Tri decenije ‘Medice’: Borba za život bez nasilja i diskriminacije

„Šablona kada je u pitanju seksualno nasilje i silovanje nema. Teško je izdvojiti neke vrste kao dominantne u odnosu na druge, što govori da je to prisutno u svim porama života – od porodice, škole, posebno fakulteta, pa do institucija i firmi prilikom traženja zaposlenja. Nijedna institucija nije potpuno zaštićena od te pojave“, kažu u Medici Zenica, organizaciji čija je vizija život žena i djece bez nasilja i diskriminacije te puna ravnopravnost u porodici i društvu.

Radi se o specijaliziranoj ženskoj organizaciji koja tri decenije djeluje na području cijele Bosne i  Hercegovine i nastoji odgovoriti na potrebe najranjivijih kategorija u društvu. To su žene i djeca preživjeli ratno silovanje i seksualno nasilje, mirnodopsko nasilje i ostale oblike nasilja u porodici i zajednici, kao i preživjele trgovinu ljudima.

Njemica osnovala Medicu

Medica je osnovana 1993. godine zahvaljujući Njemici Moniki Hauser, feministkinji ginekologinji koja je odlučila doći u Bosnu i Hercegovinu da oformi centar za pomoć ženama kako bi se ohrabrile da progovore o svojim teškim iskustvima kao što je silovanje i seksualno nasilje.

„Naša osnivačica Monika Hauser došla je te 1993. godine i motivisala prvih 20 žena da vjeruju da mogu pomoći osnažiti druge žene. Od tada do danas borimo se za ženska prava, pokušavamo pomoći žrtvama traume i nasilja“, kaže Sabiha Husić, direktorica Medice Zenica.

Najstarija i najiskusnija ženska organizacija u Bosni i Hercegovini ima sigurnu kuću za žrtve nasilja kroz koju je prošlo 2.549 žena i djece, te psihološko savjetovalište kroz koje je prošlo više od 10.000 osoba.

Radeći prije nekih 11-12 godina priču iz ove sigurne kuće, razgovarao sam sa tada 14-godišnjom djevojčicom žrtvom traffickinga. Nju je majka prodala za 500 konvertibilnih maraka (250 eura) čovjeku koji je tjerao na prostituciju. Pobjegla je tim ljudima na ulici i dotrčala do policajaca koji su joj pomogli. U Medici joj je pružena šansa da nauči raditi, šivati. Poklonila mi je ceker koji je sama izradila, a ja se skrio da ne vidi suze na mom licu.

„Ovaj posao ne može se raditi bez ljubavi. Mnoge su poput te priče. Zbrinuta je u našoj sigurnoj kući, dobila je sigurnost, otvorila se i uključila u naše programe ekonomskog osnaživanja. Kada pomognete jednom čovjeku da prepozna svoje snage i da vidi onu ljepšu stranu života, ne možete a da ne budete zadovoljni“, objašnjava Sabiha Husić koja je oficijelno proglašena Ženom svijeta za 2014. godinu.

Radi se o nagradi kojom se odaje priznanje hrabrim ženama koje govore u ime najmarginaliziranijih žena i djevojaka koje su socijalno, ekonomski i politički isključene, a dodjeljuje je međunarodna organizacija Women for Women International.

Koliko je rad Medice prepoznat u svijetu govori i činjenica da su ovu organizaciju posjetili te godine tadašnji šef britanske diplomatije William Hague i Angelina Jolie, specijalna izaslanica UNHCR-a i jedna od najpopularnijih svjetskih glumica u posljednjih 30 godina.

U sklopu obilježavanja rođendana Medice održane su tokom godine promocija knjige Podrška preživjelim ratnog seksualnog nasilja, autorice Sabihe Husić (promocija je održana na Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu/konfliktu) i promocija knjige psihoanalitičarke i psihologinje Wiole Rebecka, Poljakinje sa adresom u Sjedinjenim Američkim Državama, zagovaračice prava preživjelih ratnog seksualnog nasilja: Silovanje: historija srama, dnevnici preživjelih (Rape: A History of Shame. Diary of the Survivors).

Iz Medice su objasnili da su silovanje i seksualno nasilje kojem su bile izložene žene u Bosni i Hercegovini sve do rata 1992. godine teme o kojima se nije dovoljno govorilo niti se ukazivalo na njihove posljedice po same žene, preživjele i cijelo društvo. To je bila zabranjena priča, tabuizirana od samih preživjelih osoba, ali i od porodica i cijele zajednice.

