Mogući scenariji Hezbollahovog odgovora Izraelu na ubistvo Al-Arourija

Piše: Jana Al-Dhibi

Bejrut – Ubistvo Saleha al-Arourija, zamjenika šefa političkog biroa Islamskog pokreta otpora (Hamas), kao i dvojice komandanata Brigada al-Qassam i još četiri borca pokreta, veliki je šok za libanske i palestinske krugove, i to u operaciji u kojoj je Izrael prekoračio crvene linije koje je ranije objavio generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah.

Ubistvo, za koje je Hezbollah potvrdio da neće proći nekažnjeno, predstavlja realizaciju izraelskih prijetnji o ubijanju palestinskih vođa otpora unutar i izvan okupirane palestinske teritorije.

Al-Arouri je dobio direktnu prijetnju od izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u augustu 2023. godine, kada mu je zaprijetio atentatom, optužujući ga da stoji iza napada Hamasa na Zapadnoj obali, opisujući ga u listu Yedioth Ahronoth kao “glavu zmije”.

Glavnim uporištem Hezbollaha smatra se južno predgrađe Bejruta sa oko milion stanovnika. Tu se nalazi zvanično sjedište stranke te uredi i domovi njenih zastupnika i lidera. Tu se organiziraju različite aktivnosti stranke. Sve ovo znači da je cilj izraelske operacije dvojak: ubiti vrhovne vođe Hamasa – s jedne strane – i zaprijetiti i uništiti Hezbollahovo uporište i njegovo političko, narodno i sigurnosno gnijezdo – s druge strane.

Izrael uradio ono na što ga je lično Nasrallah upozorio

Jučer, u utorak, južno predgrađe Bejruta potresao je zvuk eksplozije uzrokovane izraelskim zračnim napadom na ured Hamasa u kojem su se nalazili Al-Arouri i njegovi saradnici. Napad je rezultirao njihovom smrću i ranjavanjem drugih.

Ubistvo Al-Arourija, najistaknutijeg osnivača Brigada al-Qassam, dogodilo se malo prije očekivanog Nasrallahovog obraćanja, odnosno, nekoliko sati nakon što je jedan izraelski zvaničnik objavio da će se snage koje su povučene iz Gaze pripemiti za drugi mogući front u Libanu.

Iako je ovo najsurovija operacija u predgrađu od rata u julu 2006. godine, podsjetila je na operaciju koju su izvela dva izraelska drona u istom predgrađu augusta 2019. godine, kada je izvršena racija u blizini Hezbollahovog ureda za odnose s medijima, ali je bila ograničena na materijalnu štetu.

Netanyahu je zamolio ministre u svojoj vladi da ne komentiraju ubistvo Al-Arourija, a njegovi zvaničnici su rekli da je meta operacije bio Al-Arouri, a ne Hezbollah ili libanska vlada.

Postoje krajnje glasni libanski, palestinski i arapski stavovi koji osuđuju ubistvo Al-Arourija, od kojih je najistaknutiji bio stav privremenog premijera Najiba Mikatija, koji je rekao da “novi izraelski zločin ima za cilj da dovede Liban u novu fazu sukoba nakon tekućih svakodnevnih napada na jugu”.

U međuvremenu, libanski ministar vanjskih poslova Abdallah Bou Habib dao je instrukcije za podnošenje dva oštra protesta Ujedinjenim narodima u vezi s opasnom izraelskom agresijom na predgrađe i pokušajem da se Liban namami u sveobuhvatnu eskalaciju.

U dugačkom obraćanju u kojem je Hezbollah oplakivao Al-Arourija, stranka je rekla da je zločin ubistva njega i njegovih saradnika u centru predgrađa “opasan napad na Liban, njegov narod, sigurnost, suverenitet i otpor, a političke i sigurnosne poruke zločina su konotacijske, predstavljaju opasan razvoj rata između neprijatelja i otpora”. Mi u Hezbollahu potvrđujemo da zločin nikada neće proći bez odgovora ili kazne.

Mogući scenariji

Analitičari smatraju da je zbog ubistva Al-Arourija sukob između Hezbollaha i Izraela poprimio novi i opasan zaokret, jer je Izrael prešao crvene linije sukoba između dvije strane. Sukob se iz dana u dan povećavao od 8. oktobra, od kako je Hezbollah najavio podršku palestinskom otporu u ratu koji su izraelske okupacione snage pokrenule na svom sjevernom frontu.

Njihovi sukobi rezultirali su smrću više od 130 pripadnika Hezbollaha, što je pokrenulo pitanja o prirodi izraelske digitalne, istraživačke i telekomunikacijske špijunaže u Libanu.

Mnogi vjeruju da je Hezbollah na testu, jer je Nasrallah više puta prijetio da će odgovoriti na svako ubistvo lidera libanskog ili palestinskog otpora u Libanu.

Politički analitičar Ibrahim Bayram rekao je za Al Jazeeru da je atentat na Al-Arourija bio očekivan jer je on bio “jedan od trojice vođa Al-Qassama, zajedno sa Yahyom al-Sinwarom i Muhammadom al-Deifom, a dobio je i nekoliko prijetnji”.

S druge strane, politički analitičar Tawfiq Shoman smatra da je ovo ubistvo opasna eskalacija i neočekivano od strane Izraela jer se usudio da pređe crvene linije te da iščekuje kaznu koju je stranka obećala. Shoman je za Al Jazeeru rekao da ova operacija neće proći bez velikog odgovora, jer je stavila Nasrallahova upozorenja na ispit, a “svaki ograničeni odgovor znači da će se Izrael ponovo usuditi da izvede slične operacije u Libanu”.

Ali Bayram vjeruje da se u južnom Libanu odvija pravi rat i da njegov razvoj u unutrašnjosti Libana nije laka odluka, “što je Izrael navelo da potencira da je pogodio palestinsku metu, a ne libansku”.

Bayram ne isključuje da će Hezbollah odgovoriti Izraelu u okviru svoje politike da ne dozvoli Izraelu da ga odvede gdje god želi “umjesto oštrog udarca na Izrael zbog njegove direktne prijetnje njegovim sigurnosnim i političkim snagama unutar njegovog uporišta”.

Bayram podsjeća da Izrael nije u stanju da otvori široki front sa Libanom bez direktne američke vojne podrške, i to neposredno nakon što je američka mornarica objavila da će se nosač aviona Ford vratiti u svoju bazu u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon što je u Sredozemnom moru bio nekoliko mjeseci s ciljem zaštite Izraela nakon operacije “Potop al-Aksa”.

Bayram smatra da je povlačenje američke flote dokaz napora Washingtona da obuzda tenzije u regiji te odraz njegovog neslaganja s Izraelom u vođenju rata, jer ga dovodi u nezgodnu poziciju. Međutim, Shoman vjeruje da bi ga porazi Izraela mogli natjerati da se upusti u sukob sa Libanom.

Bayram smatra da Izrael ubistvom Al-Arourija traži nemoguću sliku pobjede u Pojasu Gaze te da ovaj atentat može biti uvod u početak njegovog izlaska iz rata čiji obim nije spreman proširiti, “osim ako njegov izbor nije samoubilački – rasplamsavanje širokog rata s Libanom, što ne žele njegovi ni saveznici ni protivnici”.