Mogu li rivalske libanske frakcije iskoristiti slabljenje Hezbollaha?

Ubistvo lidera Hezbollaha Hassana Nasrallaha u petak bio je najjači u nizu udaraca koje je zadobio libanski šiitski pokret posljednjih sedmica. Izrael je ubio velik broj viših vođa i komandanata, kao i članova srednjeg i nižeg ranga pokreta. Također se snažno infiltrirao u komunikacijsku mrežu Hezbollaha, što je pokazano u napadima na dojavljivače i tokivokije sredinom septembra.

Ovi veliki udarci – kako na moral tako i na sposobnosti organizacije – dovode do ozbiljnih pitanja o tome hoće li Hezbollah moći zadržati svoju snažnu ulogu u libanskoj unutrašnjoj politici i oduprijeti se mogućoj izraelskoj invaziji, rekli su analitičari za Al Jazeeru.

“Hezbollah je vrlo ranjiv. Kao organizacija koja je desetkovana, teško je vidjeti da će se uskoro vratiti u normalu”, rekao je Mohanad Hage Ali, stručnjak za Liban i viši saradnik Carnegie Bliskoistočnog centra.

Vakuum moći?

Od završetka 15-godišnjeg građanskog rata u Libanu 1990, Hezbollah je učvrstio kontrolu nad šiitskom politikom u državi zalažući se za identitet, religiju i otpor kao eliksir za zaštitu od uloge Izraela i SAD-a u regiji.

Filozofija grupe snažno je odjeknula među šiitskim zajednicama koje su likovale kada je Hezbollah 2000. godine oslobodio južni Liban od 18 godina izraelske okupacije.

Kako je Hezbollah akumulirao sve više moći, bogatstva i oružja, postepeno je postao dominantna sila u libanskoj politici, čineći ga polarizirajućim igračem u državi. Optužbe za umiješanost u ubistvo njegovih rivala opterećivale su Hezbollah, uključujući ubistvo sunitskog lidera Rafika Haririja 2005. godine. Hezbollah je više puta negirao bilo kakvu umiješanost, ali je član grupe proglašen krivim za ubistvo Haririja na sudu koji podržava UN 2020. godine.

Godine 2008. Hezbollah je čak krenuo oružjem protiv svojih sugrađana Libanaca, što je izazvalo sukob koji je državu doveo na rub građanskog rata.

Hezbollah je reagirao na odluku libanske Vlade da onemogući privatnu komunikacijsku mrežu grupe, što je bio dodatni dokaz za one koji su organizaciju označili državom u državi – i onu koja je spriječila libanske vlasti da budu dovoljno jake da u potpunosti upravlja državom.

Nekoliko godina kasnije, Hezbollah je poslao borce da podrže sirijskog predsjednika Bashara al-Assada tokom prodemokratskog ustanka. Pobuna se brzo pretvorila u građanski rat nakon što je sirijska Vlada okrenula oružje protiv vlastitog naroda, što je dovelo do smrti stotina hiljada civila.

Uvlačeći Liban u regionalne sukobe – često po nalogu glavnog saveznika Irana – Hezbollah je naštetio svojoj popularnosti kod kuće i produbio razdor sa suparničkim sektaškim frakcijama. Sada bi te frakcije mogle iskoristiti Hezbollahovu očitu slabost kako bi ponovo potvrdile vlastitu dominaciju, smatraju stručnjaci.

“Uništenje Hezbollahovih sposobnosti vjerovatno će ohrabriti njegove protivnike i antiiranske snage unutar Libana”, govori Imad Salamey, stručnjak za Liban i politolog na Libanskom američkom univerzitetu.

Kršćanske i sunitske frakcije u države već dugo vide Hezbollah kao tijelo koje u biti otima libansku državu svojom vojnom snagom. Oružano krilo Hezbollaha jače je od libanske vojske velikim dijelom zahvaljujući podršci koju je dobilo od Irana. No, obzirom da je grupa sada očito oslabljena, Hezbollahovi domaći rivali mogli bi iskoristiti promjenu kako bi dodatno izolirali grupu.

Već postoje pozivi Libanu da izabere novog predsjednika koji ni na koji značajan način nije povezan s Hezbollahom. A u ponedjeljak je libanski premijer Najib Mikati rekao da je spreman rasporediti vojsku u južni Liban kako bi proveo rezoluciju UN-a kojom bi se okončala oružana prisutnost Hezbollaha u tom području.

Mikatijeva izjava uslijedila je nakon sastanka sa šiitskim predsjednikom parlamenta Nabihom Berrijem, često posrednikom između Hezbollaha i frakcija koje mu se protive.

“Političke frakcije koje su se dugo protivile Hezbollahovoj dominaciji, naročito one koje su povezane sa zapadnim interesima, mogle bi ovo vidjeti kao priliku za poticanje radikalnijih promjena, uključujući veće svrstavanje sa Zapadom”, istakao je Salamey za Al Jazeeru.

Kako navodi ovaj stručnjak, potencijalni vakuum moći mogao bi dovesti do građanskih sukoba i sloma društvenog poretka – i mogao bi dovesti globalne igrače u iskušenje da iskoriste haos za vlastite interese.

Čak i prije trenutne eskalacije između Izraela i Hezbollaha, Liban je bio krajnje krhak.

