Je li ruska vojska dovoljno napredovala da se suprotstavi NATO-u

Rat u Ukrajini ukazao je na mogućnost budućeg sukoba Rusije i članica Sjevernoatlantske alijanse (NATO).

Još od hladnog rata napetosti nisu bile tako visoke. Rusija je duboko upletena u rat koji ne pokazuje znake usporavanja ili zaustavljanja.

Moskva je učila i napredovala od svog katastrofalnog početka invazije. No, da li se dovoljno popravila da se može suprotstaviti najvećem vojnom savezu u historiji?

Ruska vojska doživjela ekspanziju

Ruske kopnene snage doživjele su brzu ekspanziju usljed toka rata u Ukrajini.

Kvalitet nije pratio širenje jer veći brojevi nisu nadoknadili lošu obuku i veliki nedostatak opreme. Za Rusiju je jedini put do vojne pobjede iscrpljivanje protivnika i korištenje njenih većih oružanih snaga da potuče manju ukrajinsku vojsku.

Moskva je polako učila skupe lekcije sa početka rata. Jedinice lošije kvalitete prikladnije su za odbranu, a vješta upotreba obimnih odbrambenih linija na ravnom, otvorenom krajoliku južne Ukrajine pomogla je ugušiti ukrajinsku kontraofanzivu 2023. godine. Rusija je tako naučila da se samo kvalitetniji vojnici mogu koristiti za ofanzivne akcije.

Elitne jedinice poput mornaričke pješadije, zračnodesantnih trupa poznatih kao VDV i ruskih specijalnih snaga Spetsnaz sada dobijaju bolju opremu, a obuka vojnika i oficira traje duže i kvalitetnija je.

Također se te jedinice dramatično proširuju. Naprimjer, marinci se povećavaju s pet brigada ili oko 20.000 vojnika na pet divizija – što znači gotovo 75.000 vojnika.

Ruski vojni planeri brzo se udaljavaju od brigade kao osnovne vojne jedinice prema diviziji.

Ekstremno visoka stopa smrtnosti naučila je Moskvu da brigada ne može podnijeti velike gubitke, a da i dalje bude efikasna u borbama. Veća divizija može apsorbirati ove gubitke i boriti se dok ne stignu zamjene.

Tenkovi, tenkovi i još tenkova

Dok su tenkovi bili gotovo otpisani kao zastarjeli prije rata, i Rusija i Ukrajina se snažno oslanjaju na tenkovske snage u borbama za teritoriju. No, gubici na obje strane bili su veliki jer bespilotne letjelice, mine i nedostatak efikasnih zračnih snaga uzimaju danak.

Posebno su veliki gubici ruskih tenkova. Prema posljednjim podacima iz Kijeva, Moskva je izgubila više od 8.000 ovih borbenih vozila od početka rata. Zapadne procjene sugeriraju da, s moskovskom ekonomijom koja je sada na ratnoj osnovi, ova država može proizvesti 1.500 tenkova godišnje, iako se veliki dio njih odnosi na obnovu starijih modela.

Uprkos ruskim naporima, proizvodnja novijih modela T-90 i dalje je spora. Sada se očekuje da će jedinice na prvoj liniji prelaziti otvoreni teren u tenkovima starim 40 ili 50 godina. Ekonomske projekcije pokazuju da se to vjerovatno neće promijeniti u bliskoj budućnosti.

Brojne inovacije

Uprkos očitom nedostatku vojne opreme, postignut je određeni napredak.

Rusija je konačno prihvatila činjenicu da su dronovi svih oblika i veličina vitalni za sukobe u 21. stoljeću. Usvajanje ovih novih tehnologija omogućilo je ruskim snagama da uoče gomilanje ukrajinske vojske i napade daleko ranije.

Artiljerijska vatra sada se može prilagoditi u stvarnom vremenu s razornim posljedicama.

