Treba li brinuti zbog velikog povjerenja u AI

„Zahtjevi za softver postaju sve kompleksniji. Društvo i industrija trebaju sve kompleksnija rješenja. S jedne strane, projektovanje takvih sistema je izuzetno kompleksno. S druge, održavanje sistema na kojima rade stotine ili hiljade inženjera je još kompleksnije. Polako se približavamo granici kompleksnosti koju ljudski um može shvatiti i kojom može upravljati. Zbog toga su alati kao što je vještačka inteligencija izuzetno zanimljivi“, kaže dr. Jasmin Jahić, direktor studija za informatiku na Queens’ College Univerzitetu u Cambridgeu.

Prema njegovim riječima, još se ne može sa sigurnošću reći koje sve promjene vještačka inteligencija može donijeti u softverski inženjering.

„Ono što trenutno vidimo jeste da promjene idu u dva smjera. Jedan je pomoć inženjerima prilikom njihovih svakodnevnih zadataka, kao što su programiranje ili testiranje. Drugi smjer je eliminacija određenih akcija u potpunosti. Naprimjer, ako vještačka inteligencija može da proizvede programski kod za koji možemo garantovati da nema grešaka, onda nema potrebe za određenim vrstama testiranja. U tom slučaju postavlja se pitanje koliko zaista možemo vjerovati alatu kao što je vještačka inteligencija, te koliko će inženjeri biti motivisani da provjere rješenja koje pruža vještačka inteligencija. Osim toga, pitanje je koliko će ta rješenja biti komplikovana, to jest, hoće li ih prosječan inženjer uopšte moći razumjeti i biti u stanju ispraviti ih (ako je potrebno)“, rekao je sagovornik.

Nastavlja da je bitnije koje će biti posljedice ove promjene za sveukupnu industriju, te kako će se promjene odraziti na ostale industrije, ali i društvo u cjelini.

„S jedne strane, vještačka inteligencija može povećati produktivnost inženjera, te ovu situaciju softverske firme mogu iskoristiti da ostvare dodatni profit sa manjim brojem zaposlenih. S druge, ova promjena se može iskoristiti da proizvodimo bolja i kvalitetnija softverska rješenja po nižoj cijeni, što u konačnici znači bržu i jeftiniju digitalizaciju – softverska rješenja koja rješavaju društvene i biznis probleme. Još uvijek smo u ranim fazama usvajanja vještačke inteligencije u softverskom inženjeringu, te sve navedeno zavisi od toga da li će vještačka inteligencija uspjeti povećati produktivnosti inženjera te ponuditi neka inovativna rješenja koja nisu očigledna ljudima. Rezultati su trenutno obećavajući.“

Finansijske i pravne posljedice

Nadalje, pita se ako je vještačka inteligencija sposobna da oponaša ljudski rad, od industrije do umjetnosti, pri tome to radi preciznije i jeftinije, šta onda ostaje ljudima, te da li rad u bilo kojem obliku više ima ikakvog smisla (osim zabave).

„Ako svedemo problem na konkretnu oblast, vještačka inteligencija u softverskom inženjeringu može da oponaša sve više vrsta akcija koje inženjeri obavljaju svaki dan. Međutim, postoje dvije oblasti gdje ljudi imaju ključnu ulogu. Prva je provjera tačnosti. Pitanje je da li mi, kao ljudi, možemo slijepo vjerovati rješenjima koje proizvede vještačka inteligencija? Ako nešto krene po zlu, ko je kriv u tom slučaju? Ko snosi finansijske i pravne posljedice?“, kaže Jahić.

Dodaje da, s druge strane, softverski sistemi postoje da rješavaju društvene (naprimjer, administracija) i biznis probleme (naprimjer, online trgovina).

„Ti problemi su ljudski problemi. Uvijek postoji kulturološki, historijski aspekt koji se ne može zanemariti i koji često definiše samu srž problema i rješenja. Ljudi najbolje shvataju ljudske potrebe te rješenja koja su praktična i dopadljiva ljudima. Vještačka inteligencija, možda, može doći na ideju o efikasnijim rješenjima, ali ta rješenja nama kao ljudima mogu biti u potpunosti neprihvatljiva (zbog kulturoloških, etičkih, praktičnih, ili moralnih razloga)“, rekao je sagovornik.

Tvrdi da za sada vještačka inteligencija najbolje služi kao asistent prilikom raznih kompleksnih zadataka, te je u stanju da automatizuje mnoge jednostavne zadatke, a da je posljedica obično velika ušteda u vremenu posebno ako je riječ o jednostavnim poslovima koji se ponavljaju.

