Treba li BiH strani posrednik poput Merkel: ‘Ako Nijemci kihnu svi smo na infuziji’

Punih 16 godina aktivne uloge Angele Merkel, kao njemačke kancelarke, nije imalo značajan utjecaj samo na njenu državu, već je i ostavio nezapamćen trag širom svijeta, ne zaobilazeći u tome Bosnu i Hercegovinu, ali ni druge zemlje Zapadnog Balkana, koje se još uvijek oporavljaju od posljedica ratova i suočavaju s brojnim ekonomskim i političkim izazovima.

Bilateralna trgovina i investicije za vrijeme njenog mandata su donekle zaživjele, što je dovelo do pozitivnih rezultata za obje zemlje. Njen utjecaj je bio odlučujući u unapređenju političkih i ekonomskih reformi neophodnih za pristupanje Evropskoj uniji.

Složenost jedinstvene historije Bosne i Hercegovine, etničke napetosti i politički zastoji, zahtijevali su nijansiran pristup koji može ponuditi samo međunarodno posredovanje.

Modeli ekonomije pod vodstvom Merkel

Njemački model ekonomskog rasta davao je dobre rezultate u posljednjih 30-ak godina, iako dobar dio sadašnjih ekonomskih problema Njemačke leži na duši bivše kancelarke, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Luka Brkić, ekonomski analitičar i profesor na Fakultetu političkih znanosti (FPZ) Sveučilišta u Zagrebu.

Radi se o modelu koji počiva na izvoznoj komponenti, odnosno međunarodnoj konkurentnosti, a omogućio je Njemačkoj stabilan rast i razvoj jedne od najvećih ekonomija svijeta.

“Taj model je funkcionirao prilično dobro s tim da je imao neke svoje karakteristike koje će se poslije pokazati kao problematične. Da biste održali taj model ekonomskog rasta i ostali konkurentni, morali ste imati relativno strogo kretanje plata i potrebu za prilivom novih radnih snaga. Jeftina energija, nafta, plin… poznata je Merkelina politika koja im je išla od ruke“, objašnjava Brkić.

Ekonomski model nastavlja se, mišljenja je Brkić, i nema tu nekih odstupanja u odnosu na njene prethodnike ili za buduće nasljednike.

“Za Hrvatsku, ali i za Bosnu i Hercegovinu, Njemačka postaje jedno od najznačajnijih tržišta, posebno u oblasti turizma“.

Njemačka ulazi u recesiju, kao i cijela eurozona. Bruto društveni proizvod (BDP) zaključno s 2023. godinom, realno je smanjen za 0,3 posto. U nastupajućoj godini njemačka ekonomija očekuje daljnji pad BDP-a.

“Kako su se javili novi problemi s pandemijom COVID-a 19 i pojavom novih sukoba, postojeći model dolazi u problem jer se gube prednosti u tim slučajevima i ne možete se prebaciti na alternativne izvore. Imate rat, deflaciju u Kini, migracije koje su poprimile političke dimenzije, na to ne možete gledati samo kroz ‘ekonomske naočale’. S druge strane, postojani su i ekstremistički ispadi i teroristički ugrozi, a dodatni problem je i ulazak u recesiju“, ističe Brkić.

Nizozemska, Švedska, Austrija i Danska, oponašaju njemački model ekonomskog rasta.

“To može komplicirati odnose u regiji jer ako se Njemačka ekonomija ‘razboli’ malo više, i isto toliko počne i ‘kašljucati’, u ovom dijelu svijeta bi se mogle javiti ozbiljnije ‘upale pluća.’ Poslužit ću se medicinskom terminologijom, znate onu frazu, ‘ako Nijemci kihnu svi smo na infuziji’ jer smo jako ovisni o toj ekonomiji i to najmanje kroz strane direktne investicije, više kroz trgovinske tokove“, rekao je Brkić. Napominje i da najmanje 2,5 milijardi eura godišnje čine novčane doznake koje dolaze od radnika na privremenom radu u inozemstvu, a koji bi trebao da traje do penzionisanja kod velike većine.

