Nigdje za pobjeći: Ukrajincima manjka skloništa od bombi

Snažan udar zbacio je Leonida Kobižinskog s kreveta.

Ovaj 65-godišnjak se probudio na podu stana u istočnom Kijevu prije zore, nekoliko trenutaka nakon što je hipersonična ruska krstereća raketa oborena iznad devetospratnice.

Nekoliko minuta ranije, oglasile su se zračne sirene, ali one se nikada nisu mogle čuti u njegovom stanu, priča on.

Nije ni pokušao otrčati do skloništa od bombi u podrumu pedijatrijske bolnice na manje od 40 metara od njegove zgrade, jer su vrata skloništa bila zatvorena.

„Zatvorili su ih davno“, kazao je Kobižinski Al Jazeeri.

Troje njegovih komšija to nije znalo i ubile su ih krhotine rakete dok su pokušavali ući.

Gdje pobjeći?

To su bile dvije žene, u dobi od 30 i 34 godine, a treća je bila devetogodišnja djevojčica, kažu gradski zvaničnici. Deseci su ranjeni, dodali su.

Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko „preporučio“ je da se smijeni načelnik okruga Desnjanski, u kojem se ova tragedija dogodila, zajedno sa čelnikom bolnice koji je bio zadužen za sklonište.

Gradske vlasti sazvale su hitan sastanak na kojem su raspravljale o sigurnosti skloništa od bombi u gradu čija je predratna populacija iznosila 3,6 miliona.

Ali ovo je problem koji postoji širom države, gdje se milioni Ukrajinaca suočavaju sa dnevnim ili noćnim dilemama onda kada počne rusko granatiranje.

Mogu ostati kući u krevetima ili se sakriti „između dva zida, dalje od prozora“, slijedeći upute ponovljene više stotina puta na televiziji i u upozorenjima. Ali to je isuviše strašno, posebno ako živite u višespratnici.

„To je kao u filmu. Rakete lete, eksplodiraju i bukti vatra“, Al Jazeeri je ispričao Oleh Dobižko, službenik u prodavnici elektroničkih uređaja.

On živi na desetom spratu nove stambene zgrade u centru Kijeva i za vrijeme granatiranja bira sjediti u automobilu.

Dobižko ni ne razmišlja o sigurnosti hiljada skloništa od bombi u Kijevu koja moraju ostati otvorena dan i noć.

Neki su bunkeri iz sovjetskog perioda izgrađeni prije više decenija u očekivanju rata sa Zapadom i opremljeni spremnicima vode i ventilacijom.

„Sa ovog mjesta možete naručiti pizzu, tu je i dostava iz McDonald'sa“, Al Jazeeri je kazao stručnjak za sigurnost Oleksandr Pilkevič u februaru 2022, nekoliko dana prije početka rata.

Podzemne željezničke stanice

Stajao je u bunkeru ispod biblioteke na sjeveru Kijeva, iza ogromnih čeličnih vrata, pored sistema za filtriranje zraka i svježe ofarbanih rezervoara za vodu.

Neka skloništa su podzemne željezničke stanice u urbanim centrima sa sličnim sistemima dotoka vode i zraka.

A hiljade drugih su privremene građevine nabrzinu opremljene u podrumima stambenih i administrativnih zgrada, tržnih centara i škola ili prostranih parkinga u postsovjetskim višespratnicama.

Ali, problem je što je previše njih zatvoreno uprkos brojnim zvaničnim upozorenjima i pritužbama prosječnih Ukrajinaca i posmatrača.

Centar za civilne slobode, grupa za ljudska prava i dobitnik Nobelove nagrade za mir, odlučila je pratiti skloništa od bombi u Kijevu. Njeni volonteri jednostavno nisu mogli naći 27 posto njih.

„Ili ih zaista nema ili nema znakova koji bi usmjerili prolaznike do mjesta na koje se možete skloniti od opasnosti“, kazala je Ivana Malčevska iz ove grupe na konferenciji za medije u aprilu.

Postojeća skloništa su daleko od udobnih. Samo svaki peti ima funkcionalan toalet, samo 38 posto ima struju i manje od jedan od tri ima tekuću vodu, kazali su iz Centra za civilne slobode.

Nekada je sklonište u privatnom vlasništvu, a vlasnici ili nisu tu ili jednostavno ne žele otvoriti vrata svojim komšijama.

„Trenutno nismo u stanju privesti pravdi takve vlasnike“, jer nikakvi zakoni nismo izmijenjeni, kazao je gradski zvaničnik Roman Tkačuk na konferenciji za medije.

U februaru 2022, Al Jazeerin reporter proveo je nekoliko noći u skloništu od bombi pretvorenom u muzički studio– tek nakon što su komšije provalile unutra jer nisu uspjele stupiti u kontakt s vlasnikom.

Deseci ljudi s djecom i kućnim ljubimcima jurili su niz njegove stepenice svaki put nakon što bi se oglasila sirena za zračnu uzbunu i ležali tamo satima, pored skupih sintisajzera i opreme za snimanje.

“Samo se želim priviti uz mamu”

Ovih dana, vrata studija su ponovo zatvorena, iako su ruske krstareće rakete i dronovi napali Kijev 17 puta samo u maju.

Više od 15 mjeseci od početka rata, ove rakete i dronovi stigli su do regija Ukrajine koje kontroliše Kijev. Ali njihovi stanovnici ne mogu računati na skloništa.

„Jednostavno se nema gdje otići“, Al Jazeeri je kazao Denis Skripčenko, jedan od stanara devetospratnice u kojoj je troje ljudi ubijeno.

Najbliže otvoreno sklonište bilo je u državnoj školi, ali tamo su primali samo učenike i osoblje, priča on.

Skripčenko kaže da su skloništa u njegovom naselju funkcionisala tek nakon početka rata, a većina je zatvorena nakon povlačenje ruskih trupa iz okolice Kijeva krajem marta 2022.

Dva kilometra od njegove zgrade, drugi čovjek tvrdi da je najbliže sklonište prazan i mračan podrum.

„Čovjek mora trčati tamo sa svojim stolicama“, Al Jazeeri je kazao Evhen Bojko.

Mnogi Ukrajinci su došli do jednostavnog zaključka.

„Najvažnije je ostati u svom stanu“, kaže Irina Menkovskaja, koja je živjela u gradu Dnjepru na istoku. „Morate sjediti, a ne trčati.“

Preselila se da bude s kćerkom u Kijevu nakon što je ruska raketa ubila 46 osoba i ranila 80 u stambenoj zgradi blizu njene kuće u januaru.

Njen 11-godišnji unuk Maksim Semojnov, ne može se naviknuti na zvuk i prizor granatiranja.

„Osjećam slabost i nervozu i samo se želim priviti uz mamu“, kazao je on Al Jazeeri držeći kornet sladolela od čokolade.