Preživjeli: Grčka obalska straža je bila pored nas kada se brod prevrnuo
Dvojica sirijskih izbjeglica prisjećaju se svog mukotrpnog putovanja i krive obalsku stražu za užasavajuće potonuće broda.
Pišu: Moira Lavelle i Vedat Yeler
Imena označena zvjezdicom su promijenjena radi zaštite identiteta.
Čim se pretrpani ribarski kočar otisnuo na putovanje iz Libije prošli mjesec, opasnost se činila očitom Ahmedu*, 21-godišnjem Sirijcu.
„Brod je bio pretežak“, kazao je on Al Jazeeri.
„Sjedili smo jedno do drugog i sve vrijeme smo se plašili da ćemo potonuti.“
Na zapuštenom plavom brodu koji će uskoro biti na međunarodnim naslovnicama, vidio je blizu 750 ljudi natrpanih zajedno, rame uz rame, nesposobnih da se kreću. Svi su se nadali da će na kraju stići do Evrope.
Za nekoliko dana vidjet će stotine ovih ljudi kako se utapaju dok je u blizini plutao brod grčke obalske straže.
Ahmed je pobjegao iz Sirije sa svojim 23-godišnjim prijateljem Mohammedom*. Obojica su tražili da koriste pseudonime iz straha da će ih grčka vlada kazniti jer su govorili o onome što su vidjeli te noći.
Oni su dvojica od 104 preživjela iz brodoloma kod obale Pilosa u Grčkoj. Potvrđeno je da je umrlo 78 osoba.
Kao i stotine drugih ljudi na brodu, njihov treći pratilac, Mohamedov rođak, nikada nije pronađen.
Njihov put do srednjeg Mediterana vodio se u mnogo koraka. Ahmed i Muhamed su rekli da su otišli od kuće nadajući se budućnosti bez nasilja.
Put ih je odveo u Liban, zatim u Egipat i Libiju.
Proveli su blizu mjesec dana u Libiji, gdje su ih krijumčari držali zatvorene u stanu s Egipćanima, Pakistancima i drugim Sirijcima koji su također putovali.
Muhamed je rekao da su krijumčari tukli Egipćane i Pakistance, neprestano ih psujući i vrijeđajući.
Konačno, prvih dana juna, rečeno im je: „Danas odlazite.“
Stavljani su na stražnje dijelove kamiona koji su ih dovezli do obale, ukrcavani na male čamce i odvezeni na kočar po imenu Adriana u dubljim vodama.
„Tamo su tukli ljude“, priča Ahmed.
„Tukli su ih dok su ih vodili na donju palubu čamca… Dolje je bilo jako loše. Mirisalo je na dizel i ribu. Nije se moglo disati.“
Ahmed i njegovi saputnici platili su 200 dolara mita kako bi dobili mjesto na gornjoj palubi.
Ali gdje god su putnici sjedili na brodu, bila je gužva.
Žene i djeca su držani ispod u skladištu. Sa svog skučenog mjesta na gornjoj palubi, mladići su mogli vidjeti more.
‘Ljudi su gubili svijest’
Od drugog dana plovidbe, na brodu se počeo kvariti motor.
„Popravljali bi ga, a nakon nekog vremena bi se ponovo pokvario“, priča Mohammed. „Svaki put kada bi ga popravili, ponovo bi stao nakon dva do tri sata.“
Nakon drugog dana na moru ponestalo je hrane i vode. Panika je počela da se širi po brodu.
„U to vrijeme ljudi su počeli gubiti svijest“, objašnjava Ahmed.
„Padali su na zemlju, onesviješteni. Neki su se tresli. Viđali smo desetke, stotine ljudi u takvom stanju.“
Čuli su da po cijelom brodu izbijaju borbe zbog gladi, žeđi i straha.
„Ahmed, ja i moj rođak koji je sada nestao uvijek smo pokušavali da održimo dobro raspoloženje“, kaže Mohammed. „Kad je neko plakao, mi smo pričali viceve. ‘Uspjet ćemo’, govorili smo sebi. Ali svi su poludjeli.“
Četvrtog dana čuli su uznemirujuće vijesti iz skladišta.
„Neki ljudi koji su dolazili odozdo rekli su: ‘Dolje ima mrtvih’“, prisjeća se Ahmed.
„Rekli su da je na brodu bilo šest mrtvih. Dolje je bilo pet tijela, koja nismo vidjeli. Jedno je bilo na gornjoj palubi. Vidjeli smo ga.“
Ahmed i Mohamed su rekli da su putnici počeli telefonirati italijanskim vlastima i grčkoj obalskoj straži da traže pomoć.
„Od četvrtog dana pa nadalje, grčka obalska straža je bila svjesna nas“, rekao je Mohammed.
Do petog dana, 13. juna, rekli su da je izgledalo kao da je Adriana potpuno prestala da se kreće.
U popodnevnim satima iznad njih je proletio helikopter.
Putnici nisu mogli vidjeti to s palube, ali to je bila grčka obalska straža. Popodne je prošao jedan, pa još jedan trgovački brod i bacio one na brodu preko valova.
„Ljudi su govorili: ‘Povedite nas sa sobom’.’ Oni su govorili: ‘Ne'“, prisjeća se Mohammed. „Tražili smo pomoć, ali oni su odbili da nam pomognu.“
Čamac grčke obalske straže konačno se približio ribarskom kočaru oko ponoći u prvim minutama 14. juna, rekli su prijatelji. „'Pratite nas’, rekli su nam. Pratili smo ih“, priča Mohamed.
