Priroda će preživjeti promjene klime, a čovjek teško

Nije suština priče ‘promjena klime’, nego ‘nemogućnost akomodacije čovjeka’ na te promjene. Djelimično smo tome i sami krivi.

Zbog promjena klime, proizvodnje hrane i nedostatka vode, već se javljaju klimatske izbjeglice (EPA)

Jedna od zanimljivijih tema o kojima se govori proteklih godina je priča o promjenama klime. Toliko često je ova tema u raznim aspektima rasprava, od političkih do medijskih, od znanstvenih do laičkih. Mnoge stvari se pokušavaju objasniti „promjenama klime“, a nisu rijetke ni pojave kada se priča o „svjesnom i namjernom“ uticaju na klimatologiju i meteorologiju. Svakako je najpoznatija priča o HAARP-u.

Prije svega treba znati razlikovati pojmove koji se u razgovoru pogrešno javljaju kao sinonimi. Vrijeme je trenutno stanje atmosfere i njenih elemenata i podložno je stalnim promjenama. Vrijeme nosi atribute kišnog, sunčanog, oblačnog, hladnog, toplog, pa čak i lijepog i ružnog (o tome se svakako može diskutirati), a klima je srednje stanje atmosfere mjereno duži niz godina (minimalno 30).

Atributi klime su sredozemna, alpska, okeanska, stepska, savanska, itd. Za razliku od vremena koje je podložno permanentnim promjenama i zavisi od trenutnih geofizikalnih uvjeta u atmosferi, klima je nešto što dugotrajno pratimo te samim tim i treba oprezno govoriti o njenim promjenama.

Agrar ispred horoskopa

Drevni narodi koji su se bavili astronomijom su to upravo radili da bi mogli prognozirati vrijeme, određivati godišnja doba, a oni najrazvijeniji u znanosti su pričali i o klimatologiji. Tales se bavio astronomijom zbog agrarne proizvodnje, a ne zbog toga da se odredi u kojem horoskopskom znaku je neka osoba rođena. Za trenutna stanja je „krivo“ vrijeme, a klimatologija za dugotrajne procese.

Ne treba zaboraviti da smo mi direktna posljedica klime, odnosno podneblja na kojem živimo. Svi „svjetlooki“ su rođaci i nastali prije cca 7.500 godina u prostoru oko Baltičkog mora. Tada je promjena klime, odnosno kraj ledenog doba (pleistocen), omogućila da se ljudi nasele i na sjeveru Europe gdje je ranije bio led. Nedostatak Sunca u tom kraju je uvjetovao nedostatak melanina, a isti nastanak dominantno svjetle puti i plavih očiju. Dakle, promjena klime je i evolutivna kategorija.

U istom periodu, nakon ledenog doba, događao se i „veliki potop“ kao direktna posljedica otapanja leda. Povijesni tragovi se slažu da je to bilo 5.508 godine p.n.e, odnosno kada su se ljudi počeli kretati ka sjeveru Europe. Taj period je uvjetovao i da Sjeverna Amerika ostane izolirana preko Beringovog prolaza od Azije. U ledenom dobu preko tog prolaza su prešli Amerikanidi (Indijanci) i razvijali izolirano. Zbog toga ih 90 posto ima 0 krvnu grupu i teško su se odupirali nekim bolestima iz Europe. I to je donijela promjena klime.

Faktori promjene klime

Klima i promjene iste su podložne zakonima prirode, a svakako zavise od nekih faktora. Prvi je geoširina koja određuje upadni kut Sunčevih zraka. Zanimljivo je da je nama ljeti najudaljenije Sunce, a da je najbliže (perihel) u periodu najhladnije zime.

Blizina Sunca nema veze sa zagrijavanjem. Upadni kut se mijenja i to veoma sporo. To kretanje Zemlje se zove precesija i spada u faktor koji dugotrajno utiče na klimatske cikluse. Drugi faktor je nadmorska visina koja smanjuje temperaturu, nivo kisika i zračni pritisak. Zbog toga neki narodi na Himalajama, Andama i visokoj Africi imaju „široka pluća“. I to je posljedica klime.

Treći faktor je odnos kopna i mora jer mora duže „čuva“ energiju, zatim morske struje koje utiču na klimu priobalja. Tako je Golfska struja osnovni krivac za nedostatak zime i stalne padavine u zapadnoj Europi. Peti faktor je ekspozicija reljefa jer su nama južne strane osunčanije, a sjeverne u sjeni i hladnije.