“To je nešto što tangira regiju, a onda u Hrvatskoj i dodatno jer smo uslužna ekonomija, u velikom dijelu, oko 20 posto BDP-a čini turizam. Mogući je dodatni pritisak na ekonomiju, a to i statistika potvrđuje. U 2023. godini osjetio se taj blagi pad potražnje za turističkim uslugama, a u 2024. godini, ako se ovaj trend nastavi, onda bi mogla biti značajnija ‘oseka’ u turističkoj ponudi Hrvatske.“

‘Pogubne posljedice’

Za vrijeme Merkelinog mandata evropski zvaničnici su dali primat stabilokratiji u odnosu na demokratiju i posljedice za zemlje regije, pogotovo Bosne i Hercegovine i Srbije, bile su i jesu pogubne, ističe Tanja Topić, politička analitičarka.

“Oči su jednostavno zaklopljene pred naletom autokratskih tendencija, udarima na slobodne i nezavisne medije, kršenju osnovnih ljudskih prava i restriktivnim zakonskim rješenjima.“

Politika je tada, prema njenim riječima, slijepo vjerovala da su “izabrane“ vođe u regiji garancija stabilnosti pri čemu je potpuno zanemaren njihov negativan utjecaj na političke prilike u regiji.

“Tako da su se društva u ovim zemljama u pojedinim trenucima našla u vrlo teškoj situaciji u kojima su na djelu prakticirale vrijednosti koje nemaju apsolutno nikakve veze sa evropskim vrijednostima za koje su se tobože zalagali kako evropski zvaničnici tako i domaći lideri. Tu smo vidjeli veliki raskorak između principa i delanja. Strah me je da se taj rascjep teško može nadomjestiti i popuniti.“

Niti jednoj zemlji, ukoliko želi biti suverena i demokratska, ne treba tutor. Ali svima je jasno da Bosna i Hercegovina nema unutrašnji potencijal za rješavanje stalne krize koju živimo nakon rata, dodaje Topić.

“Ključ je u domaćim političkim elitama koje ne pokazuju spremnost da iskorače iz etnonacionalnih okvira i izgrade demokratsku državu, u kojoj korupcija neće biti stil življenja, u kojoj će zakoni vrijediti za sve bez izuzetaka, u kojima partijska knjižica neće otvarati sva vrata, u kojoj će biti važniji životni standard i kvalitet života od busanja u patriotska i nacionalna prsa. Ono što nama treba ali od jučer jeste pravna država.“

Navodi da je potrebna međunarodna podrška, ali ne oni koji će zarad mira u kući zaklopiti oči pred političkom korupcijom, izbornim prevarama, gušenjem slobode medija i mišljenja, kršenju ljudskih prava. Novi sukobi u svijetu još više doprinose unutrašnjim trvenjima, podjelama i napetostima unutar Bosne i Hercegovine. Pogledi političkih aktera na njih su različiti, čak dijametralno suprotni.

“Domaći akteri su zauzeli strane i nekritički se odnose prema akcijama i potezima onih za koje navijaju. To se vidi i u glasanju u pojedinim međunarodnim organizacijama, raspravama o ovim sukobima. Tek tad krene novi verbalni rat između političkih strana u Bosni i Hercegovini. Sukobi se koriste za indoktrinaciju i manipulaciju građanima, tako da mi i na ovim međunarodnim sukobima nastavljamo svoje unutrašnje borbe“, rekla je Topić. Pri tome, dodaje, građani pokazuju empatiju samo sa sopstvenom izabranom stranom i osuđujemo a priori onu suparničku bez imalo kritičke samorefleksije i srama.

Propuštene šanse

Bosna i Hercegovina, kao i druge zemlje Zapadnog Balkana, dugo teži pridruživanju Evropskoj uniji (EU). Merkel je snažno podržavala ovaj cilj i aktivno je radila na njenom približavanju. Iako prepreke još uvijek postoje, opredijeljenost Bosne i Hercegovine, zajedno sa podrškom Njemačke i EU, daje nadu za otključavanje njenog potencijala i ostvarenje evropskih aspiracija.

Bosna i Hercegovina je mogla iskoristiti njemačko-britansku inicijativu iz novembra 2014. godine, rekao je Adnan Ćerimagić, analitičar Inicijative za Evropsku stabilnost (ESI).