Ruske jedinice za elektroničko ratovanje bile su efikasne u ometanju ukrajinskih taktičkih komunikacijskih mreža i lažiranju ukrajinskih bespilotnih letjelica, uskraćujući ukrajinskim oficirima informacije koje su im potrebne za donošenje brzih odluka i ometajući njihove ofanzivne operacije.

Ove jedinice za elektroničko ratovanje stekle su iskustvo i efikasnije su nego što su bile na početku sukoba 2022. godine, što ruskim snagama daje prednost u vojnim operacijama na terenu. U zraku je druga priča.

Slabe ruske zračne snage

Možda je najslabija ruska vojna grana njena avijacija. Njene konstantno loše rezultate prati loša doktrina i gubici opreme koje je bilo teško nadoknaditi. Za razliku od zapadnih vojski, ruske zračne snage nisu obučene za strateške zračne kampanje, fokusirane su isključivo na podršku kopnenim jedinicama gdje je to potrebno.

Uprkos tome što je najmanje četiri puta veća od ukrajinske, ruska avijacija nije bila u stanju uništiti aerodrome, skladišta municije i radarske lokacije u prvim satima invazije.

Ovo je vrlo različito od zapadnih zračnih snaga koje su, dok također podržavaju kopnene jedinice, u stanju potpuno “zaslijepiti” neprijatelja, uništavajući ključne ciljeve i velike formacije na zemlji. Oni mogu izazvati veliku stratešku štetu u prvim minutama bilo kojeg sukoba, omogućujući svojim snagama relativno nesmetano napredovanje.

U nastojanju da se nadoknadi ta slabost, ruska vojska je koristila projektile dugog dometa sa velikim učinkom, prodirući duboko u Ukrajinu uprkos sveobuhvatnoj zračnoj odbrani Kijeva.

Iranske bespilotne letjelice, koje se koriste kao jeftine krstareće rakete, lansiraju se u baražima, te tako upijaju djelovanje ukrajinske odbrane i prijete da će je nadjačati.

Zračne snage iskoristile su svoje sposobnosti daljinskog djelovanja i koriste klizne bombe, često iz Rusije, koje su precizne do nekoliko metara, a njihove velike bojeve glave lako uništavaju ukrajinske ciljeve. Ruske bombarderske snage redovno polijeću iz zračnih baza daleko od prve linije, te lansiraju projektile koji su dio tekućeg zračnog napada na Ukrajinu.

Ruska mornarica

Rat je dotakao sve grane ruske vojske i njena mornarica nije izuzetak.

Brodove i podmornice Crnomorske flote ukrajinske snage ustrajno potapaju, sjedište im je uništeno, a komandanti ubijeni.

Uprkos tome, ruska mornarica i dalje je moćna sila, sigurna u svojim sjevernim i istočnim lukama, izvan dometa ukrajinskih projektila i dronova. Njene su podmorničke snage ogromne i čine moćan dio ruskog nuklearnog odvraćanja.

Gradi se više jedinica uz montiranje novih i naprednih sistema naoružanja.

Snage mornaričke pješadije povećavaju se peterostruko i grade se napredniji brodovi, iako Rusija nema nijedan u potpunosti ispravan nosač aviona i zbog toga ima ograničene sposobnosti projektiranja borbene moći.

Ratna ekonomija i prijatelji

Ruski budžet za odbranu povećava se iz godine u godinu od invazije i procjenjuje se kako će 2025. efektivno udvostručiti svoj prijeratni nivo na 142 milijarde dolara.

Iako to omogućuje vojno-industrijskom kompleksu da proizvodi tenkove i borbena pješadijska vozila, projektile, municiju i artiljerijska oružja, još ne može ići u korak s gubicima na frontu.

Zapadne sankcije imale su kumulativni učinak na rusku ratnu ekonomiju, jer je sve teže doći do čipova potrebnih za visokotehnološko ratovanje. Moderno oružje, posebno projektili, složeno je i ne može se ispaljivati ​​kao artiljerijska granata.

Rat u Ukrajini pokazao je i Rusiji i svijetu da će svako ko vodi rat na industrijskom nivou u budućnosti trebati ogromne količine projektila koji su precizni, jeftini i smrtonosni. Za to se Rusija obratila svojim saveznicima.

