Na obilježavanju ‘Oluje’ u Prijedoru korištena fotografija bošnjačkih izbjeglica iz Žepe

Prilikom zajedničkog obilježavanja godišnjice „Oluje“ u Prijedoru vlasti entiteta Republika Srpska i Srbije koristile su i fotografiju bošnjačkih izbjeglica, dok se govorilo o operaciji Hrvatske vojske. Na fotografiji prikazanoj tokom govora predsjednika RS-a Milorada Dodika prikazane su bošnjačke izbjeglice iz Žepe protjerane 1995. godine pred naletom vojske Republike Srpske koja je počinila genocid u Srebrenici.

Fotografiju je Milorad Dodik objavio i na svom službenom Twitter profilu među nekoliko drugih fotografija.

“Oluja je bila udruženi zločinački poduhvat SAD i Hrvatske, koja je jedva dočekala da etnički očisti taj prostor od Srba.
To se ne može oprostiti. Amerika može biti velika, ali je unižena i mala jer prema jednom malom narodu uporno održava negativan odnos, kako u Republici Srpskoj, tako i u Srbiji. Amerika od prvog dana ruši prava Republike Srpske i Dejtonski sporazum i nikad nije prestala. Danas kada obilježavamo Dan sjećanja na stradanje i progon Srba u “Oluji” treba istaći da je Prijedor grad stradalnik i grad junak. Nismo ovdje došli da omalovažavamo žrtve, ni predsjednik Srbije ni ja. Imamo pravo da obilježavamo naša stradanja i nikada neću dozvoliti da neko omalovažava srpski narod i Republiku Srpsku. Odlučili smo i da status boraca iz Republike Srpske Krajine bude izjednačen sa statusom boraca iz Srpske. Srpski narod je napravio dvije države – Republiku Srpsku i Srbiju, i borićemo se jednako za to”, napisao je Dodik na svom profilu, gdje je objavljena i fotografija izbjeglica iz Žepe.

Beba s fotografije nastale u Žepi 1995. godine Nermina Mujkić potvrdila je za N1 kako su na fotografiji ona i njena majka Sabina. Na fotografiji se vidi žena s bebom u naručju, a vlasti RS-a su je tokom obilježavanja godišnjice „Oluje“ predstavile kao fotografiju srpskih izbjeglica iz Hrvatske.

“Apsolutno potvrđujem da smo na fotografiji ja i moja majka 1995. godine tokom evakuacije iz Žepe u Sarajevo. Na toj fotografiji sam imala samo 3 mjeseca. Pored mene je i moj brat, dok je drugi brat u kamionu jer je bio ranjen i stopostotni je invalid. Sada nas prikazuju da smo u Oluji. Nama oluja nije bila tamo, nama su oluju zla počinili ti koji su o njoj govorili, ali ne u Prijedoru nego u Žepi i Srebrenici“, kazala je Nermina Mujkić.

 

"Олуја" је била удружени злочиначки подухват САД и Хрватске, која је једва дочекала да етнички очисти тај простор од Срба.
То се не може опростити. Америка може бити велика, али је унижена и мала јер према једном малом народу упорно одржава негативан однос, како у Републици… pic.twitter.com/AenYSUCwwR

— Милорад Додик (@MiloradDodik) August 4, 2023

Pored fotografije, negativne reakcije izazvao je i sam izbor mjesta obilježavanja godišnjice „Oluje“. Bošnjaci u Prijedoru takav čin shvatili su kao čistu provokaciju, jer grad Prijedor, prema njihovom mišljenju, nema nikakve veze s „Olujom“, ali ima s brojnim drugim zločinima koje su počinili pripadnici Vojske RS-a i paravojnih jedinica nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom tog grada.

Logori, masovne grobnice, zločinci…

Srpska vojska je tokom agresije na BiH u Prijedoru ubila 3.176 civila, Bošnjaka i Hrvata, među kojima je bilo više od 200 žena i 102 djece. Iz grada je protjerano više od 30 hiljada stanovnika, na području tog grada i okoline bili su neki od najstrašnijih logora, pronađena je najveća masovna grobnica na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata Tomašica, a iz tog grada dolazi i više od 40 pravosnažno presuđenih ratnih zločinaca.

Lokalne vlasti u Prijedoru, pored svih navedenih provokacija, zatražile su od Medžlisa Islamske zajednice Prijedor da se ne puštaju ezani sa razglasa na džamijama tokom obilježavanja Oluje, potvrdio je Imam Čaršijske džamije u Prijedoru Omer Redžić, koji je sve objavio na svom Facebook profilu.

Od glavnog imama, ali i drugih imama, zatraženo da se ne pušta ezan u periodu od 17 do 22 sata, poručio je.

Kada su imami zatražili da im se dostavi zvanično i napismeno obrazloženje razlog zbog čega ne bi trebali učiti ezan u vrijeme ikindije i akšama, kako tvrde, više im se niko nije javio.