Njemačka i Velika Britanija, koja je tada još uvijek bila članica EU, dogovorile su hodogram u trajanju od najmanje četiri godine, u sklopu kojeg su se od Bosne i Hercegovine očekivale konkretne, a dijelom i korisne socioekonomske reforme, a kao nagrada se nudio kandidatski status za njeno članstvo u EU.

“Jedan aspekt tih reformi bilo je unapređenje zdravstvenog sistema Bosne i Hercegovine, od digitalizacije do modernizacije, i rješavanja dugovanja zdravstvenih institucija. Da je Bosna i Hercegovina to i uradila, sasvim sigurno bi u pandemiju u martu 2020. godine ušla sa daleko kvalitetnijim i pripremljenijim zdravstvenim sistemom. Međutim, osim stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, predaje zahtjeva za članstvo u EU i reforme radnog zakonodavstva, gotovo ništa drugo nije postignuto“, objašnjava Ćerimagić.

Merkel i Njemačka su u nekoliko navrata pokušali da budu posrednici u pregovorima između političkih stranaka u Bosni i Hercegovini.

“Nakon izbora 2010. godine, na primjer, kancelarka i njen tim ispitivali su teren za ustavnu reformu u Bosni i Hercegovini i zaključili da za to nema prostora i volje. U periodu od 2014. do 2018. godine, kada su u Predsjedništvu BiH sjedila tri člana koja su dolazila iz njoj sestrinskih evropskih narodnih partija, kancelarka je u nekoliko navrata imala sastanke sa njima. Osim što je u jednom trenutku postigla dogovor o adaptaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je bio jedan od uslova za predaju zahtjeva za članstvo u EU, teško je navesti neki veći i konkretniji uspjeh tih pokušaja“, podsjetio je Ćerimagić.

Potrebno je pokrenuti EU put za one kandidate koji su otišli najdalje u procesu, kao što je Crna Gora koja već 12 godina pregovara o članstvu i koja je NATO članica te pouzdan vanjskopolitički partner EU-a. S druge strane je Sjeverna Makedonija, koja je ispunila politički teške i zahtjevne uslove kako bi došla do otvaranja pregovora o članstvu u martu 2020. godine, ali četiri godine kasnije nije otvorila nijedno poglavlje. Ukoliko nema EU puta za ove dvije zemlje, čemu se može nadati BiH, pita se.

“EU treba razmatrati Bosnu i Hercegovinu kao bilo koju drugu kandidatkinju. Bez dodatnih i posebnih uslova i uz nivo tehničke i finansijske podrške koju ima danas. Bez ova dva preduslova, teško da može bilo koji vanjski posrednik ubrzati reforme u Bosni i Hercegovini“.

Bosna i Hercegovina je danas, prema ocjeni Evropske komisije, u 33 područja i politike, od vladavine prava do zaštite okoliša i kvalitete statistike, najnepripremljenija kandidatkinja za članstvo u Uniji, uključujući i Kosovo.

U svijetu koji je opterećen ekonomskim krizama, prilivom izbjeglica i promjenjivim globalnim stanjima, Merkelina sposobnost da vodi Njemačku kroz ove izazove, ostavila je neizbrisiv trag kako u politici njene zemlje tako i na međunarodnoj sceni.

U brojnim zamršenim historijskim i političkim pitanjima Balkana, nastojala je uspostaviti stabilnu ravnotežu u odnosima držeći se principa diplomatije i ravnopravnog dijaloga.

Iako je Merkelin mandat završen 2021. godine, njena aktivnost se i danas uzima kao primjer uspješnog djelovanja. Bosna i Hercegovina je mogla učiniti mnogo više da je pratila njene vizije.

Za jesen ove godine najavljuje svoje političke memoare. Bit će zanimljivo pratiti to da li će se u njima naći i preporuke koje bi mogle pomoći u daljenjem rješavanju složenih balkanskih odnosa te ukoliko ih bude, kako će se Bosna i Hercegovina, ali i ostale zemlje iz njenog okruženja, odnositi prema njima.