Penzioneri na rubu egzistencije: Nismo gladni, ali smo željni svega
Penzioneri za sebe kažu da su danas u Hrvatskoj najugroženiji dio društva, žale se da im primanja nisu pratila rast inflacije, pa kupuju ono što moraju, a u trgovinama ‘uvijek prate akcije’.
Desetljećima su vrijedno radili, gradili i podizali Hrvatsku, a sada dobar dio njih jedva preživljava i sastavlja kraj s krajem. Riječ je o dobrom dijelu umirovljenika u Hrvatskoj čije mirovine nisu dovoljne za dostojan život. Pri tome se najčešće radi o mirovinama iz rada, odnosno ljudima koji su po 30 i više godina radili po tvornicama. Međutim, u Hrvatskoj ima i umirovljenika koji imaju povlaštene mirovine, poput umirovljenih saborskih zastupnika, dijela umirovljenih branitelja i sličnih, a čije mirovine su znatno iznad prosjeka primanja običnih umirovljenika.
„Radila sam preko 30 godina u tvornici Borovo i to teško, ponekada i u tri smene, a sada jedva preživljavam. Moja mesečna penzija iznosi nekih 350 eura sa kojima jedva da mogu normalno živeti kada platim sve račune i režije. Nemam nekih velikih prohteva i ne mogu reći da sam željna nečega, ali ipak pazim na svaki euro. Imam i decu koja su uvek tu i spremna da pomognu ako zatreba. Na žalost znam i neke penzionere iz Vukovara koji su u puno goroj situaciji i koji ne mogu reći da su gladni, ali su zaista željni svega“, kaže Dragica B. iz Vukovara.
Dodaje kako joj puno znači i to što ima svoj vrt, gdje uzgaja povrće i ima nekoliko voćki, pa ne mora za svaku sitnicu odlaziti na tržnicu gdje su cijene iz mjeseca u mjesec sve više. Uzgaja i piliće, ali i kokoške tako da ima i jaja za osobne potrebe.
„Kupujem ono što moram, a u trgovinama uvek pratim akcije. To mi je postalo normalno. Na odeću ne trošim jer ne trebam ništa, a na more ne idem. Dodatno je sve pogoršala inflacija tako da je nešto što je juče koštalo 10 kuna danas 20 i tako redom, a penzije su minimalno rasle“, pojašnjava svoj život Dragica.
Ovo je samo jedna od brojnih sličnih priča iz cijele Hrvatske koja govori o položaju dobrog dijela umirovljenika danas koji ne mogu normalno živjeti od svoje mirovine. Zbog svega toga oni za sebe kažu da su danas u Hrvatskoj najugroženiji dio društva te da se nadaju kako će se neke stvari ubrzo promijeniti na bolje. Mnogi od njih, koji su zdravi ili se osjećaju tako, rade razne honorarne poslove koji im se nude. To im je danas olakšano s obzirom na potrebe za radnicima kojih je nedovoljno.
Rasprave i u Saboru
O niskim mirovinama i položaju umirovljenika u više navrata se govorilo i u Hrvatskom saboru gdje se moglo isto tako puno čuti o položaju umirovljenika u Hrvatskoj i visini njihovih mirovina. Tako je saborski zastupnik Domovinskog pokreta Danijel Spajić rekao kako je hrvatska Vlada dizala mirovine, ali ni blizu onome što je učinila inflacija, tako da je danas u Hrvatskoj preko 300.000 umirovljenika s mirovinom manjom od 300 eura.
„Mi pričamo da se brinemo za naše umirovljenike. Pođite pješice po gradu, pa ćete vidjeti kako umirovljenici gledaju u kante za smeće, gdje će naći plastičnu bocu. Pričam to iz osobnog iskustva: mama mi ima obiteljsku mirovinu od 260 eura. Da nema mene ne bi mogla nikad režije platiti. Umrla bi od gladi. Uvijek za primjer navodim majku, a ima umirovljenika koji imaju i manje. Oni nemaju za što kupiti drva da se griju, a ne za hranu, da plate režije, da se obuku, da kupe lijekove. Mi tim ljudima trebamo početi dizati standard”, rekao je Spajić.
Kada se govori o razlozima niskih mirovina Marinko Lukenda, glavni tajnik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) i predsjednik stranačke podružnice za Vukovarsko-srijemsku županiju, kaže da postoji više razloga tome. Kao jedan od razloga spominje penalizaciju kojoj podliježu svi oni koji u mirovinu odlaze prije vremena te ističe da se HSU zalaže da se ona ukine. Drugi razlog su niske plaće koje su današnji umirovljenici nekada imali i koja je osnovica za današnju mirovinu koju primaju. Podsjeća i kako su tijekom proteklih godina plaće bile još manje te da je samim tim za očekivati i da mirovine neće biti prevelike. Isto tako jedan od razloga je i taj što su u vrijeme kada su radili dio plaće dobivali na ruke. Među današnjim umirovljenicima je i jako puno poljoprivrednika koji su po nekoliko godina samo uplaćivali sredstva u mirovinski fond.
