Kina u fokusu dok se lideri EU-a pripremaju za ključni samit

Piše: Priyanka Shankar

Čelnici 27 država članica EU sastat će se u Briselu ove sedmice na dvodnevnom samitu tokom kojeg će razgovarati o vanjskopolitičkim pitanjima, uključujući i strategiju bloka u vezi Kine.

U svom pozivnom pismu liderima, šef Evropskog vijeća Charles Michel je kazao da će ovaj samit biti prilika da se „ponovo potvrdi“ jedinstven stav bloka prema Pekingu.

Ali, 27 članica Evropske unije često se bore s jednoglasnošću kada je riječ o rješavanju širokog spektra unutrašnjih pitanja – od migracije do subvencija. Ništa drugačije nije ni u vanjskoj politici: to kako EU planira da se nosi s Kinom muči blok posljednjih nekoliko godina.

Grzegorz Stec, analitičar Mercator instituta za kineske studije (MERICS) u Briselu, rekao je za Al Jazeeru da i dalje postoje razlike u politikama među državama članicama u vezi Kine.

„Neki smatraju ekonomsku sigurnost ključnim pitanjem, dok drugi stav Pekinga o ruskoj invaziji na Ukrajinu vide kao ključni. Ove razlike u prioritetima ponekad dovode do nesuglasica”, rekao je Stec.

Oštriji stav

Tokom proteklih nekoliko godina, stav Evropske unije prema Kini pooštren je iz nekoliko razloga, uključujući različit pristup rješavanju pandemije, uspon Kine kao tehnološke i ekonomske sile (što neke države Evropske unije vide kao prijetnju), vojne akcije Pekinga u Tajvanskom moreuzu i, najnovije – nedostatak osude ruskog rata u Ukrajini.

Za neke diplomate na Zapadu, činjenica da je Kina umanjila značaj pobune ruske plaćeničke grupe Wagner tokom vikenda odražava snažan savez zemlje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom – savez koji ih je učinio opreznim prema Pekingu.

Usred geopolitičkih tenzija s Kinom i Rusijom, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen rekla je prije puta u Peking u martu da bi se blok trebao fokusirati na „smanjenje rizika“ s Kinom, a ne na „razdvajanje“. A od 2019. Unija je Kinu nazivala „sistemskim rivalom“ i „ekonomskim konkurentom“.

Von der Leyen je prošle sedmice otkrila planove EU za „poboljšanje ekonomske sigurnosti“, rekavši da, iako su „globalna integracija i otvorene ekonomije bile snaga za dobro“, Unija također mora biti „jasna u pogledu svijeta koji je postao kontroverzniji i u većoj mjeri geopolitički“.

Iako njen plan nije otvoreno precizirao da se radi o ekonomskoj strategiji usmjerenoj na Kinu, neki stručnjaci iz EU i Kine rekli su da je Peking jedan od glavnih ciljeva strategije.

Fu Cong, kineski ambasador u EU, rekao je za Al Jazeeru da, iako Kina razumije ambicije EU za otpornim lancem snabdijevanja, blok „ne bi trebao spajati ekonomsku sigurnost s nacionalnom, jer bi to štetilo slobodnoj trgovini“.

Nove evropske sankcije

Prošle sedmice, EU je uvela sankcije kineskim subjektima koji navodno podržavaju „ruski vojni i industrijski kompleks u agresorskom ratu Rusije protiv Ukrajine“ u sklopu 11. paketa sankcija Moskvi.

Prije objave zabrane, Fu je rekao da se Kina nije obavezala da će spriječiti kompanije da pomažu Rusiji, ali se nadao da bi se „dijalogom mogli riješiti nesporazumi“.

Unija je također odlučila da ponovo pokrene svoj „dijalog o ljudskim pravima“ s Kinom u februaru, dvije godine nakon što su one zaustavile razgovore o tom pitanju, nakon kruga sankcija milo za drago.

U martu 2021. EU uvodi sankcije četvorici zvaničnika kineske vlade zbog kršenja ljudskih prava u provinciji Xinjiang u toj državi, a Peking je uzvratio sankcionisanjem članovima EU-a, uključujući one u Evropskom parlamentu.

Grupe za ljudska prava rekle su da je razgovor o ljudskim pravima s Pekingom besmislen.

Peking je kritikovan zbog zloupotrebe prava Ujgura, kao i napada na advokate i aktiviste u državi, posebno u Hong Kongu i Tibetu.

Ranije ove sedmice, nekoliko grupa za ljudska prava napisalo je pismo čelnicima EU prije njihovog samita, pozivajući na „proaktivne napore u vezi s ljudskim pravima u Kini u svim odnosima između EU i Kine, izbjegavajući otvaranje bilo kakvog dijaloga o obostrano priznatim međunarodnim obavezama u vezi s ljudskim pravima u nazivu diskusije o razlikama i umjesto toga usvajanje usklađenog, strateškog pristupa za osporavanje politika, praksi i narativa kineske vlade koji potkopavaju ljudska prava“.

Čekaju reakciju SAD-a

Usred prijedloga za zabranu tehnologije, sankcija i dijaloga o ljudskim pravima, pojedine države članice bloka nastavile su davati prioritet svojim individualnim interesima nacionalne sigurnosti umjesto da se posvete zajedničkoj kineskoj strategiji.

„Države istočne i srednje Evrope bit će sklonije podržati pristup i ton Washingtona prema Kini“, rekao je za Al Jazeeru Joris Teer, analitičar za odnos EU-Kina u haškom Centru za strateške studije.

