Sindikat: Dobit enormna, a ArcelorMittal kaže da nema za plate

Nedavni protest upozorenja radnika kompanije ArcelorMittal Zenica, koji se pokušavaju izboriti za novi kolektivni ugovor i povećanje plata, skrenuo je pažnju javnosti na problem u metalskom sektoru u Bosni i Hercegovini. Jer, ako je teško sindikalcima iz najveće kompanije u ovom sektoru u državi i jednom od najvećih na Balkanu, koja je u prošloj godini bila drugi najveći izvoznik u Bosni i Hercegovini (godinama su bili neprikosnoveni lider ali su titulu predali u 2022. kompaniji Aluminij Industries d.o.o. / Aluminij Industrija d.o.o. – Mostar), kako će tek biti drugima, pogotovo onim koji rade u manjim firmama.

Firma je u posljednje dvije godine imala prihod veći od dvije milijarde konvertibilnih maraka (više od milijarde eura) od čega je dobiti bilo 265 miliona konvertibilnih maraka (135,49 miliona eura). Međutim, ne žele povećati plate radnicima ni za fening uz tvrdnje menadžmenta prema sindikalcima da u stvari oni rade u gubitku koji će do kraja godine iznositi oko 140 miliona konvertibilnih maraka (71,58 miliona eura) te da možda neće tada ni za isplate plata radnicima. Kolektivni ugovor istekao je 31. maja.

Stiže novi direktor

Generalni direktor ArcelorMittal Zenica Nikhil Mehta 29. septembra će imati posljednji radni dan u Zenici. Odlazi na novo radno mjesto, za generalnog direktora Mittalove kompanije u Rumuniji. Njega bi 2. oktobra trebao zamijeniti francuski stručnjak Fady Jean Azzi koji je radio kao izvršni direktor tvornice ArcelorMittal Gandrange u Francuskoj. Radnici su već najavili „topli“ doček pred zgradom direkcije kompanije taj dan za kada su zakazali novi protest upozorenja.

„Dolazi novi generalni direktor o kojem malo znamo. Ono što smo čuli vezano za njegov rad nije nimalo pozitivno. Očekujem još teže pregovore, a nadamo se da će nas primiti prvi dan. Sa starim direktorom smo imali šest sastanaka na kojim se gotovo nismo pomjerili s nule. Sa njim je uvijek bilo teško pregovarati ali se nalazilo uvijek neko rješenje“, kaže Rašid Fetić, predsjednik Sindikata ArcelorMittal Zenica.

Fetić objašnjava da su tražili povećanje primanja radnicima u visini od 25-30 posto što „nije nerealno jer kompanija ima veliku dobit“.

„ArcelorMittal je u Zenici od 2008. godine i samo dvije godine su nam prezentovali neki pozitivan rezultat. Uvijek nam govore da očekuju krizu. Govorili su 2021. godine da će biti kriza, pa su u posljednje dvije godine završili sa 265 miliona konvertibilnih maraka (135,49 miliona eura) u plusu. Gdje su te pare? Od tog radnici nisu vidjeli ništa. Znamo u kakvim smo uslovima radili za vrijeme korone, rizikovali svoje i živote svojih porodica, davali se maksimalno i na kraju smo poniženi. Dnevno iz fabrike izlazi 100-150 kamiona gotove robe. Govore da je pojeftinila roba za 50 posto, a znamo da je od 2021. godine za 400 posto poskupio čelik. Tada nisu nagrađeni obični radnici za ekstra zaradu nego podobni direktori sa skupocjenim vozilima“, ističe Fetić.

Sindikat će na svojoj Skupštini najvjerovatnije donijeti odluku o organizaciji generalnog štrajka. Podršku radnicima zeničkog ArcelorMittala pružili su radnici sestrinske kompanije ArcelorMittal Prijedor, kao i desetak drugih kompanija iz metalskog sektora u državi.

„Podnijeli smo zahtjev za pregovore oko kolektivnog ugovora za radnike ArcelorMittal Prijedor. Trenutni kolektivni ugovor ističe krajem godine. Mi smo povezani kao kompanija sa Zenicom. Priča da će se Mittall odreći Zenice, a raditi samo sa Prijedorom, nema osnova. Ispunjavamo godišnje planove, nema problema sa proizvodnjom i nemamo nekih naznaka od poslodavca da bi se moglo dešavati nešto negativno. Sa strepnjom očekujemo ishod razgovora i pregovora kolega u Zenici. U slučaju da oni ne uspiju napraviti pomaka, teško bi bilo očekivati da mi možemo napraviti pozitivnu priču“, kaže Dario Antonić, predsjednik Sindikata ArcelorMittal Prijedor koji ima 780 zaposlenih.

Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona je razočaran ovakvim odnosom uprave prema radnicima.

