Koliko je realna budućnost Ukrajine u NATO-u?

Na dvodnevnom samitu NATO-a u glavnom gradu Litvanije Vilniusu zaključeno je da je budućnost Ukrajine u NATO-u, ali nije utvrđen vremenski okvir za članstvo.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je uoči samita bio pun optimizma očekujući očekujući da će dobiti precizan vremenski okvir kada bi Ukrajina mogla postati nova članica Alijanse, ali kako do toga nije došlo bio je pomalo razočaran.

Čelnici NATO-a su Ukrajini obećali novu isporuku oružja i municije, sigurnosne garancije, ali ne i prijem u članstvo, bojeći se direktnih konfrontacija s Rusijom.

„Možemo reći da su rezultati samita dobri, ali bili bi optimalni da smo dobili poziv za članstvo“, rekao je Zelenski na kraju samita. Osiguravanje novca za naoružavanje Ukrajine on je nazvao „važnom pobjedom” ukrajinske delegacije i zahvalio se zapadnim partnerima.

Evropski politički i sigurnosni analitičari u analizi Carnegie Europea smatraju kako bi primanje Ukrajine u NATO pomoglo odvraćanju Rusije i jačanju euroatlantske sigurnosti, a neodlučnost i dvosmislenost na samitu u Vilniusu mogu samo ohrabriti Vladimira Putina.

Ian Bond, direktor međunarodnih odnosa u Centru za evropsku reformu smatra da je članstvo Ukrajine u NATO-u ključno ako Zapad želi odvratiti Vladimira Putina, ili nekog budućeg ruskog vođu nalik Putinu, od ponovnog napada na zemlju. Ističe kako bi NATO sigurno mogao apsorbirati Ukrajinu, koja sada ima najveće, borbeno najjače oružane snage u Evropi, obučene po NATO standardima i koje koriste opremu prema NATO standardima.

„Čelnici NATO-a trebali bi biti hrabriji. Putin nije bio voljan direktno se sukobiti sa savezom, ali je rado iskoristio njegovu dvosmislenost. Njegovo neprijateljstvo prema postojanju Ukrajine neovisne o Rusiji, izraženo godinama, neće nestati jer NATO pokazuje suzdržanost. U najmanju ruku, NATO bi trebao značajno povećati količinu oružja i municije koje isporučuje, jer, za većinu saveznika, zadržavanje nešto “za svaki slučaj” nema smisla kada je već rat u Europi“, kaže Bond.

‘Crvena linija’

Marta Dassu, viša savjetnica za evropska pitanja na Institutu Aspen u Rimu smatra kako težnja Kijeva za članstvom neće biti vjerodostojna sve dok traje rat, jer ni Sjedinjene Američke Države ni većina Evropljana ne žele preći “crvenu liniju” direktne konfrontacije između Rusije i NATO-a.

„Povezivanje članstva Ukrajine s krajem neprijateljstava vjerovatno bi povećalo ruske poticaje za nastavak rata. Na kraju će samo ukrajinski vojni napredak na terenu natjerati Putina da promijeni svoje kalkulacije. To zahtijeva veću vojnu pomoć Zapada, s de facto integracijom Ukrajine koja predviđa punopravno članstvo.

Položaj Ukrajine u evropskom sigurnosnom krajoliku nepovratno se promijenio kao posljedica ruske agresije. To nije tampon država, ako je ikada bila, već granična država. Oblici “neutralnosti”, dakle, izgubili su svaki smisao, o tome svjedoče Švedska i Finska“.

Ključno je osigurati da Moskva razumije ovu ključnu tačku: NATO je uistinu predan dugoročnoj zaštiti nezavisnosti Ukrajine, čineći potpuno nemogućim da Rusija ponovi 2014. i 2022. godinu zaključuje Dassu.

Linas Kojala, direktor Centra za istočnoevropske studije iz Vilniusa kaže kako je članstvo Ukrajine u NATO-u realno, te da Ukrajina mora biti spremna iskoristiti priliku kada se ukaže.

„Samo nekoliko godina prije nego što su baltičke zemlje primljene u NATO, mnogi skeptici nisu vjerovali da će se to dogoditi. Direktna usporedba Ukrajine i Baltika je nerazumna, ali otkriva da se geopolitička dinamika može iznenada promijeniti. Nadalje, NATO mora jasno poručiti Rusiji da nema pravo veta na članstvo Ukrajine. Ideja da je integracija Ukrajine moguća tek nakon rata potaknula bi Kremlj da produži sukob na neodređeno vrijeme, čak i na nižem nivou intenziteta“, smatra on.

