Koliki je rizik od novog buđenja nacizma u Njemačkoj?

Prva pobjeda krajnje desne Alternative za Njemačku na lokalnim izborima je, uz rast popularnosti te stranke, izazvala alarm u Njemačkoj.

AfD, poznat po homofobiji, antimigrantskoj i antizelenoj politici, prema istraživanjima, popularniji je od SPD-a (Reuters)

Pobjeda na lokalnim izborima kandidata krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD) je historijski najniža tačka u njemačkoj demokratiji. Tim je riječima njemačka državna komesarka za borbu protiv diskriminacije prokomentirala nedavnu prvu pobjedu AfD-a na lokalnim izborima u Njemačkoj.

Kandidat AfD-a Robert Sesselmann pobijedio je u drugom krugu izbora u okturu Sonneberg, u istočnoj pokrajini Tiringiji, čime je potvrđena sve veća popularnost tek 10 godina stare političke partije, čiji je podmladak proglašen “ekstremističkom organizacijom”.

Pobjeda Sesselmana uslijedila je samo nekoliko dana nakon što su njemački mediji objavili rezultate ispitivanja prema kojima AfD uživa podršku 19 posto birača, više nego ikada na državnom nivou. Ta partija, poznata po homofobiji, antimigrantskoj i antizelenoj politici (a nerijetko je povezivana i s ideologijom koja naginje neonacizmu), sada je popularnija od vladajuće Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) kancelara Olafa Scholza i najpopularnija je desničarska partija u Njemačkoj od Drugog svjetskog rata.

Ne može okrenuti Njemačku u pogrešnom smjeru

Za zemlju koja još uvijek nosi težak teret nacističke prošlosti, ovi podaci su zabrinjavajući i postavljaju mnoga pitanja. Najvažnija pitanja glase: hoće li se trend rasta popularnosti AfD-a nastaviti i kako bi to moglo utjecati na Njemačku, koja je uložila desetljeća truda da preoblikuje svoje lice pred ostatkom svijeta?

A šta je, zapravo, uzrok tog rasta popularnosti? Nezadovoljstvo Nijemaca aktuelnom vladajućom koalicijom i bijeg ka alternativi, kakva god ona bila, ili pak svjesno naginjanje politici AfD-a, koja plaši liberale, ljevičare, migrante, vjerske te grupe za ljudska prava? I, u ovom posljednjem slučaju, da li je u nekom dugoročnijem razdoblju na pomolu neonacifikacija Njemačke?

Uprkos strahovima zbog AfD-ove popularnosti i mogućim posljedicama po Njemačku i Evropsku uniju (dio AfD-a zagovara napuštanje Unije), sagovornici Al Jazeere ne misle da ova partija može okrenuti Njemačku u pogrešnom smjeru.

Bodo Weber iz Centra za politiku demokratizacije iz Berlina rastu AfD-a ne pridaje velik značaj.

“Na izborima u Tiringenu dominirale su u potpunosti nacionalne, a ne lokalne teme. Ima tu još jedna komponenta – u bivšim istočnim pokrajinama AfD je tradicionalno jači, tamo trenutno više raste nego na Zapadu. U bivšim socijalističkim dijelovima zemlje jače je antidemokratsko i autoritarno raspoloženje”, objašnjava Weber.

Podmladak AfD-a je 2019. godine proglašen ekstremističkom organizacijom (EPA)

Razlog za to je, dodaje, slijed kriza – od pandemije korona virusa i ruske agresije na Ukrajinu do klimatske, uz kontroverze u javnosti i unutar vladajuće koalicije oko mjera protiv klimatske krize, te tereta koji one predstavljaju za građane. Osim toga, kaže, treba imati u vidu i neodlučnost Kržđansko demokratske unije (CDU) oko budućeg profila poslije ere Angele Merkel i oko opozicije, uključujući to kako se odnositi prema AfD-u.

Svaka vlada na sredini mandata gubi popularnost

“Mada je trend zabrinjavajući, ne treba pretjerivati. Radi se o trenutnom usponu u javnom mnjenju. Tek smo u sredini mandata sadašnje savezne vlade. Najkontroverznije političke mjere se donose baš u ovoj godini, tako da se stanje može značajno mijenjati do sljedećih općih izbora 2025. godine. No, pred nama je nekoliko pokrajinskih izbora na istoku, gdje prijeti daljnji uspon AfD-a, tako da je važno, pogotovo na lokalnom i pokrajinskom nivou, da se demokratske stranke i šira javnost jasnije protive tim antidemokratskim, rasističkim tendencijama“, kazao je Weber.

