Hoće li produbljivanje neslaganja između Rusije i Armenije dovesti do prekida odnosa?

Piše: Fahim Al-Sourani

Rusija i Armenija se nalaze na ivici historijskog i dosad nezapamćenog pogoršanja odnosa, nakon niza izjava i optužbi koje su razmijenili zvaničnici dvije zemlje. Ruski posmatrači pomno prate ova dešavanja zbog potencijalno opasnih posljedica koje bi to moglo imati u kontekstu osjetljive situacije na prostoru bivšeg SSSR-a, rata s Ukrajinom, te zatezanja između Rusije i Zapada.

Armenska vlada je dostavila Parlamentu Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda na ratifikaciju, što znači da će njegove odluke biti obavezujuće za armensku stranu, uključujući i nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je sud izdao u martu.

Kraj medenog mjeseca

Ruski posmatrači smatraju da vrhunac neprijateljskih poteza koje Armenija poduzima prema Moskvi predstavlja saopćenje Erevana da namjerava izvesti zajedničke vojne vježbe sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), te imenovanje bivšeg stalnog predstavnika te zemlje pri Organizaciji Ugovora o zajedničkoj sigurnosti za ambasadora u Holandiji. Član Vijeća za vanjske poslove ruskog predsjedništva Bogdan Bezpalko smatra kako je to poruka da se Armenija nastoji okrenuti Zapadu.

“Armenija se ne treba oslanjati samo na Rusiju u izgradnji strateške sigurnosti, jer je zemlja već okusila gorke plodove ove greške”, rekao je armenski premijer Nikol Pašinjan tokom intervjua za italijanski list La Repubblica.

Dodao je: “Erevan se gotovo 100 posto oslanjao na Moskvu, ali danas i samoj Rusiji treba oružje i jasno je da neće moći zadovoljiti potrebe Armenije.”

Rusko-armenski odnosi uvijek su igrali važnu ulogu u vanjskoj politici i strategiji obje strane u južnoj regiji Kavkaza. U Armeniji je stacionirana ruska vojna baza, a ruska granična straža čuva njene granice sa Turskom i Iranom. Armenija je članica Evroazijske ekonomske unije i Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti, pored toga što je Rusija glavni investitor u Armeniji, sa oko četiri milijarde dolara investicija od početka 2015. godine.

Funkcionalna uloga

U intervjuu za Al Jazeeru, Andrej Zaitsev, stručnjak za pitanja Južnog Kavkaza, smatra da su ovakvi potezi Armenije, koji testiraju strpljenje Rusije, neprihvatljivi, jer je riječ o odnosima koji su ne tako davno opisivani kao savezništvo sa Moskvom. Također, smatra da je to jasan dokaz da armensko rukovodstvo želi prekinuti odnose s Rusijom.

Zaitsev kaže kako nije tajna da je armenski premijer Pašinjan prozapadno orijentiran, objasnivši da je on rastao kao novinar i političar uz pomoć zapadnih institucija i drugih zapadnih faktora. Dok je bio u opoziciji, tražio je da se Armenija povuče iz integrativnih struktura koje je uspostavila Rusija.

Sugovornik je dodao da je premijer, nakon dolaska na vlast, formalno povukao ove zahtjeve, te je organizirao ovaj izlazak, pristupio čišćenju armenske vlasti od velikog broja proruskih političara i vojske, te da razvija odnose sa zapadnim ”partnerima”. Također, podržava snage i medijski rat protiv Kremlja, kako je to rekao.

Zaitsev je skrenuo pažnju da je Moskva napravila propuste u saradnji s civilnim organizacijama, u vreme kada su zapadne nevladine organizacije uspele pridobiti veliki dio Armenaca. To se jasno pokazalo kade je 54 posto birača u Armeniji pružilo podršku Pašinjanu koji je antiruski nastrojen.

Zaitsev je pozvao Moskvu da prestane s izgovorima i da pokrene direktne pregovore sa armenskim rukovodstvom kako bi se osigurali interesi obje strane. “Ako Rusija izgubi svog saveznika na Južnom Kavkazu, bit će joj teško ostvariti utjecaj u cijeloj ovoj regiji”, rekao je.

Sredstvo vršenja pritiska

Sa svoje strane, politički analitičar Oleg Kazakov objašnjava da je Armenija pokrenula postupak ratifikacije Rimskog statuta prije nego što je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, što daje Erevanu opravdanje da tvrdi kako te mjere nisu usmjerene protiv Rusije, nego samo da se predstavnici rukovodstva Azerbejdžana izvedu pred lice pravde, zbog nasilja za koje je odgovoran Baku.

Kazakov je naglasio da to ni na koji način neće pomoći Armeniji u njenoj konfrontaciji s Azerbejdžanom, s obzirom na to da sud nema nikakve ovlasti i da neće donositi nikakve odluke protiv Azerbejdžana, pozivajući se na činjenicu da Baku ima puno pravo u regiji Nagorno-Karabah. Samim tim, pokušaj Erevana da izvrši veći pritisak na Azerbejdžan ”prijeteći” sudom nema šanse i izglede za uspjeh.

Politički analitičar je negirao da će Rusija zaista odgovoriti na ratifikaciju Rimskog statuta, ali je dodao da će odnosi dvije zemlje biti nepovratno narušeni, jer Moskva, prema njegovom mišljenju, neće tolerirati direktan pritisak.

Kazakov je istakao da je Armenija izgubila u slučaju regije Nagorno-Karabah, naglašavajući da Rusija i zapadni saveznici nisu u mogućnosti da na bilo koji način utječu na ovaj proces.