvar je najbitnija – čovjek mora smanjiti svoje djelovanje koje povećava mogućnosti jačeg djelovanja poplava i težih posljedica iste.

Poplave koje su se događale u historiji služe kao podsjetnik važnosti našeg odgovornog odnosa prema prirodi te potrebe za kontinuiranim ulaganjima u prevenciju i prilagođavanje. Kroz razumijevanje uzroka i posljedica događaja kao što su poplave, ljudske zajednice trebaju raditi na razvoju strategija i mjera koje će im omogućiti veću otpornost na buduće izazove.