„Pola sata kasnije, naš brod se potpuno zaustavio. Nije mogao da se pomjeri. Vratili su se i vezali nas za svoj čamac.“
Ahmed i Mohamed su rekli da je obalska straža počela vući njihov zaustavljeni kočar, ali je ona napravila nagli zaokret, a Adriana je nesigurno krenula lijevo, zatim desno, a onda se prevrnula.
„Bili su odmah pored nas kada se prevrnuo. U trenutku kada je potonuo, udaljili su se od nas. Namjerno su nas natjerali da potonemo“, kaže Mohammed. „Stajali smo na vrhu čamca i mogli smo sve jasno vidjeti.“
Bačeni u mračno Sredozemno more, stotine ljudi pokušavalo je pronaći nešto za šta bi se uhvatilo, neki način da prežive. „Ljudi su me držali“, kazao je Ahmed.
“Išao sam pod vodu i bježao od ljudi. Svaki put kad bih pobjegao, naišao bih na nekog drugog, ko se pridržavao za mene da se spasi. Kad god bi me neko zgrabio, oboje bismo zajedno otišli pod vodu.“
Nakon sat i po, Ahmed je rekao da je uočio čamac obalske straže na napuhavanje i otplivao prema njemu.
„Bili su 200 ili 300 metara od nas“, rekao je. „Doplivao sam do njih i ušao u čamac. Nisu nam prišli da nas spase. Oni su stajali daleko, a oni koji su znali plivati išli su prema njima, kao ja.“
Dok se kretao prema čamcu na napuhavanje, Ahmed je morao odgurnuti tijela koja su plutala u vodi.
Nakon što je odveden na veći čamac obalske straže, Ahmed je ponovo spojen s Muhamedom. Njih dvojica su se zagrlili, oduševljeni i ushićeni što su se našli.
Počeli su da se raspituju za svog trećeg pratioca. Nije uspio, a oni su shvatili koliko je njihovo olakšanje bilo nepotpuno.
Preživjeli iz brodoloma izvučeni su na obalu. Mohamed je rekao da su, kada su prvi put držani u grčkom gradu Kalamati, vlasti tri ili četiri puta dolazile da uzimaju izjave o tragediji.
„Kada smo im rekli da su nas vukli konopcem, stali su“, rekao je. „Govorili su da je problem naš brod. Svojim riječima su napisali naše izjave. Nisu zapisali šta smo rekli. Natjerali su nas da to kažemo i to su i zapisali.“
Ahmed kaže da njegovu izjavu niko nije uzeo.
‘Prostor bez odgovornosti’
Obojica su sada u izbjegličkom kampu Malakasa, 40 km sjeverno od Atine. Čekaju da se njihovi zahtjevi za azil obrade. Muhamed očajnički čeka vijesti o rođaku, čak i ako je ta vijest potvrda da je mrtav.
Ahmedovi i Mohamedovi izvještaji su u suprotnosti s izvještajima grčke obalske straže, koja je rekla da su putnici Adriane odbili pomoć, da je brod bio nepokretan samo 20-ak minuta prije nego što se prevrnuo, te da obalska straža nije vukla brod prije nego što se prevrnuo.
Ispovijesti preživjelih slažu se s drugim dokazima.
Grčka istraživačka web-stranica Solomon objavila je e-mailove u kojima se vidi da su grčke vlasti obaviještene da je brod u nevolji od 18:00 (15:00 GMT) 13. juna. A podaci o praćenju koje su objavili i potvrdili BBC i The New York Times pokazuju da se kočar nije kretao najmanje sedam sati prije nego što se prevrnuo.
Na pitanje da prokomentarišu navode da je obalska straža teglila brod i bila umiješana u brodolom, grčko Ministarstvo pomorstva i otočne politike za Al Jazeeru je kazalo: „Tražene informacije dio su istražnog postupka koji se vodi uz strogu povjerljivost, po uputstvu tužioca Vrhovnog suda. Što se tiče detalja plana operacije grčke obalske straže, naša služba ne može davati nikakve dalje komentare.“
Prsti su upereni u grčku obalsku stražu i zbog brodoloma i zbog velikog broja poginulih.
„Dokazano je da grčka obalska straža koristi niz taktika da premjesti čamce koje presretne na moru u različita teritorijalna područja kako bi izbjegla odgovornost za potragu i spašavanje i podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu“, rekla je Hope Barker, politička analitičarka organizacije Mreža za praćenje nasilja na granicama.
„Iako to obično uključuje vuču čamaca nazad u turske teritorijalne vode, jednako je vjerovatno da bi, da je čamac bio bliže italijanskim teritorijalnim vodama, pokušali da ga prebace tamo.“
Organizacija poziva na nezavisnu istragu i da se Frontex, granična agencija Evropske unije, povuče iz Grčke.
„Kršenja osnovnih prava od strane grčke obalske straže su rutinske i sistematizovane operacije za koje se pokazalo da ih grčka država nedovoljno istražuje. Postoji vakuum odgovornosti koji omogućava da se ovi postupci nesmanjeno nastave“, kazala je Barker.
U Malakasi, Mohamed kaže da ne može prestati razmišljati o trenutku kada se čamac prevrnuo i vrisku ljudi oko njega. Ne zna kako je preživio u vodi.
„Neko vrijeme sam zvao Ahmeda i rođaka“, priča on. „U tom trenutku čuo sam glas koji je vikao: ‘Majko! Majko!’ Pitao sam tu osobu za ime, a on je rekao: ‘Fuat’.“
„On i ja smo jedan drugom rekli svoja imena, kako bi ko god od nas preživi mogao prenijeti vijesti porodici onog drugog.“