Roboti policajci postaju ključni čuvari reda i zakona
Uvođenje robota u policijske snage ima niz prednosti, ali potencijalnih izazova koji će se morati riješiti.
Redarstvene snage širom svijeta sve više među vlastite redove uvode robote policajce, ili vrše posljednje pripreme za korištenje mehaničkih “policajca”.
Posljednji primjer toga je vijest iz Singapura, gdje su roboti policajci nakon pet godina testiranja ušli u redovni sastav policijskih snaga na aerodromu u toj zemlji, ali su uvedeni i u redovni inventar policije Singapura.
Naglašeno je da će se upotreba robotske policije u cijeloj zemlji postepeno povećavati.
Htjeli to ljudi priznati ili ne, odnosno htjeli to prihvatiti ili ne, roboti su budućnost policijskih snaga, navode stručnjaci.
Za povećanju upotrebu “mehaničkih” policajca se navodi potreba da se zaštite životi momaka i djevojaka koji su posvećeni čuvanju reda i zakona, ali za smirivanje potencijalno eksplozivnih situacija koje bi mogle dovesti do gubitaka ljudskih života.
Roboti u policiji se koriste već godina, gdje su najčešće korišteni za “razoružavanje” eksplozivnih sredstava, uglavnom upravljani iz daljine pomoću kontrolera u rukama specijaliziranog stručnjaka od krvi i mesa.
Današnji roboti u policijskim snagama imaju puno više mogućnosti, pa primjera radi njujorška policija koristi robota koji podsjeća na psa, popularno nazvanog Digidog, a koji je razvio čuveni Boston Dynamics u sklopu svoje serije “Spot”. Iako je jedno vrijeme taj robot bio povučen iz upotrebe zbog kritika javnosti, nedugo nakon toga je vraćen u “službu”.
“Policajci” poput njega mogu da uđu tamo gdje ljudi ne mogu da priđu, u potrazi za napadačima ili taocima, opremljeni budu specijalizirani termičkim kamerama koji omogućavaju da se u mraku, dimu ili kroz zidove vide i napadači i civili.
Zaštita policajaca
Ključni razlog zagovornika upotrebe robota u policijskim snagama jeste zaštita policajca od krvi i mesa.
Jedan od primjera gdje je robot učestvovao u spašavanju života policajaca jeste slučaj iz američkog grada Dallasa iz 2013. Nakon što je naoružani napadač u obračunu u garaži ubio pet policajaca, donesena je odluka da se pošalje robot proizvođača Northrop Grummana koji je nosio eksploziv. Detonacijom eksploziva ubijen je napadač, bez dodatnih gubitaka policajca od krvi i mesa.
“Druge opcije bi naše policajce izložile ozbiljnoj opasnosti”, rekao je tada šef policije u Dallasu David Brown na konferenciji za novinare.
Prema drugima, korist mehaničkih policajca, osim što dopunjuju radnu snagu od krvi i mesa, jeste da oni preuzimaju zadatke koji inherentno nose velike rizike, poput talačkih situacija ili čak zaustavljanja vozača u saobraćaju i izdavanja kazni.
“Ako policajac uđe u prostoriju i tamo je naoružani protivnik, on nema drugog izbora osim da puca”, rekao je Sean Bielat, bivši izvršni direktor Endeavour Roboticsa, za Business Insider. “Dodavanjem vremena i prostora između operatera i napadača, uveli ste element koji potencijalno može smanjiti žrtve.”
Godine 2019. u Novatu, u Kaliforniji, napadač je polio benzinom prostorije benzinske pumpe i prijetio da će gorivo zapaliti. Umjesto slanja pregovarača od krvi i mesa da smiri situaciju, policijske snage su poslale robota koji je umjesto tražene cigarete i upaljača napadaču odnio elektronsku cigaretu. S obzirom da robot nije bio naoružan, napadač je pristao na pregovaranje na daljinu, preko robota, što je dovelo do njegovog smirivanja i konačnog hapšenja bez ozbiljnih posljedica.
