Može li se bh. entitet RS ‘srbovanjem’ spasiti od bankrota?

Tek što je 28. juna Republika Srpska vratila 200 miliona eura duga zbog obveznica prodatih na Bečkoj berzi, uslijedila su nova zaduženja i krediti na naplatu.

Mapa Republike Srpske u Administrativnom centaru Vlade tog bh. entiteta u Banjoj Luci (Pixsell)

Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska tone u sve neizvjesnije ekonomsko-finansijske probleme. Tek što je 28. juna Vlada RS-a vratila 200 miliona eura duga zbog obveznica prodatih na Bečkoj berzi prije pet godina, uslijedila su nova zaduženja, koja se smjenjuju kao na traci. U periodu od polovine juna do 5. jula bh. entitet zadužen za 180 miliona eura, s tim da su kamate sada veće. Od tada do danas se skoro svake sedmice dešavala prodaja dugoročnih obveznica ili kratkoročnih trezorskih zapisa. Samo u augustu je zaduženje veće za 28,5 miliona eura, uz najavu da će se 24. augusta zadužiti za novih 5,11 miliona eura.

Još u prvom kvartalu 2023. godine, prema podacima Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, nivo javnog duga RR-a je pretekao iznos javnog duga entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Unutrašnji dug RS-a je više od duplo veći od unutrašnjeg duga Federacije. Svi uporedni pokazatelji u Federaciji su omjera od najmanje 2:1 u odnosu na RS – broj stanovnika, razvijenost privrede, prikupljanje javnih prihoda…

Vučić obećao novu pomoć, brojeve ne spominje

Kratkoročne perspektive su još sumornije. Njemačka je zaustavila realizaciju četiri projekta u RS-u u vrijednosti od 105 miliona eura, Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, kao zavisno državno preduzeće, mora platiti izgubljeni sudski spor u visini od 67 miliona eura, plus pripadajuće kamete, i uz to izvoziti struju u Sloveniju po tržišnim cijenama. Ovaj bh. entitet je izgubio sudski spor i s jednom kladionicom i prijeti mu penalizacija vrijedna više od 15 miliona eura… Budžetski deficit je u prošloj godini, prema Vladi RS-a, iznosio 213,5 miliona eura. Međutim, Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a je ustanovila da je “deficit umanjen i da ga treba korigovati“.

Gdje i kako naći sav taj novac? Najlkaši odgovor, u skupštinskim raspravama, nudi poslanik u Narodnoj skupštini RS-a Nebojša Vukanović – “srbovanjem“. Pozivom na ugroženost, homegenizaciju društva, pravljenjem grandioznih skupova, spomenika, mitomanijom i obećanjima pomoći “majke Srbije“. Entitetskom predsjedniku Miloradu Dodiku je nedavno u Prijedoru predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, praćen ministrima iz Vlade u Beogradu, obećao “višemilionsku finansijsku pomoć“. U sklopu najavljenih brojnih kapitalnih ulaganja, nigdje se ne spominje precizna ukupna cifra, osim u slučaju izgradnje vrtića i ambulante u banjalučkom naselju Petrićevac, za čiju gradnju je uloženo 800.000 eura.

Političke, ideološke, svjetonazorske, kadrovske i ine promašaje entitetska politička vrhuška pokušava kompenzirati strahom od “destruktivnog i oboljelog Zapada”, u koji se već iselila skoro polovina nekadašnjeg stanovništva. Ekonomske analize više nisu potrebne, nego sciološke i fenomenološke.

‘Vođa je spasilac, mesija, hrabri i odlučni borac za RS’

“Institucije i većina organizacija, vladinih i nevladinih, spremno i odlučno sledi i prati Vladu RS-a i Milorada Dodika. Većina građana, verovatno 70 odsto njih, uglavnom starijih od 50 godina i 50 odsto onih između 20 i 50 godina, ne analizirajući mlađe od 20 godina, podržava stavove predsednika i Vlade RS-a. Većina tih koji pružaju podršku vlastima čine to iz ubeđenja da oni rade dobro i na korist RS-u, dok ostali manifestuju podršku iz straha za posao, biznis, položaj i privilegije, svoje ili svoje rodbine, kao i zbog nekih budućih, ličnih, očekivanja“, smatra sociolog Ivan Šijaković, penzionirani univerzitetski profesor iz Banje Luke.

Dodaje da živimo na području gdje je ukorijenjen princip vođe, čije se odluke i stavovi smatraju nepogriješivim i uporno se slijede, bez obzira na posljedice.

