Je li globalna prehrambena kriza novi standard?

Piše: Somesh Jha

Kada je Indija zaustavila izvoz bijele riže koja nije sorte basmati krajem jula kako bi pod kontrolu stavila rastuće cijene u državi i osigurala lokalnu dostupnost, ova država je imala spremno objašnjenje.

Ova zabrana, koja je došla iz najvećeg izvoznika riže na svijetu, neminovno je izazvala paniku širom globalnih tržišta jer deseci država, posebno u Aziji i subsaharskoj Africi, ovise o indijskoj riži.

Ali iz Indije su kazali da su bili primorani na taj korak zbog „visokih međunarodnih cijena uzrokovanih geopolitičkim scenarijima, fenomena El Nino i ekstremnih vremenskih uslova u drugim državama proizvođačima riže“. Ova zabrana izvoza utječe na jednu četvrtinu ukupnog izvoza riže iz ove države.

Smanjenje izvoza riže iz Indije, koje je uslijedilo nakon što je Rusija napustila Crnomorski sporazum o žitaricama, prijeti da izazove prehrambenu krizu širih razmjera.

Ipak, ova zabrana za sobom povlači dublja pitanja. Neobični vremenski obrasci, geopolitičke tenzije i slabi prinosi uvjetovani klimatskim faktorima sve se češće sudaraju, što dovodi do spiralnog rasta cijena i sve većih izgleda za glad.

Strašni toplotni val 2022. slomio je indijsku proizvodnju pšenice: New Delhi je nametnuo zabranu izvoza koju ovaj drugi najveći proizvođač pšenice još nije ukinuo više od godinu dana kasnije. Ovo je, isto tako, druga godina zaredom da su u Indiji na snazi restrikcije izvoza riže.

Argentina, najveći svjetski izvoznik soje i veliki proizvođač kukuruza, pogođena je najgorom sušom u 60 godina, što je dovelo do oštrog pada prinosa.

Indonezija, najveći svjetski izvoznik palminog ulja, nakratko je zabranila izvoz prošle godine zbog rasta cijena, što je izazvalo globalnu borbu za jestiva ulja, posebno s obzirom na to da su isporuke suncokretovog ulja iz Ukrajine također poremećene zbog rata.

Brazil, veliki proizvođač sojinog ulja, također su pogodile suše proteklih godina, dok je 2021. godina u Kanadi donijela najniži prinos ulja od kanole za 14 godina.

Postavlja se pitanje je li kriza opskrbe hranom postala standard? I šta svijet može učiniti povodom toga?

Kratki odogovor: Spoj ekstremnih vremenskih uslova, ograničenja izvoza i geopolitičkih procjepa mogao bi dovesti sigurnost hrane na planeti u stalni rizik. Međutim, stručnjaci kažu da rješenje postoji. Omogućavanje slobodne trgovine i korištenje boljih sorti koje bolje podnose klimatske promjene mogu pomoći u ublažavanju budućih kriza.

Rastuća obustava izvoza

Riža je osnovna hrana za više od polovine svjetske populacije i više od 500 miliona tona riže pojede se godišnje. Indija čini 40 posto svjetskog izvoza riže, a drugi ključni igrači su Tajland, Vijetnam, Pakistan i Sjedinjene Američke Države.

Sorta riže čiji je izvoz Indija zabranila (neprokuhana, nebasmati) činila je blizu 10 posto globalnog tržišta u protekle dvije godine, kazala nam je Shirley Mustafa, analitičarka tržišta riže u UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO).

Ova riža „je namijenjena specifičnim regijama, uključujući Maleziju, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Nepal i Bangladeš“, kazala je ona. „Odnedavno su i afrički kupci predvodnici u kupovini ovog tipa riže, među kojima su Kamerun, Madagaskar i Obala Slonovače.“

Ali Indija je također uvela izvoznu taksu od 20 posto za prokuhanu rižu, u stvari nametnuvši ograničenja na svu nebasmati rižu, koja čini 80 posto ukupnog izvoza riže u državi.

Takva ograničenja izvoza destabilizuju tržišta, kazala je Mustafa. Ona dovode do rasta cijena na globalnom nivou, posebno pogađajući siromašne zemlje koje žele kupiti više riže plašeći se smanjenja ponude.