Hartwig Pautz, viši predavač društvenih nauka na Univerzitetu Zapadna Škotska iz Glasgowa i ekspert za njemačku politiku, tvrdi da “svaka vlada na sredini mandata gubi popularnost te da od toga profitira opozicija“, u ovom slučaju AfD.

Sagovornik Al Jazeere ipak smatra da bi bilo “nekorektno reći da oni koji u novijim anketama daju poršku AfD-u zastupaju ‘radikalne i neonacističke’ stavove“.

“Mislim da AfD takve stavove ne iznosi na izbore, a biti protiv članstva u EU teško se može okarakterizirati kao neonacistički ili radikalan stav. To je stajalište koje postoji i u ostatku Unije“, dodaje.

AfD je osnovan 2013. godine kao euroskeptična stranka, s ideologijom bliskoj radikalnoj desnici, čije je ekstrmeno krilo “Fluegel“ pod nadzorom. Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka uvrstio je AfD na listu stranaka potencijalno ekstremno desnog usmjerenja, što vlastima omogućava posmatranje stranke obavještajnim metodama.

Za ‘povratak nacionalnog ponosa’

Stranka je naročito popularna u istočnom dijelu Njemačke, gdje, kako kažu neke ankete, uživa podršku i preko 30 posto birača. Istraživanje Univerziteta u Leipzigu pokazalo je da bi AfD na istoku zemlje mogao postati najjača politička stranka s obzirom na antidemokratske svjetonazore tamošnjeg stanovništva.

Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka je podmladak AfD-a, nakon četverogodišnjeg posmatranja, 2019. godine proglasio ekstremističkom organizacijom, između ostalog zato što useljenike iz vanevropskih zemalja smatra neuklopivim u njemačko društvo, zbog čega širi neprijateljstvo i mržnju prema tim grupama.

Iste godine kada je osnovan, AfD-u je zamalo izmakao proboj u Bundestag, za koji je trebalo pet posto glasova. No, stranka je dobila sedam mandata na njemačkom izborima za Evropski parlament 2014. godine, a na saveznim izborima u Njemačkoj 2017. godine čak 94 mjesta, kada je bila treća po snazi partija u zemlji – i najjača opoziciona. Godine 2021. AfD je dobio 10,3 posto glasova, manje nego 2017. godine, no postao je najjači u porajinama Saksonija i Tiringija, dok je imao dobre rezultate i na istoku države.

S fokusom na njemački nacionalizam i povratak “njemačkom ponosu“, ali i odbacivanju njemačke “kulture srama” zbog nacističke prošlosti, AfD je poslije toga postepeno dobijao pristalice koje dijele neke njihove stavove.

Bjoern Hoecke, pripadnik krajnje desnog krila partije, 2017. godine je, komentirajući Memorijal holokausta u Berlinu, rekao da su “Nijemci jedini narod na svijetu koji je podigao spomenik sramote u srcu svog glavnog grada“ te je pozvao na okret od 180 stepeni u povratku ka “osjećaju nacionalnog ponosa“.

SPD se nije oporavio od brzog pada 2005.

U međuvremenu je broj članova partije sa 17.687 iz 2013. godine, 2020. porastao na gotovo 32.000.

Pautz je mišljenja da je AfD u posljednje vrijeme profitirao zbog velikog pada SPD-a, ali i “užasne nesposobnosti CDU-a i Kršćansko socijalne unije [CSU]“.

“Zbog toga je i bilo za očekivati nezadovoljstvo u srednjoročnom razdoblju. S obzirom na to da se SPD nikada nije oporavio od brzog pada 2005. godine, ne čudi da tako loše stoji u anketama. Dobio je izbore samo zato jer su CDU i CSU bili užasno nesposobni“, kaže Pautz.

I dok su se vlasti, dodaje, fokusirale na problematiku energetske transformacije, AfD je postupao mudro i usput koristio uvijek aktuelne antimigrantske teme.