“Tako je ranije bilo sa [Radovanom] Kradžićem i [Ratkom] Mladićem, tako je danas sa Dodikom, pa postepeno taj oreol poprima i Željka Cvijanović. Vođa dobija kod građana oreol spasioca, mesije, hrabrog i odlučnog borca za RS, njegove mane i greške se previđaju, zaobilaze, praštaju i zanemaruju. Vođa nikada nije kriv za lošu situaciju u društvu, uvek su krivi neki drugi ljudi, činioci i subjekti. U takvoj situaciji vođa je uvek iznad društva, društvo mora da ga sledi, da se povinuje njegovim stavovima, željama i odlukama. On je katalizator homogenizacije društva. On je važniji od društva. Društvo može ekonomski i socijalno da propadne, smatraju poklonici i sledbenici vođe, ali ako je vođa tu, zdrav i živ, on će izgraditi novo društvo“, kaže Šijaković.

Ima i onih koji smatraju da je ovaj bh. entitet zapravo zalog za što bolju slike Srbije. Na svom Facebook profilu je ministar finansija Srbije Siniša Mali, u odgovoru na pisanje beogradskog sedmičnika NIN, napisao da je “Srbija privukla 60 odsto svih stranih investicija u regionu… zbog političke stabilnosti, visine fiskalnog deficita i putanje javnog duga… takva da garantuje stabilnost i predvidivost“. Dakle, sve ono što nije i nema RS, pa onda i Bosna i Hercegovina, ali ni ostale zemlje u regiji u kojima srbijanska vlast ima svoje političke i religiozne ispostave. Upravo te zemlje su među najvećim izvoznim tržištima i iz njih se godišnje dobijaju milijarde eura, a onda im se vraćaju “višemilionski iznosi“.

‘Ćuti, dobro je, uvijek može biti gore…’

I zvanična retorika srbijanskih vlasti je drugačija. “Mir nema cenu i Srbija će mir sačuvati, bez obzira na to šta drugi govorili i mislili“, poruke su Vučića. Slučajno ili ne, zemlje okruženja su pod desetljetnom psihozom političkih nestabilnosti i mogućih sukoba. A klackalica između sukoba i mira se uvijek zaljulja u Beogradu.

Za to vrijeme ljudskim resursima siromaše i privredno stagniraju, prije svega, oni dijelovi susjednih zemalja u kojima on ima (in)direktnu presudnu moć i gdje će se kao takav pojavljivati u svojstvu spasioca. Još jedna iskrivljena slika fenomenološkog karaktera regije. U zemljama, entitetima, regijama prijema takvih ideja, poruka i pomoći je uspostavljena vertikala pameti i djelovanja, koja ni za milimetar ne smije odstupiti od proklamiranih ciljeva.

“Građani su spremni i voljni da se odriču, trpe, siromaše i strahuju, ali da slede predsednika i Vladu. Društvo je izgubilo taj instikt odbrane (samoodbrane) svog statusa, položaja, značaja i dostojanstva. Stalno čujete onu poznatu krilaticu: “Ćuti, dobro je, uvek može biti gore…“ Predsednik i Vlada su izgubili osećaj i instikt samokritičkog sagledavanja svojih postupaka, položaja i stanja u užem i širem okruženju. Nisu svesni da treba da čuju reč stručnjaka, da koriguju neke svoje stavove, da prepuste svoje pozicije stučnim, obrazovanim i odgovornijim ljudima. Zbog toga RS ne može odlučno da iskorači iz tog začaranog kruga, vođa i narod, već više od 20 godina“, govori Šijaković.

Sve je manje novca, a sve više međunarodnih sankcija

Gradeći imidž nedodirljivog lidera, Dodik je uspio sebi i rukovodstvu RS-a “navući” sankcije Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, obustaviti finansiranje projekata Njemačke… a zauzvrat dobiti jedan kredit od Mađarske, netransparentnu kreditnu liniju od Kine za autoput Banja Luka – Prijedor te nešto humanitarne pomoći iz Srbije. U njegovom carstvu pozitivno posluju samo strane banke i njemu bliska preduzeća. Od građana i umorne privrede traži nastavak finansiranja kroz neumanjenje poreza na dodanu vrijednost (PDV), akciza i ostalih fiskalnih nameta te drastično povećanje komunalnih naknada…

Nakon dužih upozoravanja da neće moći sjediti na dvije stolice, na evropskom putu i saradnji s Rusijom i Kinom, njegov uzor u Beogradu je pretrpio i prvi konkretan potez. Estonska banka je zaustavila finansijski promet sa Srbijom (uz još nekoliko zemalja koji sarađuju s Rusijom), kao diplomatsku opomenu za čin neprijateljstva. Koliko god ovaj čin bio zanemariv zbog minornog prometa ove dvije zemlje, ulazak u spiralu zabrana sa sljedećim zemaljama bi mogao biti poguban. S tim da Vučić zna kako ima karte za odbacivanje i zadržavanje svoje pozicije.

Izvor: Al Jazeera

Reklama