Prirodno naslijeđe BiH u četiri knjige Dalibora Balliana

Generacijski projekt dokumentovanja i afirmacije raznovrsnog prirodnog naslijeđa za akademika Dalibora Balliana je životno djelo na kojem je radio osam godina.

Ukupna dužina vodotoka Bosne i Hercegovine je 11.000 kilometara (Reuters)

Nedavno je u izdanju Franjevačkog medijskog centra Svjetla riječi iz Sarajeva kompletirano četveroknjižje akademika prof. dr. Dalibora Balliana u kojem je obradio planine, rijeke, polja, visoravni, jezera i bare Bosne i Hercegovine na preko 1.000 stranica.

Ovaj generacijski projekt dokumentovanja i afirmacije raznovrsnog prirodnog naslijeđa za autora je životno djelo na kojem je radio osam godina.

Dr. Ballian je profesor na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Objavio je veći broj radova iz oblasti šumarske genetike i oplemenjivanja te ekologije šuma, publicirajući samostalno ili u koautorstvu 248 naučnih radova. Sudjelovao je na 105 domaćih i međunarodnih konferencija, na kojima je prezentirao samostalno i u koautorstvu 201 naučni rad.

Prof. dr. Dalibor Ballian je profesor na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Objavio je i više od 350 popularnih članaka različite tematike te tri univerzitetska udžbenika. Koautor je i 17 monografija, više poglavlja u raznim knjigama, dvije skripte, a tu su i brojni prilozi u Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine. Glavni je urednik u tri bosanskohercegovačka časopisa: Hrvatska misao, Lovački list i Naše šume.

Osam godina dugo putovanje

Pored naučnog rada, Ballian je želio prirodu Bosne i Hercegovine, sa kojom se stalno druži, približiti običnim čitaocima. Na tom putu imao je veliku podršku od Svjetla riječi, glasila Franjevačke zajednice u Bosni i Hercegovini.

„Prije osam godina sam došao na ideju da bih mogao početi pisati o onome što vidim na terenu – ne samo da pišem naučne članke, nego da pišem o prirodi koju sam vidio i kako sam je doživio. Bio je problem gdje ću to publikovati. Kako se družim sa fratrima, ponudio sam im tekstove za njihov mjesečnik Svjetlo riječi. Uradio sam nekoliko članaka i poslao da vide. Njima se to svidjelo, ali to su bili znanstveni članci, sa puno nekih znanstvenih detalja, naziva itd. Tada su mi oni rekli: Ako možeš ovo da spustiš na nižu razinu, za širi auditorij mi možemo objaviti. Ja sam se potrudio i napravio novu verziju, ali i ta verzija je bila opterećena, pa se tek treća verzija prvog članka kojeg sam pisao, a to je bila planina Šator, njima dopala“, prisjeća se Ballian.

Dogovorili su mjesečnu suradnju, odnosno za svaki broj po jedan tekst o planinama.

„Kako nema honorara kod njih, sve je na dobrotvornoj osnovi, ja sam im predložio da kad sakupimo dovoljno tekstova da to objedinimo u jednu knjigu. Krenuli smo s entuzijazmom bez budžeta, a ja sam imao dovoljno fotografija koje sam skupljao radeći na terenu. Obišao sam sve bosanskohercegovačke planine, osim Motajice u Posavini. Nju planiram posjetiti ovog ljeta.“

Nakon tri godine sakupili su dovoljno tekstova za knjigu, a već su otkrili novo područje.

„I tako još nisam završio planine, a već sam počeo s pripremom novih tekstova o poljima i visoravnima. To je područje o kojem vrlo malo vodimo računa. Mnoga polja su devastirana, kao što je Sarajevsko polje kojeg nema više jer je urbanizirano. Isti je slučaj i s Visočkim poljem, a u njemu imamo takve arheološke vrijednosti da je to nevjerojatno. Imamo visoravni s kojima se možemo pohvaliti svugdje na svijetu.

Kada sam odveo glavnog urednika Svjetla riječi, fra Janka Čuru na Morine on je stao i nije mogao vjerovati sebi. Kasnije je Morine biciklom obilazio.

Imamo jedno Nevesinjsko polje koje je prekrasno, to je polje koje ima sve od prirode do kulturne povijesti koja je neizmjerno vrijedna. Kada govorim o lokalitetima koje sam posjetio, ja sam pun emocija, vezan sam za to“, ponosno ističe Ballian.