Mirna rješenja
Stručnjaci ističu da slanje specijalnih jedinica tokom talačkih situacija često dovede do panike među napadačima, s obzirom da znaju da su suočeni s naoružanim stručnjacima i često osjećaju da će morati da se bore za život, što zna dovesti do razmjene vatre. U slučaju “pregovora” s robotima, napadači znaju da im život nije ugrožen pa budu spremniji za mirne pregovore.
Osim toga, roboti mogu biti opremljeni plinovima za uspavljivanje, pa napadače mogu smiriti i bez upotrebe smrtonosne sile.
Ono što je bitno za razumjeti jeste da policijski roboti nisu previše različiti od ostalih vrsta robota, jer oni koriste vještačku inteligenciju, mašinsko učenje i IoT (Internet of Things, odnosno vezu sa internetom) za obavljanje svojih zadataka.
Glavna razlika između policijskog i industrijskog ili uslužnog robota, na primjer, jest zadatak za koji su programirani. Policijski roboti koje koriste službe za provođenje zakona i vladine agencije programirani su, između ostalog, da zaustavljaju saobraćaj na temelju obrazaca vožnje, koriste prepoznavanje lica za otkrivanje kriminalaca i čak sprečavaju prevare. Osim toga, policijski roboti mogu biti daljinski upravljani, posebni uz upotrebu unaprijeđene realnosti (augmented reality) odnosno posebnih naočala koji operateru omogućavaju da “vide” što vidi robot i da njime upravljaju “u prvom licu”.
Slične metode se već koriste u medicini, gdje hirurzi korištenjem specijaliziranih robota operiraju robote u nekim slučajevima čak i kada se nalaze na drugim kontinentima.
Posebnu primjernu ovakvi roboti upravljani na daljinu imaju u “razoružavanju” eksplozivnih sredstava. Prije su roboti u tim službama služili da eksplozivno sredstvo iznesu ili s udaljene distance detoniraju, a sada operater može “razoružati” bombe kao da se nalazi pored njih, ali bez rizika po njegov život.
Jedan od takvih primjera je robot Taurus kompanije SRI International.
Reguliranje saobraćaja
Jedan od čestih uzroka smrti policajca u svijetu jeste zaustavljanje u vožnji potencijalnih sumnjivaca, koji su znali pucati na redarstvenike koji prilaze automobilu. Ovako, policajac može poslati robota, koji je povezan s policijskim automobilom, kako bi razgovarao sa sumnjivim vozačem, uzeo podatke i izdao eventualnu kaznu.
Posebno se očekuje da roboti nađu primjenu u regulaciji saobraćaja. Oni mogu uočiti sporne obrasce u vožnji i prići sumnjivom vozili i izdati odgovarajuće kazne. Kako vozači znaju da roboti nisu naoružani, manje su šanse za eksplozivnu reakciju.
Reuben Brewer, viši istraživač robotike u SRI Internationalu, izumio je robota koji policajcima omogućuje zaustavljanje uz cestu bez izlaska iz službenih vozila.
“Glavna prednost robota u odnosu na čovjeka je ta da fizička opasnost više nije važna”, rekao je ranije za Washington Post. “Robot je isključivo odbrambeni, tako da ne može povrijediti vozača. Ako vozač ošteti robota, radi se samo o novcu koji treba uložiti za zamjenu”.
Međutim, neki se boje da bi roboti mogli učiniti više štete nego koristi.
Iako roboti samo po sebi nemaju predrasuda, njihova vještačka inteligencija radi s podacima koji su im na raspolaganju, koji često znaju biti “obojeni” rasizmom i raznim predrasudama.
Jedan od segmenta koji bi oni trebali koristiti jeste prepoznavanje lica u potrazi za traženim kriminalcima.
‘Predrasude” vještačke inteligencije
Ali kako je otkrila Joy Buolamwini, istraživačica MIT-ovog Media Laba, upotreba vještačke inteligencije u prepoznavanju lica često nije adekvatna. Prema njenom istraživanju, ljudi s tamnom kožom pogrešno su identificirani softverom za analizu lica puno češće od njihovih kolega svjetlije puti.