Male plaće i nakon njih male i mirovine
„Kod mnogih poslodavaca je bila praksa da se pola plaće, ili nešto više, isplaćuje na račun, a ostatak daje na ruke. To je to vrijeme njima možda bilo dobro, jer su dobivali ‘živi’ novac, ali nitko tada nije razmišljao o posljedicama na visinu mirovina koje osjećaju danas. Drugim riječima malo su izdvajali u mirovinski fond, male su im plaće bile i sada su im isto tako i male mirovine“, kaže Lukenda.
Po riječima Lukende, danas je u Hrvatskoj najmanje 800.000 umirovljenika od kojih neki zaista primaju male mirovine. Napominje i kako mirovine rastu te da današnja prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 450 eura. Podsjeća i na niz mjera pomoći Vlade umirovljenicima.
„Bit ću zadovoljan položajem umirovljenika onda kada svaki umirovljenik bude zadovoljan, a to će teško dogoditi. Kao HSU zalažemo se ne samo za ukidanje penalizacije nego i uvođenje 13. mirovine, češće usklađivanje mirovina i niz drugih stvari koje bi poboljšale kvalitetu života umirovljenika u Hrvatskoj. Moramo se svi zajedno zalagati za veće plaće u Hrvatskoj jer će tada i mirovine biti veće. To je jednostavno sve vezano jedno za drugo i ako jedan dio slagalice ne bude kako treba pojavljuje se problem koji pogađa na desetine tisuća ljudi“, rekao je Lukenda.
Kada je riječ o odlukama Vlade, koje se tiču većih mirovina, oni podsjećaju na niz odluka koje su donijeli i koje još planiraju donijeti. Kažu kako su od 1. siječnja prošle godine povećali najniže mirovine za tri, a obiteljske za 10 posto. Podsjećaju i na kontinuiranu brigu o umirovljenicima o kojoj, kako se ističe, govori i to da je Vlada imala šest novčanih intervencija u iznosu od gotovo 375 milijuna eura za 700.000 umirovljenika. Krajem godine uslijedila je još jedna mjera u okviru koje je svim umirovljenicima s mirovinom do 840 eura isplaćena jednokratna pomoć ili kako su je mediji nazvali božićnica. Tu pomoć je primilo više od 830.000 umirovljenika.
Kad neće vlasti, pomažu nevladine organizacije
“Prošla 2023. godina bila je rekordna jer usklađivanje u siječnju i srpnju je zapravo najveće usklađivanje otkad postoji ovakav model. Vlada nikad nije više izašla ususret hrvatskim umirovljenicima. Izdvajanja za mirovinski sustav tijekom prošle godine povećali smo za 881 milijun eura što smatram da je više nego jasna politika Vlade da osiguramo što adekvatnije mirovine u Hrvatskoj. Donose se i druge mjere, a sve sa ciljem boljeg položaja umirovljenika i njihovih većih mirovina”, rekao je Marin Piletić, ministar rada i mirovinskog sustava.
O položaju umirovljenika u Hrvatskoj razgovarali smo i s Dijanom Antunović Lazić, izvršnom direktoricom Europskog doma Vukovar, koji je u dva kruga provodio projekt “Zaželi”. Riječ je o projektu koji se provodio širom Hrvatske u okviru kojega su teško zapošljive žene, starije od 55 godina, pomagale umirovljenicima. Na taj način žene su pomagale umirovljenicima donijeti lijekove, hranu, otići do prodavaonice, nešto donijeti, popričati… U dva kruga projekta Europski dom Vukovar je skrbio za ukupno 350 umirovljenika iz Vukovara i okolice. Samim tim su i upućeni u umirovljeničke probleme i želje.
„Svakako da je jedan od glavnih problema umirovljenika s kojima smo radili visina njihovih mirovina. Gotovo svi oni žale se na visinu mirovina i da ne mogu normalno živjeti s tim novcem. Samim tim mnogi od njih o smještaju u domove umirovljenika ne mogu niti pomisliti. Dobar dio njih živi sam pa su ti ljudi danas željni razgovora s nekim, da nekome kažu svoje probleme i da ih netko sasluša. Djeca su im razasuta po svijetu, pa su mnogi od njih prepušteni sami sebi. Stari su pa se ne služe tehnologijom te samim tim niti ne znaju sva svoja prava i kako ih ishoditi. Zbog toga imaju problema sa sustavom. Radi se o problemu cijeloga društva i mislim da je neophodno pronaći načina da se tim ljudima pomogne da žive kvalitetno i dostojanstveno jer su to zaslužili“, zaključila je Antunović Lazić.