FP: Šta je NATO samit promijenio za Ukrajinu?

Pišu: Jack Detsch i Robbie Gramer

Dok su se zapadni lideri sastajali s najvišim ukrajinskim zvaničnicima na ključnom samitu NATO-a ove sedmice, Ukrajina je bila zabrinuta zbog duhova prošlih samita koji su možda pomogli da se utre put ratu s kojim se danas suočava. Tokom sastanka NATO-a 2008. u Bukureštu u Rumuniji, saveznički lideri ponudili su Ukrajini i Gruziji put, na papiru, da se jednog dana pridruže moćnom zapadnom vojnom savezu. U zajedničkom službenom saopštenju u to vrijeme, lideri NATO-a dodali su direktnu rečenicu da će obje zemlje „postati članice NATO-a“, ali nisu uspjeli postići konsenzus o tome kada i kako.

Samita u Bukureštu Ukrajinci i njihovi najveći zaštitnici u NATO-u sada se sjećaju kao neslavnog. Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji se u to vrijeme još smatrao (iako oprezno) partnerom Zapada, označio je znak proširenja NATO-a kao „direktnu prijetnju“ Rusiji. NATO je držao svoja vrata odškrinuta, ali nedovoljno da bi se obje zemlje pridružile Alijansi i ušle u njeno zaštitno okrilje. Mnogi zapadni zvaničnici veruju da je to kolebanje oko proširenja NATO-a pomoglo Putinu da napadne Gruziju kasnije te godine i Ukrajinu 2014. godine, nakon čega je uslijedila invazija u punom obimu 2022. godine, dok su obe zemlje ostale u predvorju NATO-a.

Uoči samita NATO-a ove sedmice u Vilniusu, u Litvaniji, Ukrajina i njene najjače pristalice često su se mogle čuti na diplomatskim sastancima, govorima i sigurnosnim konferencijama kako izgovaraju neku varijaciju uobičajenog refrena: Ne možemo ponoviti Bukurešt. Drugim riječima, Ukrajini je bio potreban jasan put ka članstvu u NATO-u jer se brani od ruskih snaga. Nije ga dobila. Umjesto toga, dobila je ključnu rečenicu u službenom saopštenju samita u Vilniusu: „Bit ćemo u poziciji da uputimo poziv Ukrajini da se pridruži Alijansi kada se saveznici slože i kada se ispune uslovi.“

‘Stisnuta kočnica’

Možda ne iznenađuje što bi izjava 31 čelnika završila u iskrivljenom obliku poruke sa najnižim zajedničkim nazivnikom o kontroverznom pitanju prijema Ukrajine u NATO. Ali ova rečenica je svejedno naljutila ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog i njegove najjače pristalice, koje su se nadale konkretnijim signalima podrške i jasnom vremenskom okviru za ulazak Ukrajine u NATO. „Neviđeno je i apsurdno da nije određen vremenski okvir ni za poziv ni za članstvo Ukrajine. Dok se u isto vrijeme dodaju nejasne formulacije o ‘uslovima’ čak i za pozivanje Ukrajine“, napisao je Zelenski na Twitteru kada su procurili dijelovi nacrta saopštenja sa samita.

Sjedinjene Američke Države su ‘stisnule kočnicu’ na planu da se ponudi poziv Ukrajini da se sada pridruži NATO-u, koji će biti ispunjen nakon završetka rata, za Foreign Policy je reklo više zvaničnika NATO-a upoznatih s ovom temom. Prijem Ukrajine u NATO sada bi „značio NATO u ratu s Rusijom“, rekao je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan na konferenciji na marginama samita.

Neke članice NATO-a su se tiho složile, oprezne zbog mogućnosti eskalacije sukoba ili davanja obećanja Ukrajini kada je riječ o jasnom vremenskom okviru za članstvo koje možda neće moći ispuniti na kraju. (Prijem novih članica u NATO zahtijeva jednoglasno odobrenje svih država članica, njih 31, što je politički bremenita prepreka za preskočiti, čak i za zemlju poput Švedske.) Ipak, razočarenje ukrajinskih pristalica bilo je opipljivo.

„Mislim da je jezik saopštenja pomalo generički“, rekla je Catherine Sendak, naučnica u ekspertskoj organizaciji Centar za analizu evropske politike i bivša zvaničnica Pentagona. „Način na koji je to rečeno nije bio previše inspirativan, odmah je ponovio Bukurešt 2008, što je upravo ono što mnogi nisu željeli da se dogodi.“

Sendak je također kazala da široki uslov koji je iznesen, da će Ukrajina biti primljena kada se završi rat, daje Rusiji podsticaj da nastavi rat kako bi zaustavila širenje NATO-a. „Dajete Rusiji neograničen vremenski okvir, znajući da je to jedina crvena linija.“

Zelenski je priznao da je malo vjerovatno uključivanje Kijeva u vojni savez od 31 države prije bilo kakvog kraja rata ili primirja na neodređeno vrijeme, s obzirom da nijedna strana ne želi eskalirati sukob u rat između Rusije i NATO-a.

