Kako je iranska nacija godinama prijetnje i probleme pretvarala u prednost

Iran već duže od 40 godina živi u okolnostima međunarodnih sankcija koje su mu nametnuli Sjedinjene Američke Države (SAD) i njihovi saveznici.

Promjene na Bliskom istoku su posljednjih godina vrlo intenzivne, a najveći iskoraci su učinjeni u obnavljanju odnosa između Teherana i Rijada.

Nedavni pregovori između SAD-a i Irana koji su rezultirali dogovorom o oslobađanju američkih zatvorenika u zamjenu za odmrzavanje djela deviznih rezervi Irana preko Katara je dobra naznaka pozitivne promjene odnosa između dvije države te relaksacije odnosa u regiji.

Sankcije sve više gube smisao

Iran graniči sa 17 država, na kopnu i moru, zbog čega je teško održati sankcije kroz efikasnu kontrolu granica.

„SAD neće pristati na ukidanje sankcija. Oni su već ranije ušli u proces opadanja snage i za 10 godina će izgubiti moć da održavaju sankcije jer nije samo u pitanju Iran. SAD ima neki oblik sankcija prema 30 država u svijetu i to je ogroman izazov održavati. Ključni segment sankcija je blokada izvoza nafte tankerima. Međutim, izvoz nafte iz Irana je na istom nivou kao kad je bio Obama predsjednik“, kaže dr. Seyed Mostafa Khoshcheshm, poznati iranski profesor, novinar i analitičar specijaliziran za međunarodne odnose.

Kako se mijenjaju globalni odnosi tako sankcije sve više gube svrhu, navodi, a Iran je uspio uvezati niz uspješnih iskoraka kroz vraćanje u pojedine međunarodne institucije i ogranke UN-a.

„Iran je nedavno postao član BRICS-a što je dokaz da nas SAD nije uspio pobijediti kroz hibridni rat. Reakcija na ove pozitivne procese je da sve više poznatih ličnosti iz Iraka, Omana i drugih susjednih država dolaze u Teheran“, dodaje Khoshcheshm.

Takva atmosfera podsjeća na period na vrijeme Islamske revolucije kada je Teheran bio mjesto susreta istaknutih ličnosti iz cijelog svijeta koji su se željeli upoznati sa promjenama u Iranu.

„U septembru prošle godine održani su pregovori u Beču. Oni su imali različite zahtjeve od onog što smo mi nudili. U takvim okolnostima postavlja se pitanje da li to možemo da uradimo na lakši način? Mi uvijek kažemo ne zato što to nikad nije fer ponuda s druge strane. Sad je krenula treća runda razgovara, a porasla su očekivanja. Od tih očekivanja Amerikanci su napravili korak nazad. Uradili su pragmatični iskorak kroz razmjenu zarobljenika i oslobađanje djela zamrznutog novca. To je jedino dobro koje smo postigli i nema ništa izvan toga“, pojašnjava Khoshcheshm.

Srbija želi iranske dronove

Nedavno su se pojavile informacije u regionalnim medijima o mogućoj prodaji iranskih dronova Srbiji nakon posjete zamjenika ministra vanjskih poslova Teheranu.

„Definitivno nikad nećemo prodati dronove državi koja može napasti muslimane. Oni su slobodni da pitaju za prodaju, ali to ne znači da ćemo im to prodati. Nikada nećemo zaboraviti dešavanja u Bosni i Hercegovini. Mi smo posvećeni jačanju veza sa našom braćom muslimanima u Bosni i Hercegovini i nećemo dozvoliti da se agresija ponovi. Ne možemo prodati našu tehnologiju zemlji koja blisko sarađuju sa NATO-om. Zašto? Oni bi to mogli poslije da upotrijebe protiv nas. Ipak mi ne želimo da prodajemo našu najbolju tehnologiju bilo kome“, ističe Khoshcheshm.

U Iranu živi brojna zajednica sa Balkana, a najviše ih je iz Bosne i Hercegovine. Adil Hadžimehmedović je voditelj kanala SAHAR Balkan na bosanskom jeziku koji je dio Iranske nacionalne radiotelevizije te živi već dva desetljeća u Iranu.

