Tajvan, Formoza ili Kineski Tajpei: Mnogo imena i još više problema

Razni događaji i dijeljenja interesnih sfera velikih geopolitičkih igrača napravili su situaciju da postoje dvije države istih naziva. Kroz modernu prošlost XX stoljeća iznimno je poznat slučaj podjele na istočnu i zapadnu Njemačku, sjeverni i južni Vijetnam ili dva Jemena. I danas postoje neki politički subjekti koji su najčešće u iznimno lošim odnosima. Svakako su tu dvije Koreje najpoznatije, možda i dvije države naziva Kongo, ali ne treba zaboraviti ni nedavno formiranje Južnog Sudana, niti realnu podjelu Kipra na “grčki“ i “turski” dio. Nije namjera autora da objašnjava kvantitet međunarodnih priznanja, kao kada je Kipar u pitanju, ali realno stanje na terenu govori o podjeli već pola stoljeća nakon invazije turske armije.

Zanimljivo je da svi zaborave da postoje i “dvije Kine“. Podrazumijava se da je ona Narodna Republika Kina, svjetska politička, ekonomska i vojna sila, mnogo poznatija, ali se zaboravlja na drugu državu naziva Republika Kina. Nju ipak poznajemo pod imenom Tajvan. Ta država, koja ima diplomatske odnose sa samo 20 država svijeta, nastala je kao posljedica unutarnjeg vojnog sukoba u Kini. Njena prošlost, ili bolje rečeno prošlost otoka na kojem se nalazi, iznimno je bogata. A “bogata“ prošlost uvijek nudi sukobe.

Dvije krize u Tajvanskom tjesnacu

Još od kraja XVI stoljeća ovdje počinje djelovanje europskih trgovačkih društava. Velika geografska otkrića su počela povezivati planetu, a zajedno s američkom eksploatacijom otkriva se i ekonomski značaj Dalekog istoka. Još uvijek Filipini, otoci u istočnoj Aziji, nose naziv po kralju Španjolske. Na Tajvanu su djelovali Portugalci i Nizozemci. Upravo potomcima Ferdinanda Magellana dugujemo jedan od naziva otoka – Formosa (Krasni otok).

U modernoj povijesti od kraja XIX stoljeća ovdje su se sukobljavali Kinezi i Japanci, a japanska dominacija ovim dijelom Pacifika se završila porazom u Drugom svjetskom ratu. Ipak, kraj rata Kina je dočekala uz unutarnji sukob. Nacionalisti Kuomitanga, predvođeni Chiang Kai-shekom, izgubili su građanski rat od kineskih komunista te se sklonili na ovaj otok. Te 1949. godine počinje problem u ovom dijelu svijeta koji se osjeti i danas. Upravo zbog toga SAD daje podršku vlasti na Tajvanu, kojeg tretira kao svog bitnog saveznika. U formiranju Ujedinjenih naroda učestvuje i tadašnja Republika Kina (Tajvan), koja službeno predstavlja Kinu. Čak je Tajvan imao stalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a, odnosno bila jedna od pet država koja ima pravo veta na donošenje odluka.

Samo nekoliko godina nakon formiranja države na Tajvanu dolazi do prvih sukoba. Dešavaju se “dvije krize“ u Tajvanskom tjesnacu 1954. i 1958. godine, gdje dolazi do vojnog okršaja između vlasti u Pekingu i onih na Tajvanu. Tajvanski tjesnac, širine nekih 180 kilometara, predstavlja bitan trgovački put i veoma je značajna njegova kontrola. Upravo zbog toga su otoci male površine Kinmen i Yijiangshan, koji se nalaze u tjesnacu, iznimno bitni te su se oko njih i vodili sukobi.

Ideja ‘jedna država – dva sustava’

Kako su se vremenom popravljali odnosi SAD-a i Narodne Republike Kine, situacija se mijenjala i za Tajvan. Dana 25. oktobra 1971. godine Opća skupština UN-a je donijela odluku da službeni Peking preuzme ulogu Tajvana u predstavljanjima u New Yorku. Tada vlast u Pekingu, odnosno Kina, postaje stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, a Tajvan gubi na političkom značaju. Službeni Peking je svojom diplomatskom aktivnošću uvjetovao da se ne koristi izraz Tajvan, nego Kineski Tajpei, a o pojmu Republika Kina više i nema razgovora. Na Olimpijskim igrama se pojave sportisti iz Kineskog Tajpeija, najčešće solidni u skokovima u vodu i stonom tenisu.