Ipak, Ukrajina je došla na samit u Vilniusu tražeći konkretan vremenski okvir za ulazak u NATO, nakon razočaranja u Bukureštu i nejasnih – i od tada nepoštivanih – sigurnosnih garancija iz 1990-ih tokom ukrajinske kampanje nuklearnog razoružanja nakon završetka Hladnog rata.

Na kraju skupa NATO-a u Vilniusu, govoreći u grupi najviših američkih zvaničnika među kojima su bili američki predsjednik Joe Biden i američki ministar odbrane Lloyd Austin, Zelenski je ublažio svoju frustraciju. „Mislim da ćemo do kraja [samita] imati veliko jedinstvo naših lidera i sigurnosne garancije“, kazao je on. „To je uspjeh za ovaj samit.“

Čak i bez vremenskog okvira za članstvo u NATO-u, SAD i drugi saveznici su se potrudili uvjeriti Ukrajinu da će udvostručiti podršku toj državi u njenoj borbi protiv Rusije kroz niz konkretnih sigurnosnih aranžmana i novih odbrambenih sporazuma. Ukratko, ako je deklaracija sa samita u Bukureštu bila obećanje na papiru, ali ne i u praksi, da će se Ukrajina pridružiti NATO-u, samit u Vilniusu pokazuje vatrenije obećanje u praksi, i, na pomalo iskrivljen način, i dalje na papiru. Lideri zemalja G-7, predvođeni SAD-om, u srijedu su objavili zajedničku deklaraciju u kojoj pozivaju da milijarde dolara međunarodne vojne i ekonomske pomoći nastave pristizati Ukrajini.

Nastavak pomoći

G-7 se obavezao da će nastaviti pomagati ranjenu odbrambenu industrijsku bazu Ukrajine, obučavati ukrajinske snage, slati „poboljšane“ pakete sigurnosne pomoći i pružati institucionalnu podršku Kijevu da ispuni svoje ambicije u NATO-u i Evropskoj uniji. Članice NATO-a su se obavezale da će započeti obuku ukrajinskih pilota za borbene avione F-16, signalizirajući da bi države NATO-a mogle uskoro isporučiti Ukrajini napredne zapadne avione nakon mjeseci lobiranja. Francuska, glavni saveznik u NATO-u, obećala je da će prebaciti rakete dugog dometa SCALP-EG u Ukrajinu, dodajući francusku verziju britanskih krstarećih projektila Storm Shadow njenom arsenalu. EU je izradila nacrt plana za cementiranje „održivog“ priliva oružja Ukrajini na duge staze. Švedska, koja će uskoro postati najnovija članica NATO-a, potpisala je sporazum o saradnji u oblasti odbrambenih nabavki, otvarajući put Ukrajini da dobije pristup jednoj od najnaprednijih odbrambenih industrijskih baza u Evropi.

Ali nijedan od tih sporazuma ne može nadoknaditi članstvo u NATO-u i njegov sigurnosni ‘kišobran’, ostavljajući zvaničnike i zakonodavce u Kijevu sa osjećajem da Ukrajina ponovo, kao u Bukureštu, napušta samit bez garancija po pitanju koje je najvažnije.

Ukrajinski parlament, poznat kao Vrhovna Rada, već radi na reformama za uklanjanje više prepreka koje je Evropska unija odredila kao one koje treba prevazići za članstvo, a koje se kreću od borbe protiv korupcije i pranja novca do poboljšanja rada ustavnog suda, ali ukrajinski zakonodavci kažu da im nije jasno šta trebaju uraditi za članstvo u NATO-u.

„Trideset posto zakona koje parlament trenutno usvaja odnose se na ono što EU zahtijeva“, kazala je Saša Ustinova, ukrajinska poslanica. „NATO nam ne govori koji su kriteriji za nas koje trebamo ispuniti. Nakon Finske i Švedske, svi su shvatili da je ovo čisto politička odluka.“

Zvaničnici sa dosta iskustva kada je NATO u pitanju ne vide neodređenu formulaciju kada je riječ o članstvu Ukrajine u NATO-u kao nepremostivu prepreku. „To su samo riječi, zasnovane na onima koji oklijevaju kada je riječ o bržoj i dubljoj integraciji sa Ukrajinom“, kazao je Artis Pabriks, bivši ministar odbrane Latvije, baltičke države koja se pridružila NATO-u 2004. „Svi razumijemo da NATO nije Evropska unija, što znači da je članstvo na mnogo načina politička odluka. Ako ste politički spremni, možete vrlo brzo primiti Ukrajinu.“