Dodaje kako je, uprkos brojnim izazovima s kojima se Ukrajina suočava, članstvo dostižno ako čvrsto ostane na pravom putu. Zemlja se svakodnevno aktivno priprema za pristupanje koristeći zapadnu opremu na prvim linijama. Osim toga, devet od deset Ukrajinaca podržava članstvo, što je indikativno za izbor naroda.

Neizbježno članstvo

John Kornblum, bivši američki ambasador u Njemačkoj, mišljenja je da određeni događaji u nekom trenutku mogu motivirati saveznike da pozovu u članstvo nove partnere.

„Proširenje postaje ‘realno’ kada događaji motiviraju oprezne saveznike da pozovu nove partnere. Nema drugog testa. Njemačka je ušla 1955. nakon što je Francuska odbacila ideju evropske vojske 1954.; zatim je došlo do posthladnoratovske ekspanzije u centralnu Evropu, a nedavno i u Švedsku i Finsku. Događaji su učinili nezamislivo ‘realnim'“, smatra on.

Bivši ministar odbrane i vanjskih poslova Litvanije Linas Linkevičius kaže kako članstvo Ukrajine u NATO-u nije samo realno, već i neizbježno.

„Ukrajinci dobro znaju da za vrijeme rata neće u NATO. Ali je li NATO spreman ponoviti grešku napravljenu na samitu u Bukureštu prije petnaest godina? Tada Ukrajina i Gruzija nisu dobile Akcijski plan za članstvo u NATO-u koji bi te zemlje približio savezu. Neke naše skeptične kolege nisu htjele ‘provocirati’ Rusiju. Rusija je tu poruku pročitala sasvim drugačije — kao ohrabrenje. Nakon nekoliko mjeseci, okupirao je 20 posto teritorija Gruzije“, podsjeća Linkevičius.

Moramo ponoviti svoju predanost pružanju Ukrajini potrebne vojne podrške dok rat ne završi. Moramo reći da ćemo rat smatrati završenim tek nakon potpunog oslobađanja anektiranih i okupiranih teritorija Ukrajine. Također moramo obećati da ćemo nakon završetka rata razmotriti poziv Ukrajini u savez, zaključuje Linkevičius.

Nedovoljna odlučnost

Kristi Raik, zamjenica direktora Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost iz Tallina, smatra kako je članstvo Ukrajine u NATO-u realno ako se misli da je pobjeda Ukrajine u ratu realna.

„Odgovor na oba pitanja uveliko ovisi o odlučnosti Zapada da podrži Ukrajinu. Samim Ukrajincima ne nedostaje odlučnosti da nastave borbu. Nažalost, još uvijek izgleda kao da Zapad želi podržati Ukrajinu dovoljno da ona preživi, ali nedovoljno da istisne Rusiju sa svih okupiranih teritorija. Zapadni pristup produžava rat i čini da se članstvo Ukrajine u doglednoj budućnosti čini nerealnim, jer NATO neće prihvatiti Ukrajinu kao članicu sve dok traju borbe“, mišljenja je Raik.

Ona smatra kako će Rusiju odvratiti jasna poruka da će Ukrajina biti potpuno integrirana u euroatlantske sigurnosne strukture. Putin neće odustati od svog cilja da i dalje prisiljava Ukrajinu u rusku sferu utjecaja, ali će Rusija ustuknuti kada bude prisiljena na to, i kada se suoči s nadmoćnijim protivnikom kao što je NATO.

„S Ukrajinom kao članicom, NATO će kao cjelina biti jači i sposobniji odbaciti rusku prijetnju, koja će vjerovatno ostati glavna briga za evropsku sigurnost u godinama koje dolaze“, zaključuje Raik.

Strateška dvosmislenost pridonijela je ruskoj invaziji na Ukrajinu. Stalna dvosmislenost od strane NATO-a samo će ostaviti Ukrajinu u opasnoj i nestabilnoj ničijoj zemlji, potencijalno uvlačeći NATO partnere u silaznu spiralu tekućeg regionalnog sukoba, mišljenja je Ben Tonra, profesor u Školi politike i međunarodnih odnosa Univerziteta u Dablinu.

„Ne postoji dobar izbor za savez, samo onaj manje loš. Obaveza NATO-a prema sigurnosti vlastitih članica zahtijeva da Ukrajini ponudi sigurnost članstva. I Ukrajina je to zaslužila“, kaže Tonra.