„Zenički su metalci od ulaska Mittala u ovu fabriku proizveli više od 12 miliona tona čelika. S tolikim čelikom bi se mogla država izgraditi iz temelja. Od 2004. godine ostvareni su prihodi veći od 12 milijardi konvertibilnih maraka, profit od više stotina miliona konvertibilnih maraka. To su napravili ovi radnici – niko drugi. Ugovor o privatizaciji je predviđao da će kompanija u roku od 36 mjeseci od ulaska u željezaru upošljavati 4.000 do 4.500 radnika, a to se nikad nije desilo. Danas radi manje od 2.200 radnika. To je dvije hiljade ljudi ljudi manje, dvije hiljade plata manje! Nema institucije u državi kojoj se u proteklim godinama nismo obratili zbog ovog nepoštivanja ugovornih obaveza. Niko nije reagovao“, naglašava Mujkanović.

Jeftina struja za ekstra profit

Objašnjava da se proizvodnja posljednjih godina kreće između 700 i 800 hiljada tona čelika godišnje, što je 40 posto više nego 2008. godine, sa 40 posto radnika manje nego prije 15 godina. Na dobit Mittala kaže uticala je i jeftina struja, kao pogodnost data od  države, koja je deset puta niža od cijene struje na berzi.

„Kvalificirani radnik u dnevnoj smjeni ima osnovnu platu od 943 konvertibilne marke (482,15 eura). Nijedno čestito povećanje plate u proteklih 15 godina radnici nisu dobili bez najave štrajka. Zbog prostog usklađivanja plata sa drastičnim rastom troškova života sindikat, uslovno rečeno, opet mora u rat s njima. Ne žele da dijele profit, ali žele da dijele gubitak“, ističe Mujkanović.

Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara Republike Srpske, kaže da je situacija vezana za metalsku industriju i u tom entitetu teška.

„Nedostatak je kvalitetne radne snage iz razloga što su u ovom sektoru male plate. Prosjek u metalskom sektoru je ispod prosjeka plata u Republici Srpskoj. Činjenica je da poslodavci nisu prepoznali momenat kada su trebali da zadrže kvalitetne radnike, nisu imali sluha da povećaju plate. Ako se nešto ne promijeni metalski i rudarski sektor ne čeka svjetla budućnost“, tvrdi Kukolj.

Kada je u pitanju ekologija i ispunjavanje zakonskih obaveza, Dragan Šulović iz Eko foruma Zenica kaže da ArcelorMittal kao i sve druge kompanije u Bosni i Hercegovini čiji su vlasnici stranci, koriste onoliko koliko im država dozvoli.

„Strane kompanije u Bosni i Hercegovini naprosto koriste priliku da kroz certificirane laboratorije i preglede i neke agencije koje se bave vode posao onako kako ga žele. Najbolji primjer je januar ove godine kad smo imali enormno ispuštanje otpadne vode u rijeku Bosnu, što je potvrdio i generalni direktor ArcelorMittala Zenica, Nikhil Mehta – da ima željeza u toj otpadnoj vodi. Po nalazu laboratorije nije bilo toksičnosti. Slična situacija je bila u julu kada je bilo ispuštanje otpadne vode iz Koksare gdje je druga laboratorija potvrdila da je sve čisto“, kazuje Šulović.

Bez komentara iz ArcelorMittala

Obratili smo se kompaniji ArcelorMittal Zenica sa željom da dobijemo komentar o svemu ovom. Ponudili smo da izjavu daju Nikhil Mehta, Fady Jean Azzi ili bilo ko drugi iz menadžmenta zeničke kompanije odnosno ArcelorMittala Louxembourg koja je vodeći svjetski proizvođač čelika sa 16 fabrika u svijetu među kojima je i ova u Zenici, te zapošljava 154.352 radnika. Odgovora nije bilo. Identično su, kako doznajemo, postupili i na zahtjeve drugih medijskih kuća.

U Bosni i Hercegovini je prije rata radilo više od 900.000 radnika. Metalski sektor bio je najzastupljeniji, sa 220.000 zaposlenih. Poslovni sistemi poput Željezare, UNIS-a ili Energoinvesta zapošljavali su više radnika nego cijeli metalski sektor u Federaciji BiH danas koji upošljava manje od 30.000 radnika.

Sindikalista Kenan Mujkanović tvrdi da „niko nema ništa protiv profita, da je jasno da strani investitori nisu tu što nas vole, da radnik treba imati pravičnu i primjerenu platu, a ove koje trenutno imaju radnici zeničkog ArcelorMittala to definitivno nisu“. Dodaje da od će odnosa prema radnicima ovisiti i budućnost proizvodnje čelika u Zenici. Ubrzo će se znati u kojoj mjeri je bio u pravu.