Stavovi AfD-a plaše liberale, ljevičare, migrante, vjerske te grupe za ljudska prava (EPA)

Analitičari smatraju da AfD-u raste popularnosti i zbog naglog porasta broja izbjeglica, jer ta stranka optužuje vladu da ne radi ništa kako bi spriječila njihov priliv u Njemačku.

“Čini se da je izostanak angažmana AfD-a oko energetske transformacije dobro poslužio toj stranci jer je komplicirana rasprava u koju su se uključile sve ozbiljne političke snage mogla samo zbuniti birače i zabrinuti ih. A problem izbjeglica je, naravno, jedan od stvarnih problema s kojim se možda nije dobro pozabavilo i, kao drugo, to je problem koji je lako iskoristiti. Što se tiče uspjeha AfD-a u anketama u istočnom dijelu Njemačke, čini se da tamo ljudi imaju manje vjere u demokratiju nego na Zapadu i zato AfD s kontinuiranim klevetanjem demokratije dobro uspijeva“, govori Pautz.

Nikada neće postati vladajući na saveznom nivou

Ukoliko govorimo o budućnosti, koliku opasnost AfD predstavlja za Njemačku, ali i EU, čiji je Njemačka, praktično, stub? Pautz tvrdi da od AfD-a nema velike opasnosti sve dok ne postane vladajuća stranka.

“Dok neki u vodstvu AfD-a, naročito u istočnom dijelu Njemačke, mogu imati pozicije povezane s fašizmom ili nacizmom, pogrešno je misliti da su većina glasača AfD-a nacisti“, kaže.

“AfD je krenuo od toga da bude euroskeptičan, a ne antievropski. Sada se zaista zalažu za ‘raspad’ EU-a i novu organizaciju ‘suverenih nacija’. No, AfD nije opasnost za EU dok ne postane vladajuća stranka na saveznom nivou, a to se neće dogoditi. Stranke poput AfD-a istaknule su da se nekim pitanjima treba pozabaviti drugačije te da su etablirane stranke loše odradile posao po tim pitanjima i zaboravile na neke grupe unutar biračkog tijela“, tvrdi Pautz.

“Podaci o izborima pokazuju da AfD privlači bivše neglasače koji nisu našli sebe niti u jednoj stranci, što je dobro za demokratiju. Nedavni podaci pokazuju da bi mnogi glasači AfD-a glasali za novu lijevu stranku, koju je utemeljila Sara Wagenknecht, koja je ekonomski lijevo orijentirana i koja je društveno konzervativna. Ne ‘nacionalistički’, ali nije zainteresirana za ‘različitost’ i ‘multikulturalizam’, agendu koju su prihvatili ‘progresivni neoliberali’ iz SPD-a i Zelenih. Ako bi se ta stranka pojavila, AfD bi izgubio mnogo svojih birača“, objašnjava Pautz.

Stava je da uspjeh AfD-a vodi ka nekim promjenama u smjeru politike, uključujući migraciju, ali da su to vjerovatno zakašnjele promjene.

“Kada bi se političke stranke ponovo fokusirale na svoja ‘pitanja hljeba i putera’, ona materijalna, a ne kulturna, naprimjer, tada bi AfD izgubio svoju privlačnost. Ova korekcija politike trebala bi uključiti useljeničku i integracijsku politiku, koju treba ispraviti da bi se zaštitilo liberalno društvo. U tom smislu nije AfD prijetnja liberalnom društvu, već se radi o političkim propustima iz prošlosti, na koje AfD s pravom ukazuje, ali i na koje uglavnom ima loše odgovore“, govori profesor sa škotskog univerziteta.

Borba za saveznog kancelara je samo PR potez

Mada postoje najave da bi AfD na sljedećim izborima prvi put mogao imati kandidata za kancelara, Weber u to ne vjeruje.

“Ne vjerujem, radi se o PR potezu stranke, ništa više. Uz izuzetke na lokalnom nivou, demokratske stranke na pokrajinskom i saveznom nivou gaje politiku nesaradnje s AfD-om”, govori.

Kao i Weber, i Pautz je mišljenja da opasnosti od neonacifikacije Njemačke, zbog svega rečenog, nema.

“Ukratko, ne postoji nikakav rizik od neonacifikacije Njemačke. Ko god misli da bi se to moglo dogoditi, nema pojma ili ima političku agendu destabilizacije Njemačke“, zaključio je Pautz.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada