Nakon 12 mjeseci rata, Izrael je drugačija država
Godina sukoba osnažila je krajnju desnicu i ohrabrila čelnika sa sve više mesijanskim nastupom, smatraju analitičari.

Piše: Simon Speakman-Cordall
Nakon što je ubio više od 42.000 Palestinaca u nešto više od 12 mjeseci borbi u Gazi, mnogi razlozi koje je Izrael naveo za početak sukoba ostaju neispunjeni, kažu analitičari za Al Jazeeru.
Nastavite čitati
list of 4 itemsIzraelska vojska potpuno uništila Indonezijsku bolnicu u Gazi
Arhitekta ‘Generalovog plana’: Izrael je ozbiljno podbacio u Gazi
Ostala sam do kraja: Pamtit ćemo i obnoviti Gazu
Unutrašnja sigurnost Izraela čini se narušenijom nego kada su borbe počele 7. oktobra, na dan kada je Hamas izvršio napad na jug Izraela tokom kojeg je ubijeno 1.139 osoba, a njih 250 je zarobljeno.
Izrael je u četvrtak ubio vođu Hamasa Yahyu Sinwara, koji je optužen da je isplanirao napad 7. oktobra, čovjeka za kojeg dugo tvrdi da je korijen sveg zla. No, umjesto da govori o prekidu vatre i pregovara o povratku zarobljenika, Izrael je još ratoborniji.
Šef stožera: „Nećemo stati dok ne uhvatimo sve teroriste koji su bili uključeni u napad 7. oktobra i dok ne vratimo sve otete.“
Frontovi
Izrael je pokrenuo vojne napada na jednom, a potom i na drugom frontu nakon napada 7. oktobra 2023.
Počeo je s Gazom, pokrenuvši rat u ovoj opkoljenoj enklavi i u kojem, nakon više od 12 mjeseci rata, nije postignuto gotovo ništa osim smrti desetaka hiljada civila.
Sve više se vraća na područja koje je prethodno proglasio očišćenima, tvrdeći da su se borci Hamasa koje je proglasio uklonjenim, pregrupisali.
Osmog oktobra 2023, libanska grupa Hezbollah počela je razmjenu prekogranične vatre s Izraelom, ciljajući izraelske vojne mete kako bi izvršila pritisak na Izrael da prestane ubijati Palestince u Gazi.
Izrael je na napade Hezbollaha odgovorio zračnim napadima na civilna područja, često tvrdeći nakon napada da je „gađao skrivene kapacitete Hezbollaha“ – izgovor koji je često koristio u Gazi nakon što je ubio stotine ljudi u napadima za koje je izjavio da su ciljali jednog „zapovjednika Hamasa“.
Dok se borio, Izrael se činio na čudan način zarobljen u ratu kao konceptu.
Za mnoge Izraelce, kazao je analitičar iz Tel Aviva Ori Goldberg, tokom proteklih 12 mjeseci, rat je postao dio izraelskog postojanja.
„Ljudi vjeruju da je rat neophodan“, kazao je. „Vjerujemo u to strastveno iako više ne znamo zašto i s kojom svrhom. Samo znamo da koji god problem da je u pitanju, rješenje je rat.“
U međuvremeni je 12 mjeseci krvavih napada na Gazu, i, u skorije vrijeme, Liban, uzrokovalo velike duboke društvene promjene u Izraelu, pojačavajući dugogodišnje podjele i stvarajući jazove u društvu takve da su izraelski akademici upozorili da bi Izrael mogao biti na ivici kolapsa.
Uspon desnice
Protekla godina potresla je izraelsku politiku s formiranjem koalicionog kabineta premijera Benjamina Netanyahua nakon 7. oktobra 2023, pojačavajući uspon desničarskih elemenata u izraelskoj politici. Ove frakcije već su bile ohrabrene kroz istaknutu ulogu koju su imale u kampanji za reformu pravosuđa kako bi se ograničio pravni nadzor vladine politike i parlamentarnog donošenja zakona.
U novom tijelu, relativno neiskusni političari, kao što je ultradesničarski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir i ultracionistički ministar finansija Bezalel Smotrich, djelovali su u tandemu, dajući sebi pravo veta na izraelsku politiku i, kao rezultat, preveliki glas u nacionalnom razgovoru.
Pod krinkom potrebe da se vrate zarobljenici iz Gaze, cilj obojice ministara i njihovih sve brojnijih pristalica, koje više naginju ekspanzionizmu u palestinske zemlje, značajno je porastao.
U protekloj godini se izraelski unutrašnji sigurnosni aparat, koji je odgovoran za nadziranje širom države, pretvorio gotovo u direktnu produženu ruku svog ministra Ben-Gvira.
Prilikom imenovanja tvrdolinijaškog zamjenika komesara Daniela Levyja za šefa policije u avgustu, Ben-Gvir ga je pohvalio kao osobu „s cionističkim i jevrejskim planom“ koja će „voditi policiju u skladu s politikom koju sam mu postavio“.
Pretpostavlja se da ta politika uključuje Ben-Gvirov plan za uspostavu dobrovoljne „nacionalne garde“ koja će biti raspoređena u slučaju palestinskih nemira koji su rezultat izraelskog otimanja zemlje, oružanih napada i općeg pokoravanja Palestinaca u njihovoj zemlji.