„Aktivno pratim geopolitička kretanja na Bliskom istoku i Balkanu te refleksiju geostrateških odnosa i kolosalnih zamaskiranih sukoba svjetskih velesila, odnosno unilateralizma i pokušaja stvaranja multilateralizma. Svaka zemlja ili više njih kroz saveze ima svoje mjesto u tim slagalicama. Koliko je jako domaće jedinstvo pokazuje kako će zemlja kotirati na svjetskoj ili regionalnoj sceni, odnosno hoće li biti smatrana ravnopravnim partnerom ili izgubljenom nadom“, pojašnjava Hadžimehmedović.

Podsjeća i da je Iran prije Islamske revolucije, osim toga što je bio kraljevina, bio potpuna despotija ovisna o Zapadu.

Zapad ne želi snažan Iran

„Iran je bio zajedno sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom vojno najjači u Zapadnoj Aziji, jedan od snažnih stubova američke politike. Međutim, nakon revolucije Teheran radi na jačanju vlastitog glasa kojeg su Istok i Zapad pokušali ugušiti osmogodišnjom agresijom Saddama Husseina. Jasno je da proces oblikovanja i jačanja vlastitog glasa traje, ali je očigledno da ga iranske vlasti, uz pomoć velikog dijela naroda, uspješno provodi, uprkos miješanjima izvana koji ne žele snažan Iran na Bliskom istoku. Isti taj Zapad ne želi ni snažnu Saudijsku Arabiju, Irak, Siriju ili Egipat“, ističe Hadžimehmedović.

Globalizacija i svjetske krize su veliki pritisak za zemlje u razvoju, a to je dodatno izraženo u onim državama koje su pod sankcijama ili imaju nestabilnu vlast.

„Iranci su shvatili da se moraju osloniti samo na sebe, svoje znanje i snagu da bi odbranili granice i narod. Iran je bio pod sankcijama Zapada, čak i prije Islamske revolucije, ali su one intenzivirane nakon februara 1979. godine, da bi kulminirale Trumpovim izlaskom iz nuklearnog sporazuma 2018. godine. Osim tih problema, Iran se suočio i sa pandemijom i inflacijom“, pojašnjava Hadžimehmedović.

Percepcija Irana na zapadu je umnogome ograničena cenzurom što je rezultiralo formiranjem jednostranog imidža.

„Iranci su uspjeli proizvesti svoju vakcinu, razvijaju poljoprivredu, vojnu industriju, a sve to rade pod najsnažnijim i najopsežnijim sankcijama Zapada. Iranci se diče parolom ‘probleme pretvorite u prednost’ i to uspješno rade. Nažalost, ti uspjesi se nedovoljno plasiraju u medijima jer na Zapadu postoji agenda da za uspjehe neprijatelja nema mjesta u eteru. Iransko društvo je još uvijek mlado, prosperitetno i napredno. Modernizacija je primjetna, možda ne u onom obliku kako se to može vidjeti u arapskim monarhijama, Zapadu, Dalekom istoku, jer svaki region ima svoju kulturu, tradiciju i civilizaciju, pa tako i Iranci insistiraju na svojoj, poštujući i uvažavajući druge“, govori Hadžimehmedović.

Najbolji pokazatelj transformacije Irana u protekla četiri desetljeća usporedba sa stanjem na početku iračke agresije.

„Od vremena kada mu svjetski proizvođači oružja nisu željeli prodati čak ni bodljikavu žicu, kada su im Francuzi prodavali krv zaraženu HIV virusom, kada su im podmetali viruse i blokirali finansijske resurse po svijetu, pa do danas kada njegove rakete ili dronove žele kupiti čak i evropske zemlje, Iran je pokazao da zna iskoristiti svoje historijsko naslijeđe, civilizaciju i tradiciju, ali i vjersko učenje u pravcu razvoja svog društva. Mnogo toga se može naučiti od Irana, a najviše kako da se istrajno i strpljivo boriti za prava i kako iskreno pomoći prijateljima širom svijeta“, zaključuje Hadžimehmedović.