Imam Čaršijske džamije u Prijedoru Omer Redžić kaže za Al Jazeeru kako su svi razumni građani Prijedora, i Bošnjaci i Srbi, od početka govorili da je neprirodno da se godišnjica Oluje obilježava u Prijedoru.

„To je neprirodno, pogotovo jer imamo prijedorsku statistiku, koja je opterećavajuća i koja na neki način predstavlja društvenu hipoteku grada Prijedora. Nažalost, gradske vlasti još uvijek nisu pokazale empatiju prema zločinima, prema ubijenoj djeci, logorima… „.

Grad logora

“Zamisli djecu su nam pobili”, citira Redžić dio obraćanja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u Prijedoru i dodaje: U gradu u kojem 102 ubijene djece još uvijek nema svoj memorijal. Svako dijete bilo srpsko ili bilo koje drugo, dijete je dijete, svijet za sebe, i svako dijete je ubijen jedan cijeli svijet Vučiću.”

On ističe kako je u Prijedoru otkrivena Tomašica, najveća masovna grobnica u Evropi u zadnjih 70 godina. Prijedor je grad logora, i preko 40 pravosnažnih presuđenih ratnih zločinaca.

„To su samo neki od mnogih razloga zašto je pogrešno u Prijedoru obilježavati Oluju i nećemo gradonačelniče Prijedora gasiti ezan, nije hrišćanski to tražiti, da ima dostojanstva, onog osnovnog, nikad ne bi tražili takvo nešto. Prenesite svojim saradnicima da više nikad ne zovu po tom pitanju“, poručuje Redžić.

On kaže kako su od same najave tog obilježavanja Bošnjaci začuđeno posmatrali i pitali se zašto Oluja u Prijedoru kada taj grad nikakve veze s tim.

„Naravno, svaki čovjek suosjeća sa svačijom boli, ali politizirati taj slučaj kroz Prijedor je bilo pogrešno, pogotovo zbog poruka koje su poslali Vučić, Dodik i drugi. I na sve to je došlo traženje da se ne uče ezani u periodu između 17 i 22 sata. Ipak, učenje ezana je ustavna kategorija koja meni i mojim kolegama omogućava da se oglašavamo u vjerskom smislu javno. Tražiti nešto takvo zbog toga što se u Prijedoru obilježava sjećanje na Oluju je u najmanju ruku drsko“, kaže Redžić.

Kada je u pitanju atmosfera među ljudima u gradu vezano za zahtjev da se ne uči ezan, Redžić ističe kako su ljudi generalno malo ljuti.

„Zajednički stav je da je to u najmanju ruku problematičan zahtjev pogotovo jer su ljudi iznova podigli i obnovili sve te džamije koje su tokom rata bile porušene. Čaršijska džamija i sve druge džamije predstavljaju ukupni identitet grada Prijedora i nikome ne bi trebao smetati ezan, a pogotovo ukoliko pričamo u tom hrišćanskom duhu u odnosu prema žrtvama. Ljudi su, naravno, bili malo ljudi zbog toga, ali ljudska nemoć to ne može promijeniti. Već danas reakcije su se stišale i nema nekih posebnih aktivnosti u tom smjeru“.

Nedostatak empatije

Gradska vlast u Prijedoru svakog ljeta pošalje pismo dobrodošlice Prijedorčanima koji žive u inostranstvu i tokom godišnjih odmora dolaze u svoj grad. Efendija Redžić ističe kako pismo nije dovoljno i da djelima treba pokazati tim ljudima da su dobrodošli u svoj grad.

„Vlast se u zadnje tri godine svim političkim sredstvima trudi da na neki način onemoća i oteža proces i razmišljanja o opstanku na tim prostorima kada su u pitanju Bošnjaci. Svake godine se šalje pismo dočeka Bošnjacima, ali to pismo u tom smislu ostane kao neki verbalni akt koji nema neku primjenu u konkretnim djelima kada je u pitanju gradska služba. To treba pokazati djelima i pijetetom prema ljudima koji tokom ljeta dođu iz inostranstva na svoja stratišta i mjesta s kojih su prethodno protjerani. Ljudi dođu u vlastite kuće, na mjesta gdje su nekada bili logori. Treba nekada tim ljudima pokazati i otvorenu ruku i empatiju“, kaže Redžić.

On ističe da među običnim ljudima u Prijedoru,  u nekom osnovnom ljudskom i egzistencijalnom preživljavanju, stvari funkcionišu na neki način.

„Ljudi zajedno rade, nema tu nekih nacionalnih distanci. Međutim, kada se dese ovakve neke stvari, onda one malo poremete taj odnos i osnovni ljudski proces koji se odvija u tim životnim bitkama za građenje boljeg života, porodične i komšijske atmosfere. Ovakvi politički momenti nekada znaju malo opteretiti te osnovne ljudske komunikacije. Generalno gledajući, nema nekih većih problema, osim ovih problema političke prirode na kojima neko želi da profitira“, zaključuje Omer efendija Redžić.