Na okupiranoj Zapadnoj obali, Ben-Gvirov ideološki kolega i doseljenik Smotrich sada ima neograničenu moć u vezi s izgradnjom, s pravom da oduzme palestinsku zemlju za izraelska naselja, što je u suprotnosti s međunarodnim pravom, i jednakom ovlašću da stavi veto na plaestinsku gradnju.
‘Uspaničena desnica’ odvodi Izraelce
U odgovoru na napade Hamasa i ljudsku i materijalnu cijenu vođenja rata u Gazi, rasle su podjele između onoga što mnogi Izraelci smatraju svojom sekularnom „racionalističkom“ većinom i onoga što je izraelski list Haaretz opisao kao „uspaničenu desnicu“, a jedan analitičar je kazao Al Jazeeri da je situacija bliža građanskom sukobu nego ikad.
Implikacije ovoga postaju sve jasnije mnogim od članova izraelske tradicionalne elite, koji, potaknuti usponom krajnje desnice, tiho napuštaju državu, kako piše u izvještaju dvojice vodećih izraelskih akademika.
Bez navođenja konkretnih brojeva, autori su sugerisali da je razmjer egzodusa bio takav da je rezultirajući gubitak državnih prihoda i sve veći jaz u izraelskom društvu takav da „postoji znatna vjerovatnoća da Izrael neće moći postojati kao suverena jevrejska država u narednim decenijama“, navodi se u radu koji su u maju objavili ekonomista i profesor Eugene Kandel i Ron Tzur, autoritet u vladinoj administraciji.
‘Veliki nacionalni ožiljak’
Tokom prošle godine, napadi koje je predvodio Hamas 7. oktobra i sudbina zarobljenika ispunili su svoju svrhu. Vraćanje zarobljenika i dalje uznemiruje Izraelce i potiče najveće demonostracije u ratu dosad.
„Ne mislim da će bol, poniženje i bijes zbog 7. oktobra ikada nestati“, Al Jazeeri je kazao bivši izraelski ambasador i savjetnik u vladi Alon Pinkas.
„Bilo je kratkih pauza, kao što je ona nakon ubistva [čelnika Hezbollaha Hassana] Nasrallaha, ali … 7. oktobar i odsustvo talaca stvorili su veliki nacionalni ožiljak, čije ćemo razmjere tek kasnije zaista shvatiti.“
„Trajat će. Koliko dugo, ne znam, ali će trajati“, kazao je Pinkas.
Ovom cilju su se pridružili političari svih opredjeljenja iz izraelskog političkog spektra, a bol koju je ostavilo odustvo zarobljenika koristi se da podrži žestoki vojni napad administracije na Gazu.
A ipak, uprkos izraelskom napadu koji je, prema riječima obrambenog analitičara Hamze Attara, smanjio Hamasove kapacitete, borci Hamasa i dalje su aktivno prisutni na terenu. „Hamas više nije sposoban za još jedan 7. oktobar“, kazao je Attar. No, Hamas ima još mnogo boraca.“
Visoki zvaničnici Hamasa odbacili su izraelske tvrdnje da je grupa uništena kao vojna snaga i umjesto toga govorili o „novim generacijama“ regrutovanim nakon izraelskih napada na kampove, bolnice i stambena područja Gaze.
„Znam da Izrael tvrdi kako je ubio njih između 14.000 i 22.000, ali oni u suštini ne znaju koliko“, kazao je Attar.
„Ova grupa i dalje izvodi dobro koordinirane i dobro tempirane napade na koridor Netzarim [dobro utvrđeni pojas zemlje uspostavljen od izraelske vojske koji razdvaja Gazu] i brzo ponovo zauzima područja koja je Izrael ranije očistio“, kazao je.
Uprkos ubistvu političkog vođe Hamasa Ismaila Haniyeha u julu, koje je, prema riječima međunarodnih posmatrača i porodica zarobljenika učinilo izglede za njihov povratak slabijima, Hamas ima snage koje Izrael ne može pobijediti, objasnio je Attar.
„Hamasova najveća snaga leži u njegovoj sposobnosti civilne vlasti. Svaki put kad izvuče svoje buldožere [kako bi očistili štetu od izraelskih napada]; uvodi policiju, koja vraća stabilnost; i proizvodi svu infrastrukturu lokalne uprave, oni proturječe izraelskoj liniji i, rekao bih, potkopavaju izraelske planove da odvoji Gazu na kontrolisane otoke,” kazao je Attar.
Budućnost
Dok Netanyahu nastavlja voditi ratove u Gazi i Libanu, posmatrači u Izraelu ukazuju uz zabrinutost na ono što oni opisuju kao sve više „mesijanski“ odmak neprijateljstava.
„Nema plana, strategije, ničega“, komentarisao je Pinkas svoje interakcije sa zvaničnicima.
„Od ubistva Nasrallaha, Netanyahu je počeo postupati u sasvim mesijasnkom stilu. S jedne strane, to je zaista čudno, ali isto tako se uklapa u način na koji on želi posmatrati stvari, … kao civilizacijski rat.
„On je bio u UN-u [u septembru] i govorio im je da vodi njihov rat. Prije tog je bio u [SAD-u], gdje je rekao da se bori za njihove vrijednosti.
„On sebe vidi kao neku vrstu Churchilla koji se suprotstavlja iranskom vatrenom obruču. Ovo nije čovjek koji će tražiti mir, ne sve dok njegovi neuspjesi od 7. oktobra ne budu zasjenjeni i dok se on ne osjeti zaštićenim.
„Ovo je potpuno ludilo.“