Gubi li Ukrajina rat protiv Rusije?

Upitan nastavak izdašnije zapadne pomoći i uspješno rusko zaustavljanje kontraofanzive uz nadmoć u zraku, nameću pitanje je li Ukrajina u slijepoj ulici.

Ukrajina vapi za zapadnim oružjem i municijom koje ne dobija, makar ne u potrebnim količinama (Reuters - Ilustracija)

Novu, 2024. godinu Vladimir Putin mogao je dočekati u puno ljepšem raspoloženju nego onu prethodnu.

U posljednje vrijeme, ruskom predsjedniku poklopilo se mnogo toga, što je Rusiju, prema mišljenju mnogih posmatrača, ponovo dovelo u superiorniji položaj nad Ukrajincima u ratu koji se približava drugoj godišnjici, a u kojem svijet, prema svim pokazateljima, sve teže i nezainteresiranije prati ritam ratišta na istoku Evrope.

Izraelski napad na Pojas Gaze od Ukrajine nije odvukao samo pažnju svjetske javnosti, već i američki novac i oružje, pošto je SAD munjevito priskočio u pomoć Izraelu u njegovom brutalnom ratu protiv Palestinaca i postavio ga na prvo mjesto vanjskopolitičkih prioriteta.

I dok se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, donedavno centralna figura svjetske političke scene, bori da Ukrajinu i njene potrebe za oružjem vrati na vrh dnevnog reda svjetskih moćnika, sve su jači glasovi koji propituju ikakav nastavak inostrane pomoći Ukrajini, tim prije što je njena dugo čekana kontraofanziva praktično propala, pojačavajući sumnje svijeta u sposobnost Ukrajine da oslobodi okupirane teritorije, čak i uz moćno zapadno oružje.

Potreban ‘realniji pogled na vojnu situaciju’

Tako je, recimo, italijanski ministar odbrane Guido Crosetto nedavno rekao parlamentu da je ukrajinska kontraofanziva propala i da je potreban realniji pogled na vojnu situaciju u Ukrajini.

„Iz ove perspektive, čini se da je došlo vrijeme za oštru diplomatiju”, rekao je Crosetto.

“Rusija pokazuje volju da pregovorima, dok se Ukrajina (koja je dosad odbijala pregovore, op. a.) čini manje odlučnom nego ikada. Sve to treba uzeti u obzir na putu prema pregovorima o zaustavljanju konflikta i normalizaciji odnosa”.

A pregovori bi praktično bili poraz za Ukrajinu, koja ih je do sada, na krilima zapadne vojne i svake druge podrške, uporno odbijala, ponavljajući kako joj je jedini cilj da oslobodi cijelu zemlju. No, vremena su se promijenila brže nego što je Kijev očekivao.

„Putin je u 2024. ušao sa samopouzdanjem čovjeka koji osjeća da dobija prednost u meču protiv mnogo superiornijeg protivnika“, stav je novinara Leonida Radožina.

“U 2023. Rusija nije imala nikakve spektakularne dobitke na ratištu, ali nije niti izgubila teritoriju. Na radost Kremlja, dugo očekivana optimistična ukrajinska kontraofanziva nije uspjela, a nisu se obistinila niti očekivanja da će ruska ekonomija doživjeti kolaps. Štaviše, ruski BDP raste više od svjetskog prosjeka, rastu i plate, a broj siromašnih se vraća na nivoe koji nisu viđeni još od kolapsa SSSR-a”, napisao je za Al Jazeeru.

Novu 2024. Putin je tako mogao proslaviti „glamuzornim vatrometom“ – masivnim raketnim napadima na infrastrukturu i vojne ciljeve Ukrajine, koja vapi za oružjem koje ne dobija. Makar ne u potrebnim količinama.

A Rusija ga, ako je vjerovati zapadnim zvaničnicima, ne samo proizvodi u velikim količinama, već i dobija od Irana i Sjeverne Koreje, uz priliv nove vojske.

Je li SAD isporučio posljednji paket pomoći?

Do novembra, Evropska unija je Ukrajini isporučila svega 300.000 artiljerijskih projektila, iako se obavezala da će do marta 2024. poslati milion. Ta brojka je upitna, mada i EU i NATO obećavaju da će Ukrajini poslati novu pomoć.

No, ono što najviše brine Kijev je SAD.

U decembru, američki predsjednik Joe Biden izborio je 250 miliona vojne pomoći Ukrajini, u ukupno 54. paketu namijenjenom Kijevu od početka rata, no to je premalo za ono što Zelenski traži. Osim toga, mnogi se pitaju da li će to ujedno biti i posljednji američki paket pomoći Ukrajini, zbog unutrašnjih previranja između republikanaca i demokrata koja onemogućavaju odlučivanje o tome unutar Kongresa SAD-a.

„Ukrajina više nije u centru medijske i javne pažnje. Štaviše, američka vanjska politika će u kampanji za predsjedničke izbore vjerojatno biti više fokusirana na Bliski istok, naročito jer je Izrael u ratu, ali i na Kinu, čija agresija u Južnom kineskom moru vjerojatno neće popustiti“, mišljenje je Sova Zakheima, potpredsjednika Istraživačkog instituta Foreign Policyja, člana Savjetodavnog vijeća National Interesta i višeg savjetnika u Centru za strateške i međunarodne studije.

