Kadić Meškić: Višestruki identiteti mogu biti mostovi saradnje

„U odnosu na druge regije Europe, naša regija je sama po sebi vrlo specifična po tome što su kulturne tradicije prilično slične te međukulturni dijalog sam po sebi jako dobro egzistira. Kulture se, same po sebi, prožimaju te postoji međukulturna razmjena u svim njezinim odrednicama. Nekada se zbog političkih razloga dovodi u pitanje i međukulturni dijalog, ali svjedoci smo da on, unatoč političkim turbulencijama kojima je naša regija uvijek bila izložena, opstaje i da po prirodi stvari i napreduje“, kaže Nejra Kadić Meškić, izvršna direktorica Centra za kulturu dijaloga u Zagrebu.

To potvrđuje, dodaje, i projekt na kojem Centar za kulturu dijaloga trenutno radi. Riječ je o izložbi „Pod nebom vedre vjere“ koja putuje iz Sarajeva u Zagreb, gdje će od 4. do 15. novembra ukupno 113 eksponata svjedočiti o historijskoj kulturnoj povezanosti, dijalogu i zajedničkom životu naroda na ovim prostorima.

„Europsko društvo i baština takva kakva jeste upravo reflektira doprinose različitih kultura koje se kontinuirano međusobno prožimaju uključujući i kulture manjinskih naroda koje također doprinose toliko spominjanoj europskoj raznolikosti. Zajedničko kulturno naslijeđe važno je u kontekstu poštivanja prava manjina i ljudskih prava uopće.“

• Jesu li višestruki identiteti prednost ili mana našeg podneblja?

– Zagovaram tezu da je svaki čovjek zapravo skup višestrukih identiteta i da je svaki čovjek jedinstveni sklop prožimajućih identiteta. Naši složeni višestruki osobni i skupni identiteti sačinjeni su od etničkih, građanskih, jezičnih, religijskih, kulturalnih, rodnih, svjetonazorskih, vrijednosnih, profesionalnih, političkih, generacijskih i drugih identiteta. Osobni identitet nije rezultat odvojenosti, nego neprestane interakcije s drugim osobama.

Kada govorimo o osobama s višestrukim nacionalnim identitetima, smatram da su oni posebice važni jer mogu biti mostovi suradnje između različitih država i naroda jer razumijevaju samu esenciju svakog od tih naroda. Rekla bih da su ti ljudi posebno obogaćeni i da bolje razumijevaju našu stvarnost te da mogu doprinijeti kulturnoj medijaciji i dijalogu.

Realnost je da društvene skupine, od vjerskih do nacionalnih, mijenjaju shvaćanje o razlikama između sebe i drugih u skladu s promjenama u odnosima s drugima, a te su promjene u suvremenosti najčešće uvjetovane dinamikom političkih ili međudržavnih odnosa. Nama kao narodima ove regije nisu nepoznati višestruki i paralelni identiteti. Povijesno promatrano, naši su kulturni i nacionalni identiteti policentrični i europski multidimenzionalni jer pripadaju europskim i istočnjačkim tradicijama. Budući da je Europska unija, između ostaloga, unija višestrukih i paralelnih identiteta, ta naša naslijeđena interkulturnost trebala bi biti naša prednost u procesu europskih integracija.

• Koje su to dobre prakse u promociji mira i sigurnosti u regionu?

– Ono što smatram vrijednim doprinosom promociji mira i sigurnosti u regiji su projekti nevladinih organizacija koje doista imaju utjecaj na društvo u kojem se provode. Neki od takvih, meni posebno dragi, su projekti koji potiču stanovništvo u svakoj od zemljama regije da kritički promišljaju svoju stvarnost te upozoravaju na ‘grijehe’ svojih struktura u povijesti koja je iza nas. Najlakše je kritizirati drugoga, ali je najteže analizirati i prokazivati ljude iz vlastitih zajednica. Tu nismo glasni, pa su ovakvi projekti u osvještavanju mladih generacija od iznimnog značaja. Tu su i projekti medijske pismenosti koji pomno analiziraju aktualna komuniciranja struktura u medijima te medijsko zauzimanje strana i stavova prilikom izvještavanja upozoravajući na njihovu neobjektivnost te tumače jasno kršenje prava i narušavanje ravnopravnosti i pravednosti.

Dok sam još živjela i radila u Sarajevu, onda sam bila predana međusobnom upoznavanju mladih iz manjih sredina iz različitih entiteta. Ne možete ni zamisliti kakvo je njima bilo otkriće njihovo međusobno povezivanje. Odlični su projekti sinergijskog djelovanja vlasti i udruga jer imaju veliku moć i snagu u kreiranju i provedbi politika koje su istinski oblikovane prema potrebi društva i njegovih građana i građanki, te mijenjanju narativa koji štete tom društvu. Jedan takav projekt je suradnja Centra za kulturu dijaloga s Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Hrvatske na integraciji i uključivanju izbjeglica (azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom) u hrvatsko društvo. Na mene uvijek poseban dojam ostave ‘Žene u crnom’ iz Beograda jer su to velike heroine koje su nam svima primjer dostojanstvene borbe i predanosti istini i pravdi. Ta njihova građanska hrabrost je nešto što nam svima treba kako bi mijenjali svako društvo na bolje.

• Koliko je opasan selektivan pristup kulturi sjećanja?