Dvije godine radio na rijekama

Završetak knjige o poljima i visoravnima, u kojoj je obrađeno 47 lokaliteta, već je inicirao početak rada na novoj knjizi o rijekama što je bio ogroman izazov za autora.

„Krećemo s rijekama kojih u Bosni i Hercegovini ima 256 – od velikih, manjih, potoka, potočića… Da mi bude lakše isprintao sam slivove rijeka, stavio na zid i onda sam sebi rekao: Dalibore, ti to nećeš moći napraviti za jedan život. Imao sam fotografija za 70 posto vodotokova. Trebalo je to istražiti, napisati, raspetljati. Kad se pogleda vodotok Bosne i Hercegovine smatram da je to kompliciranije od krvotoka čovjeka, a u principu rijeke su naš krvotok. Krenuo sam rijeku po rijeku, glavnu rijeku, pa onda primarne rijeke koje se ulijevaju u nju, pa sekundarne, pa tercijarne… Malo po malo, mreža se složila. Trebalo mi je dvije godine intenzivnog rada da napišem i složim materijal kronološkim redom“, pojašnjava Ballian.

Dominantne rijeke sliva u Bosni i Hercegovini su Sava i Neretva, ali tu su i Cetina, a jedan mali dio pripada i Krki. Ukupna dužina vodotoka Bosne i Hercegovine je 11.000 kilometara.

„Obradio sam rijeku Bosnu od njenog izvora u Sarajevskom polju do ušća. Prikazao sam njene glavne karakteristike i pritoke. Od prve pritoke koja je nekad bila Večerica koja se sad zbog nemarnosti ljudi ulijeva u Željeznicu, pa preko pomenute Željeznice, Zujevine, Miljacke pa sve do Bukovice koja je posljednja rijeka koja se ulijeva u Bosnu. Isto sam uradio za Unu, Vrbas, Ukrinu, Tinju, Drinu. S druge strane imamo Neretvu, Trebišnjicu, nekad našu najljepšu ponornicu koja je ukroćena u betonsko korito zbog čega je izgubila svoje čari. Nakon toga sam obradio sliv rijeke Cetine. Mnogi ne znaju da je veći dio sliva Cetine u Bosni i Hercegovini, a ne u Hrvatskoj. Sve ponornice od Kupreškog polja, preko Glamočkog, Livanjskog, Duvanjskog i Buškog blata pripadaju Cetini. Bosna i Hercegovina ima i nekoliko potočića koji pripadaju slivu rijeke Krke. To je uz granicu s Hrvatskom između Bosanskog Grahova i Drvara.“

Fenomeni i legende

Svaki dio Bosne i Hercegovine ima svoje fenomene, priče i legende koje su najčešće upravo vezane za planine, rijeke, polja, visoravni, jezera i bare.

„Bosna i Hercegovina ima rijeke koje teku u dva sliva, rijeke koje teku uzvodno i nizvodno, zavisno od vodostaja. To je Krupa kod Čapljine koja, kad je Neretva visoka, teče prema Hutovu blatu, a kad Hutovo blato ima viši vodostaj ona se ulijeva u Neretvu. Ima takvih primjera u svijetu, ali taj fenomen je jedinstven u Europi. Oko planina, polja, rijeka uvijek imamo zanimljivosti, priče, legende koje smo uvrstili u knjige“, navodi Ballian.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

Autor i izdavači su se suočili s izazovom obimnog materijala o rijekama u dva toma kako ga štampati jer su ograničeni sredstvima. Nakon što su dva puta sažimali materijal dobili su publikaciju o rijekama Bosne i Hercegovine na 368 stranica. Ballian se nada da će jednog dana imati dovoljno novca da knjigu o rijekama objavi integralno.

„Posljednje što smo radili su bila jezera i bare koje su naši najugroženiji ekosistemi. Mnoge su bare nestale ‘70-ih i ‘80-ih u Posavini regulacijom tokova, melioracijom, komasacijama. Mali potoci koji tamo bili s ritovima s vrlo vrijednim vrstama ptica, riba, vodozemaca su jednostavno nestale. Nešto ih je ostalo i nužno ih je sačuvati. Mnoga planinska jezera su na izdisaju, a sve ih je više koja preko ljeta presuše kako su nas zahvatile klimatske promjene, manje vode, loš raspored padalina i onda imamo jezero koje početkom osmog mjeseca presuši, a ranije nikad nije presušivalo“, naglašava Ballian.