A neki od ovih policijskih robota koriste tu vrstu tehnologije.
“Takozvani obojeni ljudi su zapravo globalna većina”, rekao je Buolamwini za Boston Magazine. “Većina svijeta, koju volim zvati ‘nedovoljno uzorkovanom većinom’, nije zastupljena u podacima o obuci ili referentnim podacima koji se koriste za provjeru valjanosti sistema vještačke inteligencije. Zavaravamo se o tome koliko smo napredovali.”
Dodala je da su oni za koje postoji veća vjerovatnost da će biti meta policije “najmanje zastupljeni [u kodu za prepoznavanje lica]”, što ih stavlja “u veći rizik da budu pogrešno identificirani kao osumnjičenici za krivično djelo. Budući da živimo u društvu koje odražava historijske pristranosti koje traju do danas, moramo se suočiti s vrstom podataka koje stvaramo, vrstom podataka koje prikupljamo, načinom na koji ih analiziramo.”
Drugi problem je potencijalna pretjerana upotreba sile robota policajca. Iako do sada takvi roboti nisu “naoružani”, za očekivati je da budu i oni opremljeni smrtonosnim oružjem.
Jay Stanley, politički analitičar u Američkoj uniji za građanske slobode, upitao je treba li policija koristiti robote samo u “vanrednim okolnostima” ili treba “početi tražiti robote posebno dizajnirane za upotrebu sile”.
Bez prosudbe ljudskih policajaca, kazao je Stanley, roboti bi mogli djelovati previše nasilno u situacijama koje zahtijevaju nijanse i suzdržanost.
“Recimo da je protest, a na licu mjesta nema policije”, rekao je. “Policijski roboti potencijalno bi mogli ispustiti biber sprej, ili suzavac, ili ispaliti gumene metke na gomilu … koji pogađaju ljude koji nisu uključeni u proteste, ili roboti to rade kada nije potrebno”, rekao je on za Politico, dodavši da je to sumorna slika.
Ključna pitanja
Profesorica prava Elizabeth E. Joh sa Univerziteta u Kaliforniji je navela niz pitanja koja će biti nužno riješiti.
Prema njenim riječima, čak i ako je upotreba robota u policijskim snagama u ovom trenutku samo koncept, mogu se predvidjeti niz pravnih i političkih izazova koji se mogu pojaviti.
Prvo pitanje je koliko bi ljudi trebali ostati “u toku”, odnosno koliki stepen uključenosti ljudi treba biti u korištenju robotske policije. Onda se postavlja pitanje koliki nivo upotrebe sile se smije dopustiti robotima da provode. Tu se, prema njenom mišljenju, javlja i pitanje kako će upotreba policijskih robota utjecati na pravne odluke poput korištenja “razumne” sile, odnosno dopuštene sile u određenim situacijama. Ono što je opravdano korištenje sile kod policajca koji je potencijalno životno ugrožen vjerovatno nema istu vrijednost kao u slučaju mehaničkog policajca. I na kraju, smatra, pitanje je hoće li upotreba policijskih robota dodatno ojačati društvene nejednakosti u policijskom radu.
“Naposljetku, kako možemo razviti jedinstveni pristup nadzoru policijskih robota?”, upitala je profesorica Joh.
Iako je očito da postoji niz izazova i pitanja koja treba riješiti kako policijski roboti budu sve više uvođeni u službu, nema sumnje da će oni biti sastavni dio redarstvenih snaga.
Primjera radi, Kina planira postaviti robote s vještačkom inteligencijom u većini svojih gradova do 2025. godine. Slično tome, Južna Koreja namjerava dati svojoj policiji odijela u stilu Iron Mana i pse robote koji će patrolirati ulicama tokom sljedećih 30 godina.
I druge zemlje navode sve veću upotrebu robota u policijskim snagama, a ostaje da se vidi kako će njihova implementacija utjecati na budućnost reda i zakona.