– Primjećujem da postoji selektivan pristup kulturi sjećanja. Jedna zajednica promiče sjećanje na svoje žrtve i progone svog naroda dok pri tom svjesno zanemaruje, čak i prikriva, tragediju koju je taj isti narod nanio drugom narodu. Primjećujem također da postoji glorificiranje ‘junaka’ iz svog naroda te da se ne želi govoriti i o negativnom aspektu tih ličnosti / tih osoba i događaja. To svakako ne doprinosi dijalogu i kritičkom promišljanju događaja i ljudi koji su sudjelovali u kreiranju naše nesretne sudbine unazad 35 godina. Iako je teško priznati pogreške ljudi koji proistječu iz vlastitog naroda, mislim da je takav pristup jedino ispravan ukoliko želimo kakvu takvu pravdu i pomirenje u našoj regiji. Što to prije shvatimo i napravimo, tim bolje za sve nas i cijelo naše društvo.

• U kojoj mjeri etnonacionalističke politike koče napredak regiona?

– U samoj riječi etnonacionalističke politike prevladava termin nacionalizam što samo po sebi ima negativan prizvuk jer je nacionalizam, kao ideologija, isključiv te teži supremaciji većine nad manjinom. Kada smo tako definirali etnonacionalnizam jasno je da isti koči napredak u jugoistočnoj Europi te ne dopušta ravnopravne i partnerske odnose. Puno bih više voljela čuti izraz kao što je domoljublje koje podrazumijeva ljubav prema svojoj matičnoj domovini, ali i uključiv odnos prema osobama drugih nacionalnih identiteta. Ova regija bi bila puno drugačija kada bismo imali kulturu dijaloga koja bi nas onda naučila istinski slušati jedne druge, pokušati razumjeti jedni drugi bez osuđivanja i onda bismo sigurno više međusobno iskreno komunicirali i prihvaćali jedni druge što bi posljedično dovelo do napretka većine država regije na putu ka blagostanju i dobrom standardu svih građanki i građana. Nama nedostaje usmjerenosti na prosperitet i zajedničko građenje boljeg društva uz odupiranje stalnim pozivima na opasnost koja dolazi zbog naših razlika. Razumijevam da su moji stavovi donekle utopijski, ali ja sam realni optimist. Stvarno vjerujem da ćemo u doglednoj budućnosti živjeti takvu stvarnost, jasno čim prije počnemo voditi dijalog.

• Svjedoci smo porasta islamofobije u Evropi. Kako srušiti predrasude o drugom i drugačijem?

– Islamofobija je u političkom diskursu uglavnom dijelom antimigrantske retorike bazirane na jačanju straha kroz manipuliranje pojmom sukoba civilizacija i pitanjem sigurnosti. Umjesto redovitog iskopavanja Hungtintonove priče o sukobu civilizacija koju nijedan ozbiljan politolog, sociolog, teolog ni povjesničar koji drže do sebe nikada nisu doživjeli ozbiljno, bilo bi bolje obratiti pažnju na obilje podataka iz stvarnog svijeta koji su nam i više nego dostupni i idu kontra desničarskih groznica. Od 7. listopada 2023. svjedoci smo rasta islamofobnih incidenata kako u Europi tako i u svijetu. Dok u Palestini divlja rat, u Europi i svijetu divlja antisemitizam i islamofobija. Sve brojniji slučajevi antisemitizma i islamofobije do Hrvatske nisu doprli iako je zamjetan rast govora mržnje, naročito na internetu i to ponajviše u komentarima na članke u elektroničkim medijima te komentarima na društvenim mrežama. Riječ je o stereotipima i predrasudama o muslimanima, a primjetna je i polarizacija društva nametanjem biranja strana.

Ljude ne muče stvari, nego njihova mišljenja o stvarima (Epiktet). A mišljenja su najčešće kreirana bez da smo uopće upoznali osobu ili narod ili njihovu religiju već znamo o njima iz priča, procjena i mišljenja drugih ili kroz medijski sadržaj koji nam se plasira zaboravljajući da je on opet u službi nekih i nečijih politika. Stav o nekom narodu često kreiramo i na osnovu površnog iskustava koje smo imali s jednim pripadnikom ili pripadnicom tog naroda čime upadamo u zamku the danger of a single story. Predrasude možemo srušiti i prevazići samo dijalogom koji nema alternativu i to se povijesno pokazalo točnim u puno prilika. Nama u provedbi naših dijaloških sesija i treninga bude zanimljivo kako zaključak dijaloških vježbi na kraju uvijek bude istinsko osvještavanje i razumijevanje sudionika da smo svi samo ljudi koji žele živjeti miran i dostojanstven život. Putovanja su odličan alat za razbijanje predrasuda.

• Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o budućnosti zemalja Zapadnog Balkana?

– Voljela bih osobno, obzirom da smatram da je Europska unija, a prije toga Europska zajednica uspjela u naumu da zaustavi rat na europskom teritoriju, vidjeti i zemlje Zapadnog Balkana unutar te organizacije. Kada pogledate kartu Europe uvidite da postoji jedna velika ‘rupa’ na karti, a to su naše zemlje regije koje se nalaze izvan europskih integracija. Poznajući složenu strukturu Europske unije te složenost pridruživanja, moje procjene su da će proces pridruživanja zemalja regije Europskoj uniji trajati poprilično dugo, kako zbog same Europske unije, ali i više samih zemalja Zapadnog Balkana koje u sadašnjem trenutku nisu spremne prihvatiti visoke standarde ljudskih prava, vladavine prava, borbe protiv korupcije u društvima. No, kroz 20-30 godina i tu ćemo stvarnost živjeti. Naravno, pod pretpostavkom da Europska unija i sama opstane u ovom obliku u godinama pred nama.