Izrael vodi rat protiv Libana koristeći taktiku iz Gaze

Dok Izrael vodi rat protiv Libana, primjenjuje neke od istih razornih taktika koje je koristio za uništenje Gaze.

Dok Izrael bombardira velike dijelove Libana, ljudi žive u strahu koliko dugo mogu biti raseljeni – baš kao i Gaza (Mohammed Zaatari / AP)

Liban, kakvog ga poznajemo, neće postojati”, izjavio je Yoav Kisch, izraelski ministar obrazovanja, u lokalnoj emisiji vijesti još početkom jula.

Njegova je prijetnja uslijedila nakon sličnih izjava krajnje desnih izraelskih ministara koji su pozvali na uništenje libanske oružane grupe Hezbollah.

Prije godinu dana izraelski ministri podržali su tobožnji ratni cilj premijera Benjamina Netanyahua da “iskorijeni” Hamas u Gazi, nakon što je oružano krilo palestinske grupe predvodilo napad na južni Izrael u kojem je 7. oktobra ubijeno 1.139 ljudi, a gotovo 250 ih je zarobljeno.

Pod tim izgovorom, Izrael je ubio više od 42.000 Palestinaca u Gazi, protjerao gotovo cijelu populaciju od 2,3 miliona ljudi, uništio svu civilnu infrastrukturu i stvorio uvjete za masovnu glad.

Otkako je pojačao svoj rat protiv Libana krajem septembra, navodno kako bi porazio Hezbollah, Izrael sada primjenjuje sličnu taktiku u južnom Libanu, tvrde civili, analitičari i organizacije za ljudska prava.

“Ne možemo usporediti ozbiljnost [južnog Libana] s Gazom, jer ono što Gaza prolazi je historijski bez presedana i to je genocid”, rekla je Amal Saad, stručnjakinja za Hezbollah koja je porijeklom iz južnog Libana.

“Ipak, izgleda da Izrael prilagođava taktiku koju je koristio u Gazi”, rekla je za Al Jazeeru. “Kampanja je još uvijek manja od one u Gazi jer ono što se događa u [Libanu] još nije etničko čišćenje. Još uvijek nije genocidno, ali moglo bi biti”.

Zone ubijanja

Dana 23. septembra, komandant izraelske vojske Daniel Hagari pozvao je seljane južnog Libana da se udalje od “zgrada i područja koje koristi Hezbollah u vojne svrhe, kao što su ona koja se koriste za skladištenje oružja”.

U upozorenju nije navedeno koja sela treba evakuirati i koja bi područja – ako ih ima – bila sigurna, zbog čega su obavijesti neučinkovite, prema Ramzi Kaissu, libanskom istraživaču za Human Rights Watch.

Štaviše, rekao je, upozorenja sugeriraju da Izrael tretira sve koji ne napuste ili ne mogu napustiti svoja sela kao vojnu metu – baš kao što je bilo u Gazi, gdje je izraelska vojska smatrala da je Palestincima rečeno da se evakuiraju iz “zona ubijanja”.

Svako ko ostane u tim zonama često biva upucan ili bombardiran.

“Samo zato što ste dali upozorenje ne daje vam slobodu da se prema svima ponašate kao prema borcima”, rekao je Kaiss.

Al Jazeera je razgovarala sa četiri osobe iz južnog Libana koji su rekli da je većina sela i gradova izvan Sidona, grada 44 kilometra južno od Bejruta – gotovo prazna.

Međutim, Izrael je ubio gotovo 2.000 ljudi prije nego što su napustili svoje domove od 23. septembra, uključujući više od 100 djece, kao i desetke ljekara i spasilaca.

Uprkos opasnosti, Ahmed, mladić iz malog sela blizu Nabatiye u južnom Libanu, rekao je da se nije evakuirao kako bi čuvao svoju baku koja ima Alzheimerovu bolest. Dok je govorio za Al Jazeeru, rekao je da je izraelska bomba pogodila područje u blizini njegove kuće.

“Postoji 50-50 šansi da će neko [još ovdje] ostati živ”, rekao je. “[Izraelce] nije briga ako ste civil. Oni samo pretpostavljaju [ti si borac] i ima mnogo kuća [oko mene koje je uništio Izrael] i znam da u njima nije bilo oružja. Znao sam sve ljude [kojima su pripadale kuće].”