Da biste razumjeli potražnju za rižom, razmotrite šta je Indija uradila prošle godine. U septembru 2022, Indija je pokušala destimulirati međunarodnu kupovinu bijele nebasmati riže kroz uvođenje takse kako bi osigurala domaće zalihe. Ali, ova strategija nije donijela rezultate. Uprkos porezu, izvoz ove vrste riže iz Indije porastao je za 25 posto između septembra i marta u odnosu na prethodnu godinu.

Sada, kada je Indija u potpunosti zabranila izvot određenih vrsta riže, globalne cijene su dodatno porasle. Cijene riže dostigle su najviši nivo u julu od septembra 2011. godine, prema FAO-ovom indeksu cijena svih sorti riže.

„Cijena tajlandske bijele riže, koja se smatra referentnom cijenom za rižu, porasla je za blizu 14 posto od objave Indije“, Al Jazeeri je kazao Joseph Glauber, viši istraživač na Međunarodnom institutu za istraživanje politike hrane.

Ali Indija nije jedina država koja je uvela mjere za ograničavanje izvoza. Ukupno je 20 država uvelo ograničenja izvoza na glavne prehrambene proizvode, prema najnovijem ažuriranju Svjetske banke o sigurnosti hrane, iz jula 2023. Afganistan je zabranio izvoz pšenice, Bangladeš riže i Kamerun biljnog ulja i žitarica, dok su države poput Rusije i Ugande uvele izvozne takse na neke proizvode kao što su suncokretovo ulje, pšenica, ječam, kukuruz i riža.

Ove politike ograničavanja trgovine posebno su porasle od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022.

‘Porast gladi’

Cijene osnovnih prehrambenih proizvoda poput pšenice, kukuruza, riže i uljarica porasle su otkako je pandemija COVID-19 2020. poremetila globalne lance nabavke, nakon godina relativno stabilnih troškova, Al Jazeeri je kazao Matin Qaim, profesor ekonomije hrane i poljoprivrede na Univerzitetu u Bonu, u Njemačkoj.

Ruska invazija na Ukrajinu punog obima pogoršala je stvari, s globalnim cijenama hrane koje su, prema indeksu FAO-a, u martu 2022. dostigle do sad najveći vrhunac,. „Nismo vidjeli takva povećanja od 2007-08. i 2011. godine“, rekao je Qaim.

Prije rata, Rusija i Ukrajina su činile 34 posto svjetskog izvoza pšenice, 27 posto ječma, 17 posto kukuruza i 55 posto suncokretovog ulja. Neke regije su imale naročito visoku ovisnost od uvoza iz ove dve zemlje. Sjeverna Afrika i Bliski istok dobijali su 50 posto svojih zaliha žitarica iz Rusije i Ukrajine.

Ruska vojna blokada crnomorske luke gotovo je zaustavila ukrajinski izvoz između marta i jula 2022. prije nego što su Ujedinjeni narodi i Turska posredovali u značajnom sporazumu s Kijevom i Moskvom o obnavljanju izvoza. Ukrajina je izvezla više od 32 miliona tona kukuruza, pšenice i drugih žitarica između jula 2022. i jula 2023.

Ali 17. jula Rusija je odlučila da neće obnoviti tu inicijativu, potencijalno prepolovivši planirani ukrajinski izvoz žitarica od 45 miliona tona.

„Zabrinut sam što je dio napretka koji smo postigli [u pogledu sigurnosti hrane] u posljednje dvije decenije zaustavljen“, rekao je Qaim. „Sada vidimo porast brojki koje se tiču gladi i to prijeti da utječe na cilj održivog razvoja da se okonča glad i svi oblici pothranjenosti do 2030. godine.“

Blizu 9,2 posto svjetske populacije – između 691 i 783 miliona ljudi – suočilo se s glađu 2022, što je znatno više od 7,9 posto u 2019. godini prije pandemije, prema izvještaju FAO-a o stanju nesigurnosti hrane i ishrani u svijetu za 2023.

Prehrambenu krizu dodatno pojačava fenomen koji se ispoljava u obliku šumskih požara u Kanadi i Evropi, suše u Južnoj Americi i Istočnoj Africi i poplava u Kini, te dijelova pogođenih sušom u Kaliforniji, drugim riječima – klimatske promjene.

Isuviše vruće, isuviše suho, isuviše vlažno

Dok su razorne poplave poharale velike dijelove Pakistana 2022. godine, voda je poplavila poljoprivredna zemljišta veličine Češke, oštetivši više od 80 posto usjeva u državi i gurnuvši je u prehrambenu krizu.