„Ono što zabrinjava jeste veliko (ponekad slijepo) povjerenje u rješenja koja nudi vještačka inteligencija. Za sada, ono što mi vidimo kao krajnji proizvod vještačke inteligencije jeste obično alat koji pokušava predložiti rješenja na osnovu statistike. To je okvir u kojem ova tehnologija djeluje, a njena primjena je još u eksperimentalnoj fazi. Sposobnost da obradi veliki broj podataka te ponudi statistička rješenja na osnovu velikog broja izvora (knjige, online sadržaj) čini da se ljudi osjećaju kao da ova tehnologija ima više znanja nego ijedan pojedinac. Međutim, radi se o statističkom alatu, te sama mogućnost ‘rasuđivanja’ u onom obliku u kojem shvatamo rasuđivanje kao ljudi skoro pa ne postoji u slučaju vještačke inteligencije.“

Nejasan problem vlasništva

Napominje da vještačka inteligencija može biti zloupotrijebljena da generiše programe koji pomažu hakiranje i neovlašteni pristup podacima, što je samo jedan od aspekata o zaštićenosti ličnih podataka.

„Ovo je veliki problem za koji nemamo rješenje. Drugi aspekt uključuje kreiranje rješenja koji koriste vještačku inteligenciju za povezivanje informacija iz velikog broja izvora – kamere, podaci sa društvenih mreža, historija pristupa web-stranica, te da na osnovu toga kreiraju psihološki profil osobe, predvide njeno ponašanje, te koriste taj profil za ostvarivanje određene koristi (naprimjer, predvidjeti kupovne navike osobe te kreirati sadržaj koji u pogodno vrijeme podstiče kupovinu)“, kaže Jahić.

Također, kao treći aspekt navodi podatke koji se koriste za samo treniranje modela vještačke inteligencije.

„Sama tehnologija je u svojoj osnovi statistički alat te radi na principu statističkog predviđanja najizglednije sekvence riječi ili koraka rješenja, uz određenu dozu nasumičnosti. Treniranje modela vještačke inteligencije podrazumijeva obradu ogromnog broja podataka. Pitanje je da li imamo kontrolu kako korporacije koje rade sa vještačkom inteligencijom koriste naše podatke, komentare, ili bilo koju drugu online interakciju za treniranje modela. Isto važi i za umjetnička djela (knjige, slike…). U tom slučaju, problem vlasništva još uvijek ostaje nejasan“, rekao je sagovornik.

Mišljenja je da države Europske unije imaju ogromnu infrastrukturu koja podržava razvoj rješenja korištenjem vještačke inteligencije, industriju koja vapi za takvim rješenjima te ogromno domaće tržište i pristup inostranom tržištu gdje plasiraju svoje proizvode.

„Pored toga, Evropska unija polaže mnogo napora u standardizaciju i propise oko razvoja i korištenja vještačke inteligencije. Neki od tih propisa ograničavaju inovaciju, neki od tih propisa brzo zastare, ali u konačnici Evropska unija pokušava staviti čovjeka u prvi plan, što će vjerovatno rezultirati u rješenjima koja su više orijentisana ka ljudskim potrebama i rješavanju bitnih problema umjesto fokusa samo na profit.“

Potrebe velikih industrija

Kada je riječ o zemljama zapadnog Balkana, smatra da nam je potrebna infrastruktura (data centri), obrazovni programi te da studenti i biznisi u regionu postanu svjesni koji su to sve problemi koji postoje u velikim industrijama, koje mogu riješiti upotrebom vještačke inteligencije.

„Tek tada naši studenti i naši biznisi mogu shvatiti koliko su njihova znanja i njihove usluge vrijedni. Moramo se pobrinuti da dovedemo velike kompanije na naše prostore, da podržimo razmjenu ideja te omogućimo uvid za ljude sa naših prostora u probleme koju su trenutno aktuelni i za koje postoji potreba da ih se riješi. Možda ne možemo masovno proizvoditi visoko tehnološke proizvode, ali se možemo pobrinuti da svaki od tih proizvoda ima dio koji je razvijen na našim prostorima. Da bi došli do toga, potrebno je da imamo uvid u potrebe velikih industrija, te da ostvarimo povezanost sa tim industrijama. Pored toga, jedan od najvećih problema danas, ako govorimo o vještačkoj inteligenciji jeste potrošnja energije. Vjerujem da u ovoj oblasti imamo ogroman potencijal“, kaže Jahić.

Ističe i kako vještačka inteligencija može pomoći ljudima da riješe neke od najvažnijih društvenih problema te kreiraju izuzetno zanimljive biznise.

„Ako krenemo u tom pravcu, vještačka inteligencija će biti izuzetno korisna. Sa druge strane, vještačka inteligencija može biti korištena za manje plemenite svrhe, kao naprimjer, za ratove. Također, pitanje je da li će pristup ovoj tehnologiji napraviti preveliki jaz između razvijenih i manje razvijenih država. Na kraju, nadam se da nećemo krenuti u smjeru kreiranja monopola nad resursima koji su potrebni za pokretanje rješenja vještačke inteligencije te koncentrisanju finansijske moći u rukama malog broja korporacija“, zaključuje sagovornik.