Ukoliko se njegove prognoze iz teksta u National Interestu obistine i ako više ne bude američke pomoći Ukrajini, Kijev će se naći u situaciji potpune zavisnosti od Evropske unije. S obzirom na to da je Washington do sada Kijevu poslao gotovo polovinu ukupnih pošiljki oružja i opreme, nije teško procijeniti kakav bi to bio udarac Ukrajini. Mnogi tvrde – odlučujući u korist Rusije.

Na pitanje da li kombinacija svih ovih faktora znači da Ukrajina ide prema porazu (bilo vojnom, bilo za pregovaračkim stolom), Igor Lukes, profesor historije i međunarodnih odnosa na Školi za globalne studije Pardee Univerziteta u Bostonu, kaže da je „utisak upravo takav“, ali i postavlja pitanje vjerodostojnosti takvih procjena.

“Upravo to čujemo iz medija. Ali imajte na umu da su isti ovi američki generali koji sada zvuče kao sveznalice na CNN-u o ratu u Ukrajini isti ljudi koji su odgovorni za katastrofalne kampanje u Afganistanu i Iraku. Otkuda im pravo biti tako uvjereni“, upitao je Lukes u razgovoru za Al Jazeeru.

‘Cinični’ Zapad

Govoreći o neuspjeloj ukrajinskoj kontraofanzivi, Lukes je uperio prst u Zapad, proglasivši ga krivcem za to.

“Zapad je uskratio Ukrajincima bilo kakvu zračnu moć. Utrošeno je pola godine na sastanke o tome kakvu materijalnu pomoć im pružiti. Zapad je dao Rusima sve vrijeme svijeta za stvaranje minskih polja i razradu odbrambenih sistema. A sada se Washington i Brisel žale da kotraofanziva na 600 milja (oko 965 kilometara, op. a.) dugom frontu nije bila dovoljno uspješna. Nije li to malo cinično“, dodao je.

Ukoliko bi rat sada stao, Ukrajina ne bi imala jake argumente u pregovorima, iz jednostavnog razloga jer ne napreduje, niti ima temelj za očekivanje napretka.

Radožin je mišljenja da bi Ukrajina mogla platiti visoku cijenu – izgubiti svoju teritoriju i nositi se sa posljedicama uništenja infrastrukture u zemlji prepunoj zaostalih mina i kasetne municije. A o izgubljenim životima da i ne govorimo.

„Čini se da je Ukrajina bačena pod autobus. Rusija je pokrenula velike napade projektilima i dronovima pokušavajući izmoriti ukrajinsku protuzračnu odbranu u nadi da će Kijevu nestati municije, a da novu neće dobiti. Ako uspije, uništit će neprijateljsku vojnu infrastrukturu i izazvati ukrajinski kolaps mnogo prije nego što mnogi mogu zamisliti“, tvrdi Ragožin.

Osim promjena vlasti u pojedinim zemljama, koja je i promijenila njihove poglede na rat (na primjer Slovačke), na Zapadu su snažne unutrašnje nesuglasice o smislu nastavka pomoći Ukrajini. Upravo je to slučaj u SAD-u, što, između ostalog, koči bilo kakvo daljnje slanje oružja i opreme Kijevu. Republikanci, umjesto toga, žele sredstva usmjeriti u sprečavanje migracija iz Meksika.

Uz sve to, navodi Lukes, Zapadu je ukrajinski rat i dosadio, naročito zato što ne vidi konkretne plodove svog dosadašnjeg ogromnog ulaganja u ukrajinsku vojsku.

‘Prije je bilo više optimizma’

„Sigurno je prije godinu bilo više optimizma u zraku. Teret odgovornosti je na plećima republikanskih kongresmena. Na tragu su britanskih pomiritelja ‘30-ih godina prošlog stoljeća. Misle da je Putin nebitan, ali zato nisu migranti iz Srednje Amerike, koji su ušli u Teksas. Bingo! Odgurnite Ukrajinu kao ‘daleku zemlju o kojoj ne znamo ništa’ i iskoristite resurse za izgradnju zida koji će zadržati migrante podalje“, govori.

„Ipak, i dalje sam optimist da će SAD ponovno otkriti svoju moralnu snagu i učiniti ono što je potrebno da Ukrajina porazi Putinovu Rusiju. Također bih želio misliti da će Evropska unija shvatiti da sjedi na brdu oružja, dok ukrajinskim vojnicima brzo ponestaje svega. Na primjer, Njemačka ima oko 600 projektila ‘Taurus’ koji bi se mogli koristiti za rušenje strateškog mosta od Rusije do Krima. Ako kancelar (Olaf) Scholz smogne hrabrosti poslati ‘Taurus’ u Ukrajinu, učinio bi pravu stvar“, smatra Lukes.

A ako ne, vjerovatno predstoji „lošija“ opcija – pregovori sa epilogom koji bi vjerovatno bio daleko od ukrajinskih želja prije početka kontraofanzive. Epilogom ravnim porazu.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada