Treći najgledaniji sportski događaj u svijetu: Ponos i poštenje Rugby World Cupa
Ako smo u knjigama iz historije mogli čitati o ponosu i poštivanju koje su imali gladijatori onda su to zasigurno ragbijaši koji učestvuju na ovom prvenstvu doveli do perfekcije.

Ponos i poštenje, možda su najbolje riječi koji se može okarakterisati Svjetsko prvenstvo u ragbiju koje se trenutno igra u Francuskoj. Radi se o trećem najgledanijem sportskom događaju u svijetu, odmah iza Svjetskog prvenstva u fudbalu i Olimpijskih igara.
Ako smo u knjigama iz historije mogli čitati o ponosu i poštivanju koje su imali gladijatori onda su to zasigurno ragbijaši koji učestvuju na ovom prvenstvu doveli do perfekcije. Trideset snažnih, fizički i mentalno pripremljenih atleta koji su spremni na nadljudske napore pokazuju nam svu ljepotu sportskog nadmetanja.
Viteško nadmetanje
“Ragbi nije samo sport nego i način života. Ragbi je kolektivni kontaktni sport, a tu mora biti stalno fair play na visokom nivou, jer se mogu desiti teške povrede. Ne dozvoljavamo namjerne faulove s ciljem povrede protivnika. U nas sve završava na terenu. To je sport u kojem je poznato treće poluvrijeme, gdje nakon utakmice svi zajedno sjednemo za stol, jedemo, pijemo, družimo se. To se prenosi na publiku. Na utakmicama Svjetskog prvenstva u Francuskoj stadioni su dupke puni, svaku dobru akciju publika nagradi bez obzira za koga navija”, kaže Suvad Kapetanović, jedan od najcjenjenijih ljudi u posljednjih 50 godina iz svijeta ragbija u srednjoj Evropi, čovjek kojeg smatraju ocem ragbija u Bosni i Hercegovini, koji živi u Pragu te nastupa za selekciju veterana Evrope.
Radi se o nekadašnjem reprezentativcu i selektoru Jugoslavije iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća koji je kao igrač i trener bio klupski šampion tadašnje Jugoslavije, Švedske i Češke Republike.
“Nadam se da će Francuska postati svjetski šampion. Decenijama unazad je Novi Zeland tretiran kao najbolja selekcija na planeti, ali su osvojili samo dva puta Svjetsko prvenstvo, i to 1987. i 2011. godine kada su bili domaćini. U posljednje četiri godine iznenađenje je Irska”, ističe Kapetanović.

Mirza Oruč, internacionalni je ragbi sudija iz Bosne i Hercegovine i trener omladinskih selekcija Ragbi kluba Čelik iz Zenice, najtrofejnijeg sportskog kolektiva u ovoj državi i u prijeratnom vremenu za vrijeme ex Jugoslavije ali i poslijeratnom vremenu od kada je Bosna i Hercegovina samostalna država. Kazuje nam da se nerijetko može vidjeti da se zgoditak poništi nakon sudijskog pregleda tzv TMO pregleda i niti jednom nema negativnog ponašanja ili ponašanja koje ne priliči sportskom terenu.
“Stadioni koji su dupke puni, karte su rasprodane prije skoro više od osam mjeseci uživaju u sjajnom ambijentu gdje navijači različitih reprezentacija zajedno se raduju i uživaju u sportskom natjecanju. Ono što krasi ovaj sport, a to možemo vidjeti na utakmicama, je gospodski odnos igrača jednih prema drugima, prema sudijama, prema volonterima i svim drugima. Za one koji malo slabije poznaju pravila ragbija, nakon prekršaja u kojem je dodijeljen žuti karton igrač ide van terena na deset minuta ali ne prije nego se izvini igraču na kojem je napravljen prekršaj. Svjetsko ragbi prvenstvo je jedan bukvar kako se trebaju ponašati sportisti, navijači i sve ono što sport treba biti a to je uzbuđenje, uživanje i divljenje sportistima u njihovim vještinama. Ipak ovo je grubijanska igra koju igraju džentlmeni”, tvrdi Mirza Oruč.
Dejan Štiglić, međunarodni ragbi sudija iz Beograda, zajedno sa bratom Predragom Štiglićem koji je takođe bio u ragbiju i kao igrač i sudija, namjerava otići do Francuske da odgleda dvije utakmice sa smotre najboljih selekcija svijeta.
“Idući vikend do Francuske da odgledamo dve najlepše tekme, gde se sastaju reprezentacije koje se bore za prva mesta u svojim grupama. Meč Irska – Južna Afrika koja je u Parizu 23. septembra i dan kasnije u Lyonu se sastaju Australija i Vels. Burazer i ja, muški produženi vikend. Dogovorili smo druženje u Lyonu sa starim prijateljima Džonijem Mandićem i Elvirom Hamulićem, starim ragbistima sa kojim smo se družili”, objašnjava Dejan Štiglić.
Mandić i Hamulić su igrali za zenički Čelik i beogradski Partizan, te za reprezentacije Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Imali su poslije uspješne karijere u najjačoj svjetskoj ligi, u Francuskoj, a Mandić je 1992. godine proglašen Zlatnim talentom ove zemlje (najbolji igrač prvenstva prema glasanju publike), te čak i zaigrao za A reprezentaciju trikolora, tadašnjeg viceprvaka svijeta koji u meču u kojem su savladali Južnu Afriku u Bordeauxu sa 25:18.
Najjača liga na svijetu
Makaranin Drago Lulić koji je igrao za Energoinvest iz Makarske i Nadu iz Splita, prvi je igrač iz nekadašnje jugoslovenske lige koji je došao u Francusku i zahvaljujući odličnim igrama otvorio put drugima iz bivše države da dođu i okušaju se u toj zemlji ragbija.
Lulić je svestrani sportaš, osim ragbija bavio se je vaterpolom i atletikom, a sa skokom uvis iz mjesta od 95 centimetara bio je nepremostiva prepreka svakom protivniku u skup-autu. Lulic je bio proglašen „igračem mjeseca novembra 1987.“ i nagrađen trofejem „Oscar francuskog ragbija“. Igrao je i za reprezentaciju francuske regije u kojoj je živio.
“Otišao sam u Francusku 1986. godine. Prvu godinu sam igrao sam s ovih prostora. Mada je ranije bio jedan Sandžaklija, Saho Karišik, koji nije igrao u Jugoslaviji već je počeo igrati ragbi u Francuskoj sa nekih 24-25 godina. On je prvi od Jugoslovena koji je igrao u toj zemlji. U klubu su me pitali ima li dobrih igrača iz jugoslavije koji bi mogli doći. Palo mi je na pamet Damir Uzunović sa kojim sam igrao u juniorskoj i seniorskoj reprezentaciji Jugoslavije. Nazvao sam ga. On je rekao da imaju dvojica odličnih igrača, Ibrahim Hasagić i Pero Barišić. Došli su u Montchanin i igrali smo u elitnom prvenstvu Francuske – Grupa A. Igrali smo dvije godine zajedno, a poslije su sva trojica uspjeli u Francuskoj i na sportskom i na poslovnom planu, priča Lulić.
Lulić objašnjava da je 1987. godine održano prvo Svjetsko prvenstvo u ragbiju, a od početnih 15 igrača Francuske koja je postala vicešampion svijeta, u prvenstvu te godine nije igrao samo protiv jednoga od tih igrača.

Damir Uzunović ostavio je veliki trag kada je u pitanju bosanskohercegovački i jugoslovenski ragbi, te imao izuzetno uspješnu karijeru u Francuskoj. Sticajem okolnosti igrao je za reprezentacije Jugoslavije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
“U vrijeme kad smo mi igrali ragbi u Francuskoj koja je najjača liga svijeta tada je to bio amaterski sport. Profesionalizovao se 2000. godine i postao daleko organizovaniji, daleko vidljiviji, pravila su se promijenila… Bio sam na otvaranju Svjetskog prvenstva, gledao utakmicu između Francuske i Novog Zelanda u Parizu. To je nešto što je za svakog čovjeka u svijetu ragbiju vrh”, kazuje Damir Uzunović.
Prema njegovim riječima cijena ulaznica za ragbi mečeve na Svjetskom prvenstvu su paprene. Za četiri ulaznice (u Lyon na jedan od mečeva ide zajedno sa sinom Nicolasom Uzunovićem te kumom Nasirom Vehabovićem, inače najboljim ragbijašem u bivšoj Jugoslaviji i njegovim sinom Arminom Vehabovićem, koji je imao uspješnu igračku karijeru u Francuskoj; op.a.) možete kupiti kvalitetan polovan automobil.
Najbolje svjetske selekcije
“Svjetski kup je izazov svima. Francuska je uzela domaćinstvo s željom da osvoji titulu. Meč sa Novim Zelandom na otvaranju prvenstva je prošao dobro. Pobijeđen je i Urugvaj. Slijedi Namibija, a naposlijetku meč sa Italijom koja je nezgodna, koja ima dosta igrača koji igraju u prvenstvima Engleske i Francuske. Nadam se da ćemo osvojiti prvenstvo”, ističe Uzunović.
Na desetom jubilarnom Webb Ellis kupu (Rugby World Cup) koji se održava od 8. septembra do 28. oktobra, učestuje 20 reprezentacija raspoređenih u četiri skupine (Francuska, Italija, Novi Zeland, Urugvaj i Namibija u grupi A, Irska, Južna Afrika, Tonga, Škotska i Rumunija u grupi B, Australija, Vels, Fidži, Portugal i Gruzija u grupi C i Japan, Engleska, Samoa, Argentina i Čile u grupi D) koje će odigrati 35 utakmica na deset najvećih stadiona u Francuskoj.