Kalinjingrad, evropsko središte tenzija Rusije i NATO-a

Kroz stoljeća svoga postojanja, Rusija je vodila blisku kolonijalnu politiku zauzimanja obližnjih teritorija kako bi osigurala sredstva za dalji razvoj, ali je jedan cilj ostao neispunjen sve do kraja Drugog svjetskog rata, a to je što bliži pristup „toplom moru“.

Iako je Rusija najveća država svijeta, iako njene obale imaju ogromnu dužinu, najveći dio njih je ili stalno ili većinom vremena zaleđen. Stoga su ruski vladari uvijek imali pretenzije ka Baltičkom moru, baltičkim državama, Finskoj, jer im je to bio najbliži ‘prozor’ na mora koja se ne lede.

Nastankom Sankt Petersburga i luka u njegovom okruženju dijelom se riješio taj problem, ali je Finski zaljev (po nautičkim stručnjacima) lako blokirati, a samim tim i Sankt Petersburg. Sa druge strane, neko će spomenuti možda pristup Crnom moru – izlaz iz njega kontrolira Turska preko Dardanela, tako da se ne može govoriti o nesmetanom saobraćaju. Vladivostok na istoku? Četiri mjeseca leda godišnje koji razbijaju ledolomci i struje iz lokalne elektrane, pod japansko-korejskom kontrolom…

Vođeni su brojni ratovi, osvajački pohodi, ali tek po padu nacističke Njemačke, Moskva ostvaruje svoj san – dobija „Kraljevu goru“, Koenigsberg koji od tada do danas nosi ime Kalinjingrad.

Ekslava kao faktor nestabilnosti

Neki ovu rusku eksklavu (eksklava je dio teritorije jedne države koji nema fizički dodir sa ostatkom države) vide kao najopasnije mjesto na svijetu, drugi kao mjesto najvećih tenzija Moskve i Zapada…

No, zašto eksklava? Zašto nije Kalinjingrad pripao Litvanskoj SSR sa kojom ima i historijske veze? Iz više razloga, a jedan od njih je stvaranje sistema eksklava širom SSSR-a kako bi bile faktori nestabilnosti i destabilizacije, kao i načini sprečavanja formiranja pokreta za nezavisnost. Brojne su eksklave koje i danas remete odnose Armenije, Azerbejdžana, Tadžikistana, Kirgistana…

Dakle, riječ je o najzapadnijoj oblasti Ruske Federacije koja se nalazi na obali Baltičkog mora, okružena teritorijama Litvanije i Poljske. Ima površinu od 15.000 kvadratnih kilometara, što je nešto više od veličine teritorije Crne Gore (13.812 km2), te približno milion stanovnika.

Nekada je ova teritorija bila u sastavu Pruskog kraljevstva, a stanovnici su uglavnom govorili poljski, litvanski ili njemački jezik, a malo ko ruski. Porazom nacističke Njemačke, Koenigsberg postaje dio Sovjetskog saveza kao zasebna oblast, dobija ime Kalinjingrad po sovjetskom političaru Mihajlu Kalinjinu, da bi raspadom SSSR-a ostao u sastavu Ruske Federacije. U tom periodu se dešava velika rusifikacija, preostalo njemačko stanovništvo je ili protjerano ili pobijeno, a naseljen veliki broj Rusa.

Jako je važno navesti kako je u Kalinjingradu i sjedište ruske baltičke flote, kao i to da je Kremlj tamo rasporedio i nuklearne projektile, jako blizu brojnih evropskih prijestolnica.

Nuklearni kišobran Kremlja

Agnia Grigas, viša saradnica Atlantskog vijeća i članica savjetodavnog odbora Centra McKinnon za globalnu politiku, smatra kako Kalinjingrad nije „najopasnije mjesto na planeti Zemlji“, premda bi se po njenom mišljenju moglo reći da je jedno od „geopolitički najnapetijih mjesta planete“.

„Stoga su i NATO i Rusija oprezni da ne isprovociraju onog drugog u direktni sukob. Sve to čini upad NATO država u Kalinjingrad jako malo vjerovatnim dok Rusija, uprkos svojim prijetnjama, teško da će iz Kalinjingrada napasti susjedne Litvaniju ili Poljsku“, kaže Grigas za Al Jazeeru.

Saradnik Instituta za vanjskopolitičko istraživanje Maximilian Hess se slaže sa njenim mišljenjem.