Urađen je i dokumentarni film o 30 godina rada Medice u produkciji dron.ba. Iz organizacije su izrazili zahvalnost bračnom paru Elmi i Dadi Ruvić koji su uradili ovaj posao vrhunski bez ikakve naknade.

Ne može se raditi bez ljubavi

„Fascinirana sam radom i postignućima Medice, organizacije koja se brinula za onaj najranjiviji dio u našem društvu, za žene koje su bile žrtve ratnih silovanja, za žene koje su preživjele torturu, za žene koje su doživjele poniženja u toku agresije na našu zemlju, a koje su nekako ostale na margini. Te žene su trebale nositi same u svojim srcima, u svojim dušama, u svojim glavama to što im se dogodilo. Medica to nije dozvolila. Žene su dobile pomoć, dobile prostor u kojem su se osjećale sigurno, dobile ono što im je bilo potrebno da bi povratili svoje  ljudsko dostojanstvo i da bi stekli snagu da mogu dalje živjeti u društvu u kojem živimo u Bosni i Hercegovini”, priča nezavisna ekspertica Ismeta Dervoz.

Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava Bosne i Hercegovine, ističe da ono što je radila Medica pionirski poduhvat, da je to prva nevladina organizacija koja je uspostavljena u cilju zaštite žrtava ratnog silovanja, žrtava seksualnog nasilja u toku konflikta. Džumhur je jedna od osnivačica Medica Zenica i Centra za pravnu pomoć ženama Zenica, a bila je članica Upravnog odbora Bosanske inicijative žena.

Irma Šiljak u Medicu je došla 2008. godine kao volonterka, kao studentica treće godine Pedagoškog fakulteta u Zenici. Po završetku fakulteta radila je pripravnički staž, a onda nastavila kao zaposlenica.

„Dobila sam priliku da se razvijam ne samo u profesionalnom, nego i u ljudskom smislu. Kroz rad i djelovanje dobila sam priliku da učim o ratu u Bosni i Hercegovini, o stradanju žena. Iz ove perspektive mogu reći da u ovih 15 godina biti dijelom Medice je zaista čast, zadovoljstvo i privilegija. To nije samo organizacija nego jedna ženska snaga koja je bitna za našu zemlju ali i za cijeli svijet. Bitna je za žene i djevojke koje su i danas izložene različitim vidovima nasilja. Kroz naše servise pokušavamo sveobuhvatno da odgovorimo na njihove individualne potrebe“, kaže Irma Šiljak.

Prenijeti iskustva iz BiH

Prema riječima Wiole Rebecka, iskustvo i znanje koje Sabiha Husić posjeduje je neprocjenjivo te da je izuzetno značajno što „pruža podršku ljudima kojima je potrebna posebno sada kada se dešava rat u Ukrajini“.

„Nastavljam saradnju sa Vijećem Evrope, posebno sa predstavnicima institucija u Moldaviji, gdje trenutno radimo na razvoju određenih priručnika kako i na koji način raditi sa traumatiziranom djecom i ženama koji su došli iz Ukrajine. Iskustva rada u Medici itekako su mi pomogla uz naravno kontinuirano usavršavanje, da danas mogu sa drugim kolegicama iz nekih drugih evropskih zemalja biti jednaka ekspertica i prenositi stečena znanja. Želimo pomoći ljudima u Moldaviji, Bugarskoj, Rumuniji, Poljskoj… Nastavljamo tu saradnju da bi se manje bavili posljedicama. Vjerujemo da će i rat u Ukrajini stati. Treba djelovati i raditi tamo gdje se uočavaju stres i trauma“, poručuje Husić.

A o važnosti tih iskustava dovoljno govore riječi direktorice Fondacije Andreev iz Kijeva, Irine Andreeve da se iskustvo žrtava seksualnog nasilja i silovanja u Bosni i Hercegovini, i stručnjaka koji im godinama pomažu, pokazalo iznimno važnim za žrtve iz Ukrajine. Rekla je da Bosna i Hercegovina ima tužno, ali tako važno iskustvo – kako čovjeku dati nadu za život i da znaju „kako naučiti da se nosite sa svojim strahovima i stidom, koji žrtve vrlo često osjećaju“.