Evropski moral i dostojanstvo završili su na dnu Mediterana

Nedavna tragedija u Grčkoj još jednom je dovela u pitanje moralni integritet najbogatijih evropskih zemalja i vrijednosti na kojima je nastala Evropska unija.

U vodama Mediteranskog mora ostao je veliki broj nepronađenih tijela, dok se samo rijetki uspiju spasiti čestih brodoloma (EPA)

U blizini obale Grčke nedavno je potonuo ribarski brod koji je prevozio stotine ljudi koji su se željeli domoći Evrope. U moru je pronađeno više od 80 mrtvih, dok se gotovo 500 osoba još uvijek vodi kao nestalo. Ova tragedija još jednom je dovela u pitanje moralni integritet najbogatijih evropskih zemalja i vrijednosti na kojima je nastala Evropska unija.

Aktivisti za ljudska prava i istraživački novinari, koji već godinama prate izbjegličku krizu, tvrde da je ovo samo još jedna u nizu velikih tragedija koja se mogla izbjeći da se prema tim ljudima odnosilo na human način.

‘Unija prihvata smrt ljudi na evropskim granicama’

Aktivistička grupa “Telefon za uzbunu” tvrdi da je nekoliko sati prije nego što se brod prevrnuo upozorila grčke vlasti na nevolju broda. Helenska obalna straža bila je u kontaktu s putnicima na brodu i, prema međunarodnom pravu, imala je obavezu intervenirati, s obzirom na očiglednu pretrpanost i nesposobnost broda za plovidbu.

Uprkos brojnim opasnostima, hiljade migranata i izbjeglica odlučuje se krenuti nemirnim morem prema Evropi (Reuters)

Mary Lawlor, posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za položaj aktivista za ljudska prava, za Social Europe kaže kako je jasno da je ova katastrofa bila proizvod političkih odluka.

“Iako su Grčka i EU, uključujući Frontex te agencije za graničnu i obalnu stražu, krivicu za katastrofu pripisale krijumčarima ljudi, oni nisu razlog zašto se ljudi odlučuju krenuti izuzetno opasnim rutama u nadi da će stići do EU-a. Sve dok ne postoje sigurne, legalne i dostupne rute kojima ljudi mogu ići kada bježe od sukoba i klimatskih promjena ili traže ponovno spajanje s voljenima ili traže bolji život, krijumčari će imati posla. Samo države mogu otvoriti ove rute. One to ne odlučuju učiniti“, rekla je Lawlor.

Dodaje kako je sasvim jasno da su EU i članice tog saveza spremne prihvatiti smrt ljudi na evropskim granicama, ali i podsjeća da ovo nije prvi brodolom na granicama EU-a.

U oktobru 2013. godine najmanje 400 ljudi poginulo je kada su dva broda potonula u blizini obale Lampedusa u Italiji. U odgovoru je tadašnji predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso rekao kako “vjeruje da EU ne može prihvatiti da hiljade ljudi umiru na njenim granicama“.

Italijanska vlada u međuvremenu pokrenula je “Mare Nostrum”, operaciju potrage i spašavanja, u kojoj je spašeno više od 150.000 ljudi, ali je okončana nakon samo godinu. Od tada je više od 24.000 ljudi poginulo pokušavajući preći Sredozemno more, od čega 18.380 njih duž njegove centralne rute.

Nema odgovornosti za kršenja ljudskih prava

Mary Lawlor napominje kako je tokom tog vremena kapacitet EU-a za potragu i spašavanje smanjen, a solidarnost, uključujući civilnu potragu i spašavanje, potisnuta. Dok se krijumčari krivično gone, nema odgovornosti za masovna kršenja ljudskih prava. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da mnoge članice EU-a kažnjavaju aktiviste za ljudska prava zbog njihovog angažmana na spašavanju ljudi.

“Diljem EU-a i na njenim granicama branitelji ljudskih prava koji odbijaju prihvatiti ovu situaciju već godinama poduzimaju akcije u znak solidarnosti s migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila. Njihov rad doprinosi spašavanju života i štiti ljudsko dostojanstvo, države ga potiskuju, potkopavaju i opstruiraju, a njih same kriminaliziraju, ocrnjuju i prijete im“, upozorava.

Unija je migracije i međunarodnu zaštitu, upozorava Lawlor, smjestila u paradigmu sigurnosti i kontrole, s malo ili nimalo prostora za razmatranje ljudskih prava.

“To je jasno u nedavnom dogovoru država članica o novom stavu o azilu, koji će, ako postane zakon, konsolidirati neke od najproblematičnijih aspekata postojećeg sistema azila u EU, posebno pravila koja povezuju zahtjeve za azilom s mjestom ulaska i korištenjem graničnih postupaka, uz dodavanje novih pravila osmišljenih da odvrate ljude od dolaska u blok i olakšaju im povratak.“

Javno blaćenje aktivista za zaštitu ljudskih prava

Lawlor navodi kako je Unija utemeljena na poštovanju ljudskog dostojanstva i ljudskih prava. Član 2. Ugovora o EU kaže da u Uniji “prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca”. Sve države članice obavezuje Evropska konvencija o ljudskim pravima te su obavezne poštivati Povelju o temeljnim pravima EU-a, koja, između ostalog, štiti i pravo na traženje azila. Sve članice su potpisnice glavnih konvencija međunarodnog prava o ljudskim pravima.

