Farmeri očekuju veliku korist od brendiranja travničkog sira
Završen je proces certifikacije i očekuje se izdavanje rješenja o zaštiti geografskog porijekla travničkog sira, čime će se pridružiti listi zaštićenih proizvoda u BiH.
Stvoren u srcu Bosne i Hercegovine, travnički sir predstavlja ne samo gastronomsku poslasticu, već i simbol bogate tradicije i kulturnog naslijeđa ovog kraja. Ipak, suočen s izazovima modernog tržišta, brendiranje ovog sira postaje važno za očuvanje njegove autentičnosti.
Završen je proces certifikacije i očekuje se izdavanje rješenja o zaštiti geografskog porijekla travničkog sira čime se pridružuje listi zaštićenih proizvoda u Bosni i Hercegovini.
Nastavite čitati
list of 4 itemsUhapšeno devet osoba zbog milionske prevare u Hrvatskoj
U Hrvatskoj uhapšeno više osoba po nalogu Ureda evropskog tužitelja
Klimatske promjene mijenjaju biljni svijet jugoistoka Evrope
„Naš travnički sir je proizveden negdje drugo, a prodavan na tržištu Evropske unije. Prijatelji iz Njemačke poslali su mi sliku travničkog sira koji je plasiran na tamošnjem tržištu, a proizveden je u Bugarskoj. U Evropskoj uniji on se dobro prodaje jer prepoznaju reputaciju sira i njegove karakteristike. Bio je krajnji momenat da se reaguje. Već smo bili u riziku da to postane takozvana generička oznaka, što bi značilo da bi se izgubila mogućnost zaštite“, kaže advokat Harun Lozo koji se posvetio istraživanju pitanja oznaka geografskog porijekla travničkog/vlašićkog sira, a koji je bio na čelu tima ljudi koji je radio aplikaciju.
Objašnjava da je višegodišnje istraživanje rezultiralo da imaju “ispunjene uslove za zaštitu i registraciju oznake evropskog porijekla”.
„Do sada smo završili jednu etapu – kompletiranje postupaka na nivou Bosne i Hercegovine. Nakon toga slijedi postupak pred Evropskom komisijom gdje će se ispitivati da li smo ispunili kriterije registracije. Očekujemo da će taj postupak biti samo stvar formalnosti. Tim se stiču uslovi da se isključi bilo koji drugi proizvođač koji nije s teritorije Travnika, čime će se zaštititi naši proizvođači. To je prilika za njih da budu jedini koji će plasirati taj proizvod na tržište Evropske unije, što znači i mogućnost za nove investicije u lokalnoj zajednici“, zaključuje Lozo.
Advokat dodaje da postoji prirodna veza odnosno veza s posebnim ambijentom vlašićkog platoa, koja uključuje endemske vrste biljaka koje “daju proizvodima poseban ukus i karakteristike”. Kaže da su bili iznenađeni saznanjem koliko je travnički sir ugledan, kakvu reputaciju uživa i da je prepoznat do te mjere da je “od strane State Departmenta uvršten u njihovu listu kao jedan od najpoznatijih sireva u svijetu“.
Vahid Skrobo iz Udruženja poljoprivrednika i stočara “Karaula – Vlašić”, ujedno i vlasnik mljekare “Poljorad” Turbe – Travnik, kaže da su proizvođači sira čekali ovu priliku.
„Mi kupujemo 90 posto mlijeka sa sjenarenja, a ne sa silaženja, što znači da je to zdravo mlijeko bez aflatoksina. Svi proizvođači s travničke općine mogu raditi sir, a prije desetak godina proizvodnja mlijeka je bila mala. Sada, zahvaljujući potrebama za plasmanom mlijeka, situacija se poboljšala“, navodi Skrobo.
Naglašava izazove s kojima se suočavaju mali farmeri. Kaže da bi trebalo obezbjediti podsticaje za farmere na višim nadmorskim visinama, jer im je teško nabaviti kabastu hranu.
Prema njegovom objašnjenju, Poljorad ima više od 600 kooperanata i dnevno prerađuju 25.000 litara mlijeka zimi, a 30.000 litara mlijeka ljeti. Izvoze sve svoje proizvode u Evropsku uniju, osim travničkog sira.