Tih godina će odnosi Washingtona i Pekinga biti na zavidnom nivou. SAD se nije protivio da se Tajvan pripoji Kini, ali da to pripajanje bude izvršeno mirnim putem. Može se reći da je to bio divan “diplomatski riječnik“, ali je jasno da je SAD-u uvijek dobro došlo da ima neki segment koji je Pekingu “kost u grlu“. Koliki je uticaj SAD-a na Tajvan najbolje govori podatak da se službena valuta zove tajvanski dolar.

Za razliku od Mao Zedunga, koji je bio za “vojno osvajanje“ Tajvana, u moderno doba se javio pacifistički stav. Ideja “jedna država – dva sustava“ je zvučala mnogo bolje u odnosu na vojno djelovanje. Prije četvrt stoljeća Kini su kolonizatori iz Londona i Lisabona “vratili“ i luke u kopnenom dijelu. To su Makao i Hong Kong. I danas uživaju određenu autonomiju, a poreski sustav je omogućio da Makao postane kineski Las Vegas.

Planinski otok ‘u dvorištu Kine’

Ipak, nije sve bilo idealno. Dugo je Washington izolirao Tajvan u političkom smislu, ali je 1995. godine predsjednik Tajvana dobio vizu za ulazak u SAD. To je za posljedicu imalo vojne vježbe Pekinga u blizini tajvanskih luka i slanje američke mornarice u blizinu tog prostora. I pored toga, Tajvan je nastavio solidan gospodarski rast. Trenutni razvoj nekih azijskih ekonomija je segment priče koji je Tajvan davno prošao. Kao “azijski tigar“ je dugo važio za osnovnog izvoznika robe iz ovog dijela planete. Kina koju danas poznajemo se otvara u svakom smislu tek u posljednjih 25 do 30 godina.

Tajvan je otok površinom malo veći od Belgije i ima 25 miliona stanovnika. Iznimno je gusto naseljen, a sav njegov nizijski prostor je urbaniziran. Otok je dominantno planinski, a nalazi se “u dvorištu Kine“. Ako promatramo kineske trgovačke i prometne ideje, jasno je da nije sretna da Tajvan ne bude pod utjecajem Pekinga. Kinezi su još 2017. godine htjeli početi kopati kanal u Nikaragvi, kao pandan Panamskom kanalu, Kinezi su “kupili“ luku Gwadar u Pakistanu pokušavajući zaobići južnu Aziju te tu luku povezali cestom, a posebna je priča kako će uskoro početi veća eksploatacija arktičkih puteva koji su posljedica otapanja leda. Kineska ulaganja u Afriku i Europu su posebna priča. Nakon svega jasno je da Kina ne može dozvoliti da joj eventualni problem pravi Tajvan.

Posljednje pokazivanje “mišića“ Washington je napravio u proljeće 2022. godine. Tada je predsjedavajuća Zastupničkog doma Kongresa SAD-a Nancy Pelosi bila u posjeti Tajvanu. To je Peking protumačio kao provokaciju, a kada je delegacija Kongresa SAD-a u istom mjesecu posjetila Tajpei, Kina je podigla “borbenu gotovost“ i poslala značajne snage u okolna mora. Ovome treba dodati i dizanje borbenih aviona sa obje strane Pacifika.

Počinje ozbiljna bitka za Pacifik

Postoje “dvije“ Kine. Mnogo je poznatija Narodna Republika Kina, svjetska politička, ekonomska i vojna sila, ali se zaboravlja na drugu državu naziva Republika Kina, koju poznajemo pod imenom Tajvan. Trenutni status quo, koji se može protumačiti i kao “zamrznuti sukob“, vjerovatno čeka da se završe neke stvari na drugom kraju svijeta.

Formiranje AUKUS-a prije dvije godine, vojne organizacije Australije, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, jasno pokazuje da počinje ozbiljna bitka za Pacifik. Ona je, srećom po sve nas, još uvijek u domenu razne korespodencije. Ali je jasno da je točka dodira morskih prometnica i geopolitičkih interesa upravo taj “krasni otok“ – Formosa. Nije teško zaključiti da će eventualna implementacija “sile i snage“ upravo može desiti na njemu, jer nekada nečija ljepota bude njegov najveći problem.