U državi postoji konfesionalni sistem, što znači da su političke pozicije rezervirane za pripadnike određenih vjerskih grupa. Strano uplitanje stoga može pogoršati osjetljivu ravnotežu moći u državi. Liban je također bio bez predsjednika gotovo dvije godine nakon što se političke grupe, uključujući Hezbollah, nisu mogle dogovoriti oko kandidata. U međuvremenu, država je prolazila kroz iscrpljujuću ekonomsku krizu, tjerajući sve više ljudi u siromaštvo, čak i prije izbijanja sadašnjeg sukoba.

“Uz ozbiljno potkopanu vojnu i političku moć Hezbollaha, Liban bi mogao ući u period povećane nestabilnosti i neizvjesnosti, gdje bi nedostatak snažnog aktera koji bi popunio vakuum moći državu mogao učiniti podložnijom vanjskim intervencijama i unutarnjoj fragmentaciji”, rekao je Salamey.

Uloga Izraela?

Dok se Hezbollah čini slabim, kršćanske i sunitske frakcije vjerojatno neće moći iskoristiti Hezbollahovu slabost ako se ne pridruže Izraelu, tvrdi Salamey.

On vjeruje da će Izrael postati nova dominantna sila u Libanu svojom zračnom nadmoći, te kako bi Izrael mogao kanalizirati materijalnu i finansijsku podršku frakcijama koje žele izolirati Hezbollah.

Tokom građanskog rata, Izrael je pružio političku i finansijsku podršku desničarskoj kršćanskoj stranci Kataeb, koja je počinila niz masakra i kršenja međunarodnog prava dok se borila protiv Palestinske oslobodilačke organizacije.

Ovaj put, rekao je Salamey, Liban bi mogao potpasti pod sigurnosni aranžman uveliko sličan onom na okupiranoj Zapadnoj obali, gdje Izrael kooptira palestinske vlasti kako bi produbio svoj utjecaj i okupaciju.

“Zračna okupacija je dovoljna da diktira političke i sigurnosne aranžmane [u Libanu],” istakao je Salamey za Al Jazeeru. “[I] za razliku od Zapadne obale, Izrael bi mogao pronaći više saveznika i podrške u Libanu, posebno od grupa koje su marginalizirane pod iranskom hegemonijom u Siriji, Iraku i Libanu.”

No, Nicholas Blanford, stručnjak za Hezbollah iz think tanka Atlantsko vijeće, rekao je da Izrael nije postigao niti jedan od svojih očitih ratnih ciljeva. Nije uspio potisnuti Hezbollah iza rijeke Litani u južnom Libanu ili sigurno vratiti svoje sjeverne stanovnike njihovim domovima.

Izrael, dodao je, može zaključiti da je upad u južni Liban neophodan za postizanje njegovih ciljeva.

“Vjerovatno će Izraelci doći do zaključka da same zračne snage neće odvratiti Hezbollah [od ispaljivanja raketa] i stoga moraju poslati trupe preko granice”, rekao je Blanford za Al Jazeeru.

“Kada se to dogodi, oni će umarširati na teren [i bitku] za koju se Hezbollah pripremao 18 godina.”

Može li Hezbollah preživjeti?

Uprkos velikim udarcima, teško je u potpunosti procijeniti ranjivost Hezbollaha, kažu analitičari. Hezbollah nije “vrhunska” institucija, što bi mu omogućilo da se oporavi od gubitka viših zvaničnika, navodi Blanford koji je komentirao smrt vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha u petak navečer.

Nasrallah se skrivao u podzemnom bunkeru kada je Izrael bacio navodno 80 bombi na njegovu lokaciju – uništivši stambene zgrade i vjerovatno ubivši nebrojene civile – u Dahiyehu, sada opustošenom predgrađu glavnog grada Libana Bejruta.

“Mogućnost da Nasrallah bude ubijen uvijek je postojala, pa zato postoji mehanizam za izbor novog vođe”, objasnio je Blanford.

Hage Ali iz Carnegieja manje je optimističan da će Hezbollah preživjeti u sadašnjem obliku. Naglasio je da Izrael desetkuje više vodstvo Hezbollaha neproporcionalnim napadima koji razaraju i iskorjenjuju šiitsku zajednicu.

“To je poput pecanja uz pomoć dinamita”, rekao je za Al Jazeeru. “[Izrael] ubije stotinu riba, samo da dobije nekoliko koje želi.”

Dugoročno, Hage Ali vjeruje da Izrael ima za cilj nametnuti sigurnosne rezolucije Ujedinjenih naroda 1701, odnosno 1559.

Prva poziva Hezbollah da se povuče sjeverno od rijeke Litani i da mirovne snage UN-a upravljaju demilitariziranom zonom. Druga poziva na razoružanje svih paravojnih snaga u Libanu, uključujući Hezbollah. Ove mjere bi vjerovatno zahtijevale od Izraela da ponovo okupira južni Liban – potez koji bi mogao oživjeti Hezbollah, rekao je Hage Ali.

“Ne vidim da će Izrael uspjeti ako nametne dugoročnu okupaciju. Hezbollah će se na kraju vratiti u nekom obliku. Ove vrste organizacija [otpora] ne umiru kada njihovi vođe odu. Hezbollah je više od obične organizacije”, dodao je. “To je projekt identiteta koji spaja islam i otpor, a oboje je isprepleteno s razmišljanjima šire zajednice i narativima [šiitske zajednice].”