Dilema – vlašićki ili travnički sir
Razlog zbog kojeg travnički sir nije mogao ući u evropske trgovačke lance, objašnjava Skrobo, leži u konkurenciji. „Postoji niz proizvoda sa nazivom travnički sir koji se proizvode u drugim državama, uključujući Dansku, Nizozemsku i Tursku. To nas sprečava da plasiramo naš proizvod na evropsko tržište“.
Zbog brendiranja travničkog sira radostan je i Jovo Vujinović, vlasnik poljoprivrednog obrta iz sela Šišava na Vlašiću. Među najvećim je gazdinstvima koji proizvode mlijeko na ovoj planini. Trenutno imaju 32 muzna grla i 11 junica koje će se uključiti uskoro u mužnju. Proizvode 500-ak litara lijeka dnevno, a cilj je udvostručiti proizvodnju.
“Gradimo novi objekat po evropskim standardima. Za mjesec dana bi trebali dobiti robot za mužnju. Prilikom mužnje odvaja se mlijeko koje ima veći broj somatskih ćelija i bakterija, ne miješa ga sa zdravim mlijekom. Kvalitet mlijeka će biti puno bolji”, kazuje nam Vujinović.
Brendiranje travničkog sira će, kaže, donijeti korist svim proizvođačima i farmerima na Vlašiću.
Općinski načelnik Kenan Dautović ističe da je travnički sir “prvi u nizu brendova Travnika koji je doživio da ga zaštitimo na adekvatan način”. U budućnosti je, objašnjava, cilj zaštititi bosanskog brdskog konja, dubsku ovcu pramenku i travničkog kratkokljunog goluba kao autohtone životinje, ali i vlašički čaj i druge proizvode koji su specifični za ovaj kraj.
Zaštitom geografskog porijekla travničkog sira, tvrdi, proizvođači iz Travnika će moći proizvoditi veću količinu ovog proizvoda, a biće veliki uticaj i na turizam “pogotovo što u našem prostornom planu polovina Vlašića će biti osigurana za ono što se danas popularno zove ruralni turizam”. Turisti će, vjeruje, u bliskoj budućnosti, moći vidjeti od toga kako se čuva ovca i kako se muze do toga kako se taj sir pravi.
Postojala je dilema travnički ili vlašićki sir brendirati. Pojašnjenje je dao Harun Lozo.
”Proveli smo anketu među proizvođačima. Pozvali smo se na praksu Evropske komisije i na praksu nekih specifičnih sireva u svijetu. Nizozemski sirevi Gauda i Edamer imaju slično razvrstavanje. Vlašićki sir je tradicionalni sir, on se proizvodi na platou Vlašića, isključivo od ovčijeg mlijeka kao sirovine. Proizvodi se na tradicionalan način u malim farmama. Travnički sir se proizvodi na širem području. On je evoluirao, proširilo se na padine Vlašića, na cjelokupno područje općine Travnik, tako da se osim ovčijeg u njegovoj proizvodnji može da se koristi i kravlje mlijeko”.
Zaštitni znak Travnika
U sistemu prava intelektualnog vlasništva, oznake geografskog porijekla su segment u kojem Bosna i Hercegovina ima potencijal. Konačno, svoje sigurno mjesto u procesu certifikacije i zaštite pronašao je i ovaj čuveni sir. O porijeklu travničkog sira nema podrobnih historijskih činjenica. Iz prikupljenih podataka može se pretpostaviti da su ga u ove krajeve donijeli stočari nomadi sa istoka. Kao glavno područje proizvodnje ovoga sira još 1892. godine se navodi planina Vlašić.
Poljoprivredna proizvodnja jedna je od osnovnih privrednih grana Bosne i Hercegovine. U današnjem vremenu svjedoci smo da su sve brojniji zahtjevi i potražnja za proizvodima domaćeg i provjerenog porijekla. Sveprisutna je i zabrinutost kupaca u smislu zdravstvenog aspekta ishrane, stoga proizvodi sa oznakom geografskog porijekla posljednjih nekoliko decenija stavljeni su u fokus interesovanja.
Brendiranje travničkog sira nije samo pitanje marketinga, to je pitanje identiteta i opstanka tradicije koja zaslužuje da bude prepoznata i cijenjena. Uspješna zaštita ovog autohtonog proizvoda može donijeti višestruke koristi, ne samo proizvođačima, već i cijeloj zajednici koja se ponosi svojim naslijeđem. Travnički sir zaštitni je znak ovog kraja, prepoznat ne samo u Bosni i Hercegovini, već i širom Evrope.