Kada se pogledaju ovi faktori jasno je da čovjek na njih nema uticaj jer niti on formira morsku struju niti utiče na formiranje planina, a najmanje na „upadni kut“ Sunčevih zraka. Realni faktori na koje čovjek utiče su vegetacijski pokrov i on sam – antropogeni faktor.

Čovjek kao posebna kategorija

Vegetacija je i uzrok i posljedica klime. Često se čuje pojam klimatsko-vegetacijska zona, koja jasno aludira na međusobnu zavisnost. Potencijalna sječa šume izaziva brojne probleme. Nedostatak prirodnog zelenila u određenom podneblju onemogućava fotosintezu, pa je veći udio CO2 te izaziva poplave jer nema šume da „popije vodu“.

Zanimljivo je da su češće poplave u pustinjama nego u normalnim klimatima jer u pustinjama nema biljaka ni tla da tu vodu apsorbuje. Zbog toga je asfaltizacija gradova i deforestizacija istog osnovni razlog poplava, a ne neka nagla promjena klime.

Čovjek je posebna kategorija. Uvijek se najviše priča o kvantitetu CO2 u atmosferi. Njegov idealni kvantitet je 0.033 posto, ali ta brojka se rijetko gdje javlja. CO2 je gas koji je osnova fotosinteze i nastanka kisika, ali njegov „višak“ formira „staklenu baštu“. Mi se ne grijemo direktno Sunčevim kratkovalnim zračenjem nego dugovalnom Zemljinom radijacijom. Upravo veća količina CO2 zadržava veću količinu Zemljine radijacije. I tu se javlja problem potencijalnog povećanja temperature.

Kada se pokretala Industrijska revolucija, malo nakon što je tvorac kemije završio na giljotini u revoluciji u Francuskoj, nije se znalo za štetu koju pravi emisija gasova od „karbonskih goriva“. Ugalj je bio osnova energije, a revolucija omogućila razvoj ljudske civilizacije.

Možda ćemo tek za 50 godina otkriti kako ovi elektromagnetni valovi digitalne i informatičke revolucije utiču na naše zdravlje i klimu. Vjerovatno će i o tome nekada znanost pričati.

Klimatske izbjeglice

Klima se mijenja, ali ne onako brzo kako se nekada piše i govori. Kada bi se desilo da se otopi ukupna količina leda (30 miliona km3) nivo mora bi se povećao za 83 metra. To je hipoteza, ali je jasno da bi to izazvalo vremenom velike probleme jer 4/5 ljudi živi u nizijskom prostoru Zemlje.

Zbog promjena klime, proizvodnje hrane i nedostatka vode, već se javljaju klimatske izbjeglice. Ali današnji Europljani su klimatske izbjeglice iz Afrike prije nekih 40.000 godina.

Najpoznatiji slučaj su Maldivi u Indiku čijim stanovnicima je već Australija „podijelila papire“ jer će oni nestati (voda će ih vremenom potopiti). Svakako se mogu očekivati i brojni drugi iz subsaharske Afrike, centralne Azije i drugih aridnih postora. Mi se nalazimo u zoni umjerenih klimata. Glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo ima klimu Cfb. Klime C su umjerene, f je od feuchtigkeit (vlažnost), a b da su topla ljeta.

U posljednjih 30 godina bilježi se blagi rast temperature te ravnomjeran raspored padavina. Nije dovoljno da kažemo „promjena klime“, ali imamo problem u ekstremima. Kada se uzme ukupna količina padavina, koja bi napunila za godinu kocku od m3, ona se ne mijenja. Ono što nama, a i svima drugima na planeti, pravi problem su ekstremne promjene vremena.

Ne pomažemo planeti

Znanost treba u budućnosti dati odgovore kako se nositi sa brzim i naglim promjenama temperature, pritiska, djelovanja vjetra, velike količine padavina u kratkom periodu, a ne samo razgovarati o dugotrajnim promjenama klime. Mi smo više „meteopati“ nego „antropoklimati“, a slično je i sa privredom koja zavisi od meteorologije.

Svaka evolutivna promjena, kao i velika izumiranja, vezuju se za promjenu klime. Ne možemo sebi „dati“ preveliku ulogu u tome, ali je jasno da ne pomažemo planeti svojom aktivnošću. Geoekologija upravo proučava odnose prirode i čovjeka i mogućnost njihovog suživota. Treba znati da će priroda preživjeti sve promjene klime i samo se evolutivno akomodirati, a ljudska vrsta ta koja će takve stvari mnogo teže podnijeti.

Nije bit priče „promjena klime“ nego „nemogućnost akomodacije čovjeka“ na te promjene. Djelimično smo tome i sami krivi.

Izvor: Al Jazeera