„Nije Kalinjingrad najopasnije mjesto, sigurno je tamo manje opasno od Ukrajine gdje otvorena ruska invazija ulazi u 18. mjesec i Rusija za 24 sata šalje 40 dronova samoubica i raketa na tamošnje gradove“, govori Hess.

„Kalinjingrad je dio Ruske Federacije i zaštićen je nuklearnim kišobranom Kremlja. On je ključna lokacija za bilo kakav konvencionalni ili nuklearni rat obzirom na tamošnju veliku zalihu ruskog nuklearnog oružja, te na njegovu poziciju kao eksklave između članica EU-a i NATO-a Poljske i Litvanije i tamo nije došlo ni do kakvog sukoba od početka ruske invazije na Ukrajinu prošlog februara.“

NATO-vo jezero

Hess ukazuje na važnost Kalinjingrada za Moskvu iz više aspekata.

„Njegova lokacija daje pristup Sjevernom moru bolji nego što to čine luke u okruženju Sankt Petersburga koje su sada u vodama, kako neki kažu, ‘NATO-vog jezera’ nakon pristupa susjednih Švedske i Finske Alijansi. Kalinjingrad također pruža mogućnost sakupljanja obavještajnih podataka na ključnoj lokaciji između Poljske i Litvanije, a ima i historijski značaj u odnosu na Drugi svjetski rat kada je bio bivša prijestolnica Pruske, a potom postaje ruska ekslava i nagrada za specijalnu ulogu, koju je Staljinova propaganda promovirala, ruske nacije među sovjetskim trupama“.

Lokacija, kao u svijetu nekretnina, bitna je i u geopolitici. Grigas ukazuje kako je tako i u slučaju ove ruske eksklave na obalama Baltika.

„Ovo je jedna od nekoliko preostalih teritorija u Evropi gdje Moskva ima uporište – uz Bjelorusiju – nakon pristupanja država Centralne i Istočne Evrope Evropskoj uniji i NATO-u, uključujući bivše članice Sovjetskog saveza Estoniju, Latviju i Litvaniju, kao i Ukrajinu koja se ‘zaokrenula’ ka Zapadu. Kalinjingrad osigurava toplomorsku luku na Baltiku, a to je prioritet Moskve još od vremena Petra Velikog.“

Opasnost od vojne operacije

Sredinom ovog mjeseca, ruska propaganda je lansirala priču kako bi plaćenici Wagnera, ruske paravojne privatne formacije Jevgenija Prigožina, mogli „za nekoliko sati“ izvršiti upad u koridor Suvalki, najkraći put od Bjelorusije do Kalinjingrada koji se proteže između Poljske i Litvanije.

„Bilo kakav napad u tom smjeru bi značio napad na teritoriju NATO-a i mogao dovesti i do nuklearne eskalacije. Ogromni su rizici u pitanju, no malo je vjerovatno da će Kremlj pokrenuti sukob zbog ove teritorije jer njen suverenitet nije u opasnosti, a susjedne NATO članice nisu zaprijetile ni na koji način. Tako da je riječ o jako malo vjerovatnom scenariju“, smatra Al Jazeerin sagovornik Hess.

Koja je onda budućnost Kalinjingrada? Postoje određene špekulacije o pokretima za nezavisnost, odnosno za raspad Ruske Federacije.

„Ruska Federacija u svom ustroju i ideologiji i dalje je u velikoj količini carstvo. Raspada se od 20. vijeka i nastavit će tim putem. Ukrajinski rat će vjerovatno ubrzati raspad Rusije u druge države i to će vjerovatno dovesti do eventualne nezavisnosti Koenigsbega. No, kada će do toga doći je jako teško prognozirati. Putin ili neki drugi imperijalistički nastrojen ruski predsjednik mogao bi vladati još decenijama“, navodi Grigas.

Hess govori kako postoji mali pokret aktivista, ali su na udaru policijskih snaga, privođeni su aktivisti i bili su mete napada i prije rata.

„Putin je već nametnuo nove zakone kojima se kriminalizira dovođenje u pitanje ruskog suvereniteta na teritoriji koji drži (uključujući anektiranu teritoriju Ukrajine) i kritikovanje ruske države. Uskoro bi se u Dumi mogle uvesti još strožije restrikcije na ovom polju što će dodatno ugroziti svaki glas opozicije u Kalinjingradu. Grad je ogromnom većinom ruski danas i malo je vjerovatno da bude uporište separatista.“