Dok traje Sarajevo Film Festival, grad ne spava, a umjetnost vlada
Dekorisane ulice glavnog grada Bosne i Hercegovine krcate su znatiželjnim gostima koji dolaze iz svih dijelova svijeta.
August je mjesec u kojem Sarajevo postaje kulturni centar Evrope, ponajviše zbog već tradicionalnog Sarajevo Film Festivala koji, iako pokrenut u kriznim ratnim uslovima, iz godine u godinu okuplja regionalnu, ali i evropsku filmsku elitu. I ovogodišnje, 29. izdanje Sarajevo Film Festivala ljubiteljima sedme umjetnosti nudi bogat i raznolik program, a za projekcije se traži karta više.
Smještajni kapaciteti u Sarajevu su popunjeni, a nasmijani i ljubazni domaćini trude se da se svi osjećaju dobrodošlima.
Dok traje festivalska čarolija i umjetnost vlada, grad ne spava. Dekorisane ulice glavnog grada Bosne i Hercegovine krcate su znatiželjnim gostima koji dolaze iz svih dijelova svijeta, pa se tako mogu čuti brojni jezici i susresti ljudi sa različitih kontinenata. Ugostiteljski objekti, kao i javni prijevoz, imaju produženo radno vrijeme, što mnogi koriste za dobru zabavu i druženje do ranih jutarnjih sati. Tako u gradu, u kojem se spajaju Istok i Zapad, vlada posebna i jedinstvena atmosfera.
Ima puno dobre muzike, ljudi se zabavljaju
Također, veliki broj turista uživa u obilasku Baščaršije, starog dijela grada u čijem srcu se nalazi Sebilj, ali i gradske Vijećnice te drugih kulturno-historijskih znamenitosti Sarajeva. Dugi redovi primjetni su ispred mnogih ćevabdžinica i buregdžinica, a gužve su neizbježne i u tržnim centrima te restoranima, gdje gurmani i ljubitelji hrane imaju priliku probati raznovrsna jela iz domaće bosanske kuhinje, kao i slatke delicije pripremljene po staroj recepturi.
Posebnu pažnju, kako domaćih tako i inostranih posjetilaca, privlače i ukrašeni sarajevski mostovi koji svjedoče o vjekovnoj historiji grada. Isto tako, za mnoge je nezaobilazno i fotografisanje na crvenom tepihu sa motivima tradicionalnog bosanskog ćilima, koji krasi festivalski trg Susan Sontag ispred Narodnog pozorišta, i na kojem se u večernjim satima mogu vidjeti elegantne i glamurozne modne kreacije koje oduševljavaju sve prisutne.
Upravo na toj kultnoj lokaciji zatekao se i Edoardo Fioravanti iz Rima koji je zadivljen posebnom energijom i duhom Sarajeva.
„Ovo je drugi put da sam u Sarajevu. Prvi put sam bio 2009. godine kada je bio koncert poznatog italijanskog dirigenta maestra Riccarda Mutija u Zetri. Ovih dana je u Sarajevu prekrasna atmosfera, ima puno dobre muzike, ljudi se zabavljaju, slave i čuje se mnogo jezika, što mi se dopada. Mnogo sam uzbuđen sam zbog ovakve atmosfere, a ovih dana želim posjetiti vrelo Bosne sa svojom porodicom“, govori Fioravanti.
Sarajevo Film Festival mu je i prilika, kako kaže, da se još bolje upozna sa bogatom historijom glavnog grada Bosne i Hercegovine.
„Moja supruga je iz Bosne i Hercegovine i cilj nam je da pogledamo što više filmova. Gledali smo film iznenađenja i mnogo nam se dopao, a nastojat ćemo svakodnevno gledati takmičarske filmove i možda još neki drugi.
Što se tiče bosanskohercegovačke kinematografije, gledao sam neke sportske dokumentarce, ali i film Quo Vadis, Aida? Ovdje filmovi imaju poseban stil koji se razlikuje od klasičnog stila zapadnih zemalja i prepoznaje se čehoslovačka filmska škola kao estetika“, kaže sagovornik.
Sarajevo u vrijeme festivala je kao šareni ćilim
Slovenka Natalija Pihler iz Ljubljane po 13. put boravi u Sarajevu i ističe da se uvijek rado vraća.
„Ovdje je odlična atmosfera, ljudi žive za film i to je glavno. Gledala sam dokumentarni film Kiss the Future kojeg sam vidjela već drugi put i drugi put su mi se pojavile suze na očima. Prvi put sam taj film gledala na Berlinskom filmskom festivalu i bilo je super. Mislim da bi koncert slavnog irskog benda U2, koji se dogodio 1997. godine u Sarajevu, trebao biti i u današnjim vremenima, kako je kazala jedna protagonistica na kraju filma, jer atmosfera u svijetu nije baš nešto u redu“, kaže Natalija Pihler.
Već je posjetila i mnoge kulturno-historijske ustanove u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
„Prošle godine sam bila u Olimpijskom muzeju i Selfie muzeju i odlično je. Sada ima događaja, ali kada se završi Sarajevo Film Festival onda postaje malo tužno. Uvijek ostajem nekoliko dana nakon festivala i željela bih da ovakva atmosfera vlada u Sarajevu još više, a nego samo tokom festivala. Pijemo vodu iz česme sa Baščaršije tako da se stalno vraćamo“, navodi sagovornica.
I Davor Mucić, sa adresom u Kopenhagenu, ne krije da mu je Sarajevo jedna od omiljenih destinacija.
„Sarajevo u vrijeme festivala je kao šareni ćilim koje su naše nene tkale. Ćilim sa raznim bojama i mustrama i zato mi se dopada dolaziti ovdje. Sarajevo je zaista jedan otvoreni, svjetski, multietnički grad. Osim filmova koji su uvijek interesantni, lijepo je vidjeti ljude iz svih dijelova svijeta koji ne pitaju jedni druge za imena, religije, politička opredjeljenja, nego nalaze zajedničke stvari, a ne fokusiraju se na ono što im je različito“, kazuje Davor Mucić.
Drago mu je što može sresti i upoznati neke nove ljude.
„Ta ideja šarenog ćilima mnogo mi se dopada. Umjetnost je tkati ćilim i uplesti što više boja i mustri. Svaki početnik može napraviti jednobojni ćilim, crni ili bijeli. U Sarajevu ostajem do kraja festivala i ovdje je uvijek krasno“, poručuje sagovornik.