Sjećanje na ratni zločin u Grabovici

I ova godišnjica je prošla bez saznanja o sudbini 17 osoba koje se i dalje vode nestalim.

U Grabovici je obilježena 30. godišnjica stradanja 33 civila hrvatske nacionalnosti (Ustupljeno Al Jazeeri)

Polaganjem vijenaca i svetom misom danas je u Grabovici, između Mostara i Jablanice obilježena 30. godišnjica stradanja 33 civila hrvatske nacionalnosti gdje su se okupili politički, društveni i vjerski predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata.

I ova godišnjica je prošla bez saznanja o sudbini 17 osoba koje se i dalje vode nestalim.

Na obilježavanju zločina u Grabovici bili su i članovi udruženja Civilnih žrtava rata Grada Mostara. Adnin Hasić iz ovog udruženja kazao je kako se treba odati počast svim nedužnim žrtvama tokom Agresije na RBiH.

U Drežnici su vojnici Armije RBiH spasili Hrvate

“Danas smo ovdje u Grabovici, bili smo u Raštanima, Trusini, Ahmićima, prošle godine smo bili i u Srebrenici. Grabovica je dio Grada Mostara i uvijek ćemo biti ovdje i bilo gdje, gdje su stradali civili da odamo počast kako se to zlo više nikada i nigdje ne bi ponovilo”, izjavio je Hasić.

Poručio je kako je „civilizacijska sramota“ što se 30 godina nakon zločina i dalje traga za ostacima ubijenih te je dodao kako se radi istine ti procesi moraju dovesti do kraja.

“Grabovica pripada Mjesnoj zajednici Drežnica, a sa druge strane planine Čvrsnice pripadnici Armije RBiH su branili živote komšija Hrvata. Godine 1993. u jeku hrvatsko-bošnjačkog sukoba   stariji stanovnici Hrvati u Drežnici koji su ostali u svojim domovima zamolili su svoje komšije da im pomognu i da ih prebace na teritoriju pod kontrolom HVO. Ti momci tada su učinili nadljudske napore i preko planine Čvrsnice preveli su desetak starijih svojih komšija Hrvata prema liniji pod kontrolom HVO-a. Hoću da kažem da su zločin nad Hrvatima u Grabovici počinili pojedinci koji nisu iz Grabovice, a sa druge strane planine u Drežnici pripadnici Armije su se brinuli o svojim komšija i ispunili su im njihovu molbu i spasili im živote. Takve vrijednosti trebamo isticati i ponositi se, a zločince trebamo svi osuditi”, ističe Hasić.

Hasić, čiji su roditelji ubijenu u zločinu nad Bošnjacima i Hrvatima na Uborku i Sutini, je jedan od rijetkih Bošnjaka koji svojim prisustvom u Grabovici osuđuju zločine koje su pripadnici Armije RBiH učinili nad Hrvatima. S druge strane, sve je više onih koji upozoravaju na politizaciju hrvatskih žrtava jer se zločini nad Hrvatima koje su učinili bh. Srbi ili JNA skoro ne obilježavaju.

Zločin u miru

Grabovica se od maja 1993. nalazila pod kontrolom Armije RBiH  u kojoj je ostao dio hrvatskog stanovništva s kojima su lokalni Bošnjaci i vojnici živjeli u miru.

“Tokom pripreme za operaciju “Neretva 93”, u selu su bile smještene jedinice 9. motorizovane brigade 1. korpusa ARBiH iz Sarajeva. Budući da za pripadnike jedinica koji su pristizale nije bilo drugih mogućnosti smještaja, smještani su u kućama grabovičkih Hrvata. Njihov boravak ostao je zapamćen po izvršenom ratnom zločinu nad civilima hrvatske nacionalnosti, koji nisu predstavljali vojnu prijetnju”, kaže dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerzitet u Sarajevu.

Prema iskazima svjedoka vojnici koji su bili stacionirani u Grabovici nisu bili pod adekvatnim nadzorom starješina niti su imali dovoljnu logističku podršku.