“Aktivisti za zaštitu ljudskih prava u cijeloj Uniji insistiraju na obavezama koje proizlaze iz ovih sporazuma i imaju pravo na to, kako bi osigurali da se ljudska prava poštuju, štite i ispunjavaju tamo gdje se rutinski i bezosjećajno krše i ignoriraju. Države EU-a među najjačim su pobornicima branitelja ljudskih prava i Deklaracije o ljudskim pravima“, ističe Lawlor.

Kazala je da je, od kako je preuzela mandat prije tri godine, službeno pokrenula slučajeve odmazde protiv aktivista za prava migranata s vladama Grčke, Italije, Poljske, Latvije, Kipra i Francuske. Većina tih slučajeva tiče se kriminalizacije, što znači kako pokretanja krivičnih istraga i postupaka protiv aktivista, tako i namjernog, sistematskog spajanja njihovog rada s kriminalnim aktivnostima kroz javni diskurs i curenje informacija putem medija.

“Ušutkavanje i javno blaćenje aktivista za zaštitu ljudskih prava postalo je taktika kako se stvari ne bi promijenile“, zaključuje Lawlor.

Evropski moralni kompas izgubljen na moru

Lawlor nije jedina koja tvrdi da se nedavna tragedija na obalama Grčke mogla izbjeći. Gemma Bird, viša predavačica za politiku i međunarodne odnose na Univerzitetu u Liverpoolu i viša naučna saradnica u Centru za istraživanje globalne saradnje Univerziteta Duisburg-Essen, u autorskom tekstu za The Conversation smatra kako je evropski moralni kompas izgubljen u vodama Mediterana.

Podsjeća kako ovo nije prvi put da se grčka obalna straža suočava s optužbama za ugrožavanje života tražitelja azila na moru. U martu 2020. godine je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, zahvalila Grčkoj što djeluje kao “štit“ Unije. Obećala je da će raditi u znak solidarnosti sa zemljom kako bi osigurala da se kao prioritet “održi red“ na vanjskoj granici Grčke, odnosno vanjskoj granici EU-a.

“Šta to znači u praksi postalo je jasno s optužbama i sve većim brojem dokaza da grčka obalna straža provodi nezakonite mjere vraćanja, sprečavajući pristup pravu na traženje azila nakon što osoba uđe na državno područje“, navodi Bird.

Aktivisti za ljudska prava suočavaju se s brojnim preprekama u svojoj misiji da pomognu izbjeglicama (Reuters)

U oktobru 2022. godine je izvještaj evropskog nadzornog tijela za borbu protiv prevara, OLAF-a, koje su objavili njemački mediji, optužio Frontex da je zataškao ili propustio istražiti navode o kršenjima ljudskih prava. Video koji je prošlog mjeseca objavio The New York Times pokazao je kako brodovi obalne straže napuštaju u moru ljude koji su iskrcali u Grčkoj. Opet, to bi bilo kršenje njihovog prava prema međunarodnom pravu da zatraže azil, nakon što su se iskrcali na otok Lezbos, na grčkoj teritoriji.

Ljudska prava ispred zatvaranja granica

“Ako je izvještaj Helenske obalne straže o nedavnom brodolomu istinit, a oni na brodu željeli su nastaviti do Italije i izbjeći grčku teritoriju, važno je razmotriti zašto je to tako. Jedan od razloga bi vrlo lako mogla biti sve veća svijest o riziku njihovog odbijanja. Ovi događaji sugeriraju da evropskom ‘štitu’ nije prioritet spašavanje života onih koji traže sigurnost, već, kao što je rekla Von der Leyen, osiguravanje ‘održavanja reda’ kada se ‘migranti koji su namamljeni kroz lažna obećanja u ovu očajnu situaciju’ nalaze pred vratima Evrope“, kaže Bird.

Ističe da ako i učinite ta putovanja manje sigurnima to neće spriječiti ljude da krenu na taj put iz očaja. Neuspjeh u spašavanju, odluka da ih se odgurne, samo dovodi živote ljudi u čamcima u opasnost, ali to ne sprečava druge ljude da u budućnosti krenu na takva opasna putovanja.

“Brodolomi poput ovog mogu se spriječiti, ali samo ako se politika EU-a udalji od fokusa na zatvaranju granica i ‘održavanju reda’ i okrene humanitarnom djelovanju. To bi značilo otvaranje istinski sigurnih ruta za ljude koji traže sigurnost, koje se ne oslanjaju na to da će na teritoriju neke države ući na pretrpanom, opasnom plovilu kako bi mogli podnijeti zahtjev za azil“, zaključuje Gemma Bird.

Somalijsko-britanski pjesnik Warsan Shire dirljivo je rekao: “Morate shvatiti da niko ne stavlja svoju djecu u čamac ako voda nije sigurnija od kopna.”

Izvor: Al Jazeera