„Ovo je dijelom zbog njihovog oslanjanja na SAD da garantuje njihovu sigurnost u odnosu na Rusiju. Istovremeno, među članicama EU vlada mišljenje da centralna uloga Kine u globalnim lancima vrijednosti i razvoju tehnologije dolazi s visokim geopolitičkim rizikom.“

Baltičke nacije i Poljska posebno su frustrirane Kinom zbog njenog obnovljenog „partnerstva bez ograničenja“ s Rusijom, što ih je natjeralo da preispitaju svoje trgovinske veze s Pekingom.

Prošlog augusta, Estonija i Latvija objavile su da napuštaju 16+1, ekonomski forum koji je Kina uspostavila sa zemljama centralne i istočne Evrope prije 10 godina kako bi unaprijedila poslovne odnose.

Litvanija je već napustila ovaj forum u novembru 2021. i često je podržavala uvođenje sankcija Pekingu. Također je pozvala na smanjenje ekonomske ovisnosti o Kini ne samo zbog savezništva Pekinga s Moskvom, već i zbog kineskih postupaka u Tajvanskom moreuzu.

Stavovi o Tajvanu

„O Tajvanu, pozicija EU ostaje dosljedna i zasnovana na njenoj ‘politici jedne Kine’. Svaka jednostrana promjena statusa quo i bilo kakva upotreba sile imala bi ogromne ekonomske, političke i sigurnosne posljedice“, rekao je novinarima Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost. Dodao je i da se EU mora pripremiti za sve scenarije i angažovati se s Kinom „u održavanju statusa quo i raditi na deeskalaciji tenzija“.

U međuvremenu, zapadnoevropske nacije koje često upravljaju unutrašnjom i vanjskom politikom EU, kao što su Njemačka i Francuska, nastojale su ublažiti oštru retoriku bloka prema Pekingu u vezi s Tajvanom, nadajući se da će održati i unaprijediti trgovinske i poslovne odnose s Kinom.

Prošle sedmice, tokom sastanka u Berlinu, njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da je pozvao kineskog premijera Li Qianga da izvrši „još veći utjecaj na Rusiju u ratu“ [s Ukrajinom] i također ga je uvjerio da Berlin ne planira da se „odvoji“ od Pekinga, nastojeći održati trgovinske odnose.

U međuvremenu, francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji se također sastao s Lijem u Parizu prošle sedmice, dijeli sličnu ideju. Ipak, izbjegao je razgovor o Tajvanu, nakon što je bio kritikovan zbog komentara o Taipeiju tokom njegovog putovanja u Kinu u aprilu.

U intervjuu za novinsku kuću Politico i dnevni list Les Echos, Macron je rekao da EU ne bi trebalo da bude uvučena u krizu oko Tajvana zbog „američkog ritma i kineske pretjerane reakcije“. Umjesto toga, zalagao se za stratešku autonomiju.

Mathieu Duchatel, viši stalni saradnik i direktor međunarodnih studija Instituta Montaigne u Parizu, rekao je za Al Jazeeru da se „Tajvan pojavljuje kao novo pitanje koje izaziva podjele unutar Evropske unije“.

„Pojavila se debata između onih koji misle da bi EU trebala biti proaktivnija u poduzimanju koraka koji pomažu u održavanju statusa quo i onih koji misle da EU treba ostati nezainteresovana“, kazao je Duchatel.

Šta dalje?

Sada, kada čelnici Evropske unije namjeravaju razgovarati o tome šta bi „smanjenje rizika“ u odnosu s Kinom moglo značiti za buduće odnose i kada će se pokušati dogovoriti o jedinstvenoj „kineskoj strategiji“, Borrell je u govoru na EU Institutu za sigurnosne studije ove sedmice rekao da „nije uvijek lako objektivno reći gdje završava smanjenje rizika, a počinje razdvajanje“.

„Dakle, potrebna nam je prava debata u Evropi o ovome. Treba imati na umu da institucije mogu predlagati, ali članice su te koje odlučuju“, kazao je Borrell.

Prema nacrtu Evropskog vijeća, u koji je uvid imao Politico, očekuje se da će čelnici Evropske unije reći da se blok „ne namjerava razdvojiti ili okrenuti ka unutra“, niti dizajnira politike da „našteti Kini ili da ugrozi ekonomski napredak i razvoj Kine“.

„Smanjenje rizika je sporazumni zaključak“, kazao je Duchatel. „To jasno ukazuje na to da se samo dio trgovine, investicija i kontakata među narodima između EU i Kine sekuritizira. To odražava stvarnost“.

Duchatel je također kazao da bi transatlantsko partnerstvo sa SAD-om moglo biti faktor kao „strukturalna odrednica evropske vanjske politike“.

„Prirodno je da se EU uskladi sa svojim važnijim saveznikom kada je riječ o politici prema Kini, posebno kada se EU i SAD približavaju u svojoj procjeni kineskih trendova domaćeg upravljanja i međunarodnih ambicija“, kazao je Duchatel. „Postoji, međutim, sila unutar Evrope koja želi spriječiti pretjerano agresivnu politiku SAD-a i EU prema Kini. Evropa je ujedno i vjerni saveznik i kočnica. Naravno, kineska podrška Rusiji ozbiljno je potkopala sliku Kine prema Evropi, i do sada je kineska diplomatija bezuspješno pokušala kontrolisati štetu“.

Analitičar Stec očekuje da će se razlike u politikama nastaviti između država članica Evropske unije.

„Potpuno ujedinjena politika Evropske unije o Kini zahtijevala bi sasvim jedinstvenu opću vanjsku politiku Evropske unije. To bi, zauzvrat, zahtijevalo reviziju sporazuma Evropske unije, a to se čini slabo vjerovatnim u ovom trenutku“, zaključuje.