“Pripadnici 9. mtbr su ničim izazvani u periodu 8. i 9. septembra 1993. svirepo ubili 13 hrvatskih civila, među kojima je i djevojčica od tri i po godine, Mladenka Zadro. Ubijen je i njen otac Mladen, majka Ljubica, djed Ivan i baka Matija. U selu su tada ubijeni i Pero, Dragica i Martin Marić, Josip-Jozo Brekalo, Živko i Ljuba Drežnjak, Ivan Mandić i Ilko Miletić. Za preostalih 14 osoba koji su navedeni kao žrtve zločina, u procesu koji je vođen pred Međunarodnim sudom u Den Haagu nije dokazano da su ubijeni u navedenom periodu i od strane pripadnika 9. mtbr”, dodaje dr. Mastalić Košuta.

Za zločine u u Grabovici vođeno je više procesa na domaćim i stranim sudovima.

“Kantonalni sud u Mostaru je vodio proces protiv počinitelja zločina u Grabovici i osudio trojicu, a Kantonalni sud u Sarajevu osudio je dvojicu pripadnika 9. mtbr 1. korpusa ARBiH. Osuđeni su Nihad Vlahovljak, Haris Rajkić i Sead Karagić. Sva trojica osuđeni su na po 13 godina zatvora pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Još ranije pred Kantonalnim sudom u Sarajevu osuđen je i Enes Šakrak na 10 godina zatvora. Za ovaj zločin Međunarodni sud u Den Haagu sudio je generalu Seferu Haliloviću po komandnoj odgovornosti, međutim, on je oslobođen po svim tačkama optužnice”, pojašnjava dr. sc. Zilha Mastalić Košuta.

Zločini nad Hrvatima u Uzdolu i Trusini

Na području Prozora i Konjica desila su se još dva zločina nad Hrvatima, ali za razliku od Grabovice to je bilo u ratnim okolnostima.

“Uzdol je selo u općini Prozor u kojem je živjelo većinsko hrvatsko stanovništvo. U ranim jutarnjim satima 14. septembra 1993. godine Samostalni prozorski bataljon je s nekoliko pripadnika civilne policije MUP-a napao zapovjedništvo HVO-a, koji se nalazilo u zgradi škole. U toku napada, jedinice HVO-a su dovedene u okruženje, a pripadnici Samostalnog prozorskog odreda i MUP-a počinili zločine. Tada je ubijeno 25 mještana, među kojima su bila i djeca. Najmlađe žrtve ovog zločina bili su desetogodišnji Stjepan i njegova trinaestogodišnja sestra Marija Zelić. Ubijena je i dvanaestogodišnja djevojčica Jadranka Zelenika. Najstarija ubijena osoba u Uzdolu imala je 87 godina. Dio stanovnika je ubijen u kućama, a dio njih se pokušao spasiti u zbjegu. Za zločin u Uzdolu prema komandnoj odgovornosti osuđen je na osam godina zatvora Enver Buza, v.d. komandant Samostalnog prozorskog odreda ARBiH”, dodaje  dr. sc. Zilha Mastalić Košuta.

Trusina je selo u zapadnom djelu Konjica.

“Neposredno pred zločin u Trusini 16. aprila 1993. godine, vođena su borbena dejstva između jedinica ARBiH i HVO-a. Nakon što je ARBiH ušla u selo, strijeljali su 15 hrvatskih civila i sedam vojnika HVO-a, koji su se prethodno predali. Za zločin u Trusini pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni su Edin Đeko na 13 godina zatvora, Rasema Handanović na pet i po godina, Mensur Memić na deset godina, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora”, pojašnjava dr. sc. Zilha Mastalić Košuta.

“Gnusni zločini u selima Grabovica, Uzdol i Trusina su zločini protiv civilnog stanovništva. Zločin izvršen u selu Grabovica počinjen je u trenutku kada nije bilo borbenih dejstava. Zločini u Uzdolu i Trusini su počinjeni za vrijeme vođenja borbenih dejstava, što čini razliku sa zločinom u selu Grabovica. Sva tri zločina sraman su čin i sramota ugledu Armiji RBiH u periodu Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. koji su nanijeli pojedinci iz njihovih redova”, zaključuje dr. sc. Zilha Mastalić Košuta.

Izvor: Al Jazeera