Domicid

Izrael je oštetio ili uništio oko 66 posto svih građevina u Gazi, prema najnovijim podacima do kojih je došao Satelitski centar Ujedinjenih naroda (UNOSAT). Tolika šteta ukazuje na to da je Izrael namjerno spojio strukture kao što su civilne kuće, medicinske ustanove i skladišta pomoći s legitimnim vojnim ciljevima.

Čini se da je to igrokaz koji Izrael ponavlja na nekoj razini u Libanu, rekli su civili i analitičari za Al Jazeeru.

Stariji muškarac iz većinski kršćanskog sela u južnom Libanu rekao je da je Izrael bombardirao njegov dom i kuću njegovog komšije 30. septembra. U napadu ubijeni su njegova supruga i djeca, uključujući bebu koja još nije imala ni sedam dana.

Muškarac je rekao da je pobjegao u Bejrut, ali nije precizirao kada je stigao. Samo je naglasio da Izrael gađa sve, a ponekad civilima daje odgođena upozorenja.

“Nisu nas upozorili prije nego što su počeli sa zračnim napadima na naše selo”, rekao je za Al Jazeeru. “Ovo nije tačno. Njihovo upozorenje je uslijedilo nakon toga.”

Nedavni video koji kruži društvenim mrežama prikazuje pogranični grad Yaroun, pretežno šiitsko selo, pretvoren u pustoš zbog izraelskog bombardiranja tokom prošle godine. Snimci se ne razlikuju od onih snimljenih u Gazi i izazivaju strahove da će nebrojeno više civila umrijeti, rekao je Kaiss iz HRW-a.

“Prema onome što vidimo na terenu, postoji značajan rizik da će se civili u zemlji suočiti sa zločinima ili rizikom da budu podvrgnuti zločinima”, rekao je za Al Jazeeru.

Dugotrajno pomicanje

Dok Izrael bombardira velike dijelove Libana, ljudi žive u strahu koliko dugo mogu biti raseljeni – baš kao i Gaza, gdje je Izrael uveliko očistio sjever i još uvijek naređuje onima koji su tamo ostali da bježe na jug. Niko u Gazi ne zna kada će se i hoće li se ikada moći vratiti na sjever kako bi ponovno izgradili svoje živote.

Mogućnost dugotrajnog – čak trajnog – raseljavanja također uznemiruje Jada Dilatija, čija je porodica pobjegla iz Nabatieha u Bejrut kada je Izrael eskalirao svoj rat protiv Libana prije dvije sedmice. Zgrade i trgovine koje su bile dio njegovog svakodnevnog života i djetinjstva sada leže u ruševinama, rekao je, poput susjedne tržnice povrća i brijačnice. Boji se da bi njegov dom mogao biti sljedeći.

“Možda će gađati našu kuću samo zato što im se prohtije”, rekao je 23-godišnji Dilati za Al Jazeeru. “Osjećam se kao da ću se vratiti u grad koji više ne prepoznajem.”

Dilati je razmišljao o mogućnosti da se neko vrijeme ne vrati u Nabatieh, jer bi se rat mogao odužiti ili jer bi Izrael mogao ponovno pokušati okupirati dijelove juga, kao što je učinio od 1982. do 2000. godine.

Dana 8. oktobra video koji je kružio društvenim mrežama prikazuje izraelske vojnike kako podižu svoju zastavu na libanskoj zemlji.

“Ovo je cijena koju plaćamo živeći pored ekspanzionističke etno-države”, rekao je Dilati za Al Jazeeru.

Uprkos izraelskoj invaziji i masovnom razaranju južnog Libana, Dilati i dalje vjeruje da će se vratiti u Nabatieh kako bi pomogao svojoj zajednici obnoviti domove i sredstva za život koji su još jednom razoreni izraelskom agresijom.

“Ponovo ćemo izgraditi [Nabatieh] kako bismo ga učinili još boljim nego što je bio prije. Moji roditelji rade u Nabatiehu. Moja sestra ide u školu u Nabatiehu. Sve što znam, naučio sam u Nabatiehu”, rekao je. “Ne mogu zamisliti da se neću moći vratiti. Znam da su Palestinci prošli kroz to i znam da bi to mogla biti mogućnost, ali ne mogu to zamisliti. Vjerujem da ćemo dobiti [rat], čak i ako za to treba vremena.”

Izvor: Al Jazeera

Reklama