Podsjeća i na nedavno presušivanje rijeke Bosne s kojeg se Sarajevo snabdjeva pitkom vodom.

Zagađenje prirode i klimatske promjene

Nažalost i ovaj projekat nisu prepoznale vlasti, ali jesu oni od kojih su se najmanje nadali.

„Zahvaljujući mom entuzijazmu i podršci Svjetla riječi koji su uspjeli da me prate napravili smo četiri knjige. Malu smo podršku dobivali od onih od kojih smo se najmanje nadali, a oni koji bi trebali da stoje iza ovakvog projekta nisu pokazali razumijevanje. Ovo je za mene kapitalni projekat, moje životno djelo jer volim svoju zemlju i pokušavam kroz ove četiri knjige da ljudima pokažem sa čime mi to raspolažemo, a raspolažemo s nečim što nema niko. Nažalost tako se nemarno odnosimo prema našem blagu. Dolazio sam čak na ideju da napravim listu deset najprljavijih rijeka jer su zatrpane smećem. A kada te rijeke poplave, kažu: Joj poplava!… a mi smo je zatrpali i natjerali da nas poplavi. O planinama da ne govorim. Smeća na planinama mnogo, šume su nam pune smeća, devastirane. Radi se nasilje nad prirodom“, smatra Ballian.

Autor se na terenu često susretao sa hrpama smeća koje je morao ukloniti da bi uradio fotografiju, a ponekad to nije bilo moguće, pa je bio prinuđen na korekciju fotografija.

„Ove četiri knjige su dokument kojim pokazujem šta imamo, a vrlo često sam bio prisiljen da prvo očistim smeće da napravim fotografiju. To je žalosno, a nekad nisam mogao skloniti smeće, pa sam morao poslije retuširati fotografiju jer nije mjesto smeću u knjizi.“

Pozitivne promjene se ipak vidljive

Pored navedenog, Ballian se na terenu susretao sa pozitivnim primjerima otpornosti i obnove prirode te odgovornosti građana.

„Priroda se bori, a mene raduje da je sve više mladih koji shvaćaju problem. Kada sam krenuo u borbu za prirodu protiv hidrocentrala prije 20 godina nije bilo nikoga da me podrži. Danas sam ja podrška mnogim nevladinim organizacijama, udruženjima građana, neformalnim grupama. Borimo se da zaštitimo prirodu i da nešto ostane ipak iza nas, a da ne ostane pustinja. Pozitivnih primjera ima. Imamo jednu vrijednu ekipu iz Zenice. Oni svaki vikend organizuju čišćenje i skupe tone smeća. Tu su mnogi aktivisti koje se bore za spas rijeka, a u Kaknju imamo jednu hrabru ženu koja se bori za pitku vodu koju Kakanj više nema zbog rudnika u Varešu“, pojašnjava Ballian.

Smatra da u bosanskohercegovačkom društvu postoji kritičnu masa koja vidi gdje je problem i to nastoji da ga riješi.

„Problem su političari koji nas ne razumiju, koji gledaju kratkoročno i samo slijede svoj interes. Krupni kapital je tu stalno. Oni nama obećavaju kule i gradove, pa kažu: Imate zlato. Našem čovjeku kad spomenete zlato to je za njega nešto opipljivo i odmah se svi zalijepe za to. U principu to zlato naš čovjek neće vidjeti jer mi ćemo dobiti samo mrvice. Dat ćemo jeftinu radnu snagu koja će biti izrabljivana, žrtvovat ćemo svoju prirodu, a svjetski mešetari će uzeti kajmak. Na kraju će se oni pokupiti i otići i ostaviti će svo to smeće da mi sami brigu brinemo, kao i devastiranu površinu. Samo pogledajte šta u Africi rade multinacionalne kompanije. Oni nas smatraju Afrikom zahvaljujući našim korumpiranim političarima“, poručuje Ballian.

Na kraju razgovora, ističe da jest za turizam, ali nije da se kvadovima voza po prašumama, po prostorima gdje rastu endemske vrste koje vrlo često završe pod točkovima.

Izvor: Al Jazeera