Na drugom kraju ekstremnih vremenskih fenomena sa kojima se svijet sve češće suočava su Argentina i Španija, koje su se suočile sa  neviđenim sušama 2023.

Sada se Australija navodno priprema za dramatičan pad prinosa pšenice od 34 posto ove godine, a četvrti najveći svjetski izvoznik žitarica očekuje sušne uslove uzrokovane fenomenom El Nino. Vrućina također utječe na prinos kukuruza u SAD-u, kao i na proizvodnju pšenice u Evropi i Kanadi, prema njujorškoj firmi Gro Intelligence za analizu poljoprivredne industrije pomoću vještačke inteligencije.

Očekuje se da će Kenija, Somalija, Uganda, Tanzanija, Haiti, Čile i Bolivija također imati niže prinose zbog nepovoljnih vremenskih uslova ove godine.

Naravno, pad proizvodnje u jednom dijelu svijeta može se, teoretski, često nadoknaditi velikim prinosima u drugim državama.

„Vremenski ekstremi utječu na proizvodnju žitarica, ali utjecaj nije simetričan širom svijeta u isto vrijeme“, Al Jazeeri je kazao Bharat Ramaswami, profesor ekonomije na Univerzitetu Ashoka u New Delhiju. „Globalno snabdijevanje hranom ne mijenja se mnogo u nezahvaćenom dijelu sveta. Globalni sistem hrane može upravljati takvim nestašicama pod uslovom da postoji dovoljna saradnja između zemalja i da dozvoljavamo slobodan protok hrane.“

Dok je suša dovela do nižih prinosa pšenice i kukuruza u SAD-u i nekim azijskim zemljama 2021. i 2022, naprimjer, Australija je prijavila vrhunski prinos pšenice u tim godinama.

Ipak, slobodan protok hrane koji Ramaswani zagovara danas je pod stresom zbog kontrola izvoza i geopolitičkih tenzija. Nauka je jasna: dugoročno će porast tempratura dovesti do pada prinosa kultura koje se najviše koriste poput riže, pšenice, kukuruza i soje.

Šta je potrebno

Oba ova izazova, i kontrola izvoza i pad prinosa, mogu se riješiti, smatraju analitičari. No, potrebna je globalna strategija.

Ramaswami je rekao da su globalne zalihe hrane ostale na sličnim nivoima u posljednjih nekoliko godina, a najnovije prognoze FAO-a iz juna 2023. zapravo pokazuju porast proizvodnje i zaliha osnovnih poljoprivrednih proizvoda.

„Potrebno je koordinirano djelovanje izvoznika kako bismo uvjerili posebno siromašne države da nećemo nasumično zatvoriti isporuke i da njihovi interesi neće biti žrtvovani“, kazao je on. „Na taj način ćemo vratiti vjeru u globalni trgovinski sistem s obzirom da je svjetska trgovina ranjiva na političke rizike i percepcije.“

Qaim je kazao da istovremeno, sistemi proizvodnje kultura moraju biti unaprijeđeni i države moraju koristiti bolje i otpornije sjeme, fokusirajući se na kulture koje su otpornije na ekstremne vremenske uslove. To, zauzvrat, znači, da države moraju više ulagati u istraživanja i tehnologiju u poljoprivredi.

„S pravim koracima srednjeročno i dugoročno, predstojeća prehrambena kriza može se izbjeći“, kazao je Qaim.

Tradicionalni klimatski pametni usjevi, koji mogu podnijeti ekstremne temperature, polako se vraćaju. Proso, nekada osnovna namirnica u Africi i mnogim dijelovima Azije, posljednjih godina bilježi porast izvoza. UN su 2023. odredile kao međunarodnu godinu prosa, uz niz promotivnih aktivnosti usmjerenih na isticanje nutritivnih (bogate su proteinima i mikronutrijentima) i klimatskih karakteristika ovih drevnih žitarica.

Naučnici u međuvremenu razvijaju sorte riže, pšenice, kukuruza i drugih važnih kultura otporne na sušu. Nijenda od njih neće uskoro zamijeniti sorte žitarica koje su trenutno u širokoj upotrebi diljem svijeta, ali nude potencijalno, dugoročno rješenje.

Ovo je utrka s vremenom i rastućom gladi.