Iran joj je obimno pomogao sa proizvodnjom dronova za napad dugog dometa poput Shaheda 136 i velikim donacijama taktičkih projektila, poput modela Fath 360, za korištenje protiv ukrajinske vojske.

Istovremeno, dok je Kina odgađala slanje stvarnih sistema naoružanja u Rusiju, slala je velike količine kalijskog nitrata, bijelog praha koji se koristi u proizvodnji eksploziva i naprednih elektroničkih čipova, nadoknađujući praznine u ruskoj proizvodnji naprednog oružja.

Sjeverna Koreja je navodno slala ogromne količine artiljerijske municije i projektila kratkog dometa. Postoje navodi da bi Pjongjang mogao početi slati borbena pješadijska vozila i artiljerijske sisteme, iako je bilo značajnih problema s kontrolom kvaliteta. Sjevernokorejsko oružje ima ozloglašenu reputaciju u Ukrajini zbog neuspjeha na frontu.

Učinak rata na rusku vojsku bio je žestok. Iako je učila iz svojih brojnih grešaka, svijet je vidio njene oružane snage kao jedva konkurentne, u najboljem slučaju. Ruska se ekonomija bori da održi korak s gubicima iako prima pomoć od svojih saveznika.

Bilo je nekih poboljšanja. Njen oficirski ešalon sada je iskusniji. Način na koji su jedinice organizirane je moderniziran i vojni planeri sada se oslanjaju na snagu ruske dubinske odbrane, dalekometnog napada, artiljerijskih baraža i brojčane snage njene vojske, kako bi postojano preokrenuli situaciju u Donjecku.

NATO na horizontu

Uprkos ovim manjim poboljšanjima, Rusija nije u stanju suprotstaviti se NATO-u.

Savez je revitaliziran ruskom invazijom 2022. godine, dok je odbrambena potrošnja njegovih članica naglo porasla. Proizvodnja oružja u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama dramatično je porasla, jer je rat dao zapadnim vojnim planerima ideju o količinama oružja koje će NATO snagama trebati u slučaju velikog rata.

Kvaliteta Alijansinih trupa daleko je bolja u smislu obuke i opreme.

Razlike u komandi i kontroli između država članica izglađene su nakon decenija vojne saradnje i vježbi. Zapadne zračne snage fokusirane su na kampanju složenih zračnih operacija osmišljenih da unište sposobnost protivnika da vidi, kreće se, proizvodi i održava se.

U kombinaciji s primijetnom razlikom u kvaliteti zapadnog oružja, sve to dovodi do zaključka da bi NATO brzo prevladao u bilo kojem konvencionalnom ratu protiv Rusije, uz opasnost da bi niz poraza mogao natjerati Moskvu da upotrijebi taktičko nuklearno oružje ili se suoči s potpunim porazom.

No, pauza u borbama, koju je donio mirovni sporazum, omogućila bi Rusiji da se ponovno naoruža.

Vjerovatno će zadržati visok budžet za odbranu, nakon što je dosegla vrhunac od šest posto ukupnog budžeta potrošenog na odbranu. Ruske oružane snage će biti obnovljene, broj tenkova popunjen, njihova doktrina dotjerana.

Ovdje leži opasnost od samozavaravanja.

Malo je vjerovatno da bi predsjednik Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu da je znao koliko će se ruska vojska loše ponašati. Vjerovao je, kao i mnogi zapadni posmatrači, da su ruske oružane snage modernizirane, bolje opremljene i da imaju sposobnost pobijediti u bilo kojem ratu industrijskog nivoa, u svakom smislu inferiorne oružane snage Ukrajine.

Tada je bio u krivu, no s pauzom u borbama, modernizacijom i ponovnim opremanjem oružanih snaga, moguće je da bi mogao ponoviti istu grešku u bliskoj budućnosti, ovaj put protiv članice NATO-a. Arogancija je opasan prijatelj.