Nakon presude u Hagu: Mogu li žrtve tužiti Srbiju?

Otvara li nova presuda Stanišiću i Simatoviću vrata građanima BiH za parnice i zahtjeve za odštetu protiv Srbije?

Prema presudi Suda, koji im je izrekao kazne od po 15 godina zatvora, Stanišić i Simatović su bili pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata (Reuters)

U posljednjem slučaju koji se vodio pred njim, Haški sud, odnosno, Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, u srijedu je, nakon više od 20 godina dugog procesa, presudio da se u Bosni i Hercegovini nije vodio građanski rat, već međunarodni sukob u koji su bile umiješane susjedne zemlje, u takozvanim „udruženim zločinačkim poduhvatima“ (UZP).

Da je Hrvatska vodila UZP, potvrđeno je ranijim presudama. No, ove od srijede, u kojima je Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma u Hagu bivše zvaničnike Službe bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića proglasilo krivim, predstavljaju historijsku prekretnicu kada je riječ o karakteru rata u BiH i ulozi Srbije u njemu.

Prema presudi Suda, koji im je izrekao kazne od po 15 godina zatvora, Stanišić i Simatović su bili pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata u zločinima koje su srpske snage počinile u Hrvatskoj i BiH.

Kako BiH može iskoristiti presudu?

„Udruženi zločinački poduhvat je važna prekretnica u odnosu na onu Prvostepenog vijeća. UZP tada nije bio dokazan. Vijeće je reklo da Simatović i Stanišić jesu pomagali UZP-u, ali da nisu dijelili zločinačku namjeru sa ostalim članovima UZP-a u vršenju zajedničkog zločinačkog cilja, odnosno, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti“, kaže Enis Omerović, profesor međunarodnog prava.

„Ovdje vidimo da oni zaista jesu bili ravnopravni članovi UZP-a. Dolaze iz Srbije, odnosno, tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i predstavljaju ‘de jure’ organe, odnosno MUP i službe državne sigurnosti Srbije. Kada imate dokazano učešće stranih vojski, pripadnika policije ili drugih državnih službi na teritoriji strane države, tada dobivate kontekst odgovornosti države putem UZP-a. Bilo je značajno dovesti u vezu odgovornost države Srbije na osnovu odluke“, dodao je.

Nakon što je utvrđeno učešće Srbije u ratu u BiH, postavlja se pitanje – šta sada? Da li, i kako, država BiH može iskoristiti ovu presudu kako bi od Srbije dobila reparaciju?

Kao što je poznato, zahtjev za reviziju presude iz 2007. po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, predat 2017. godine, doživio je neuspjeh, čime je Srbija praktično oslobođena odgovornosti za genocid.

S obzirom na nove okolnosti, odnosno, argumentaciju presude protiv Simatovića i Stanišića kojom je utvrđeno učešće Srbije u udruženom zločinačkom poduhvatu, može li BiH sada pravno reagovati?

„Javnost bi sada najviše voljela znati može li BiH reagovati kada je riječ o propalim tužbama protiv Srbije za genocid“, kaže bh. stručnjak za ustavno pravo Kasim Trnka, koji dodaje da se sada teško nešto može promijeniti.

‘Da su se ove činjenice znale ranije…’

„Nažalost, da su se ove činjenice iz posljednje presude znale u vremenu kada je donesena ranija presuda, sigurno bi bilo drugačije“.

„Ovo sada je ključni dokaz da je Srbija bila umiješana u provođenje zločina u BiH. Ne bi ostalo na tome da je znala za zločine, a nije učinila ništa da ih spriječi. Nažalost, u Statutu Međunarodnog suda dat je rok od deset godina za zastarijevanje od izricanja presude, a prošlo je više vremena“, nastavlja Trnka, no, dodaje da bi Bosna i Hercegovina teoretski, ipak, mogla reagovati.

„Možda ne bi bilo loše kada bi BiH kao država službeno obavijestila Međunarodni sud da razmotri da li bi se mogla donijeti odluka o eventualnom ponavljanju procesa, no, s obzirom na naše unutrašnje probleme, to je teško očekivati, dok Sud, pravno gledajući, nema obavezu to uraditi.“

Drugi aspekt presude se odnosi na žrtve ratnih zločina. Pravnici su složni da nova presuda otvara vrata građanima BiH za parnice i zahtjeve za odštetu protiv Srbije.

„Žrtve pogođene presuđenim ratnim zločinima mogu tražiti satisfakciju. Sada postoji pravni osnov za to. Na organizovan način treba pokrenuti pravne radnje da se od Srbije, ali i entiteta Republika Srpska, koja je bila sastavni dio UZP-a, kao neposredni izvržilac organizovanih planova, traži odšteta“, mišljenja je Trnka, koji tvrdi da i sama država može zahtijevati materijalnu odštetu.

„Imamo sudsku praksu kada se pred sudovima nađu države odgovorne za zločine. Sada imamo pravni osnov i to treba biti polazna tačka u pokretanju građanskih postupaka i parnica za reparacije koje se u ovom slučaju ogledaju u novčanim kompenzacijama“, kaže Omerović.

„Žrtve mogu tražiti obeštećenje pred sudovima u Srbiji, kao što su ‘Majke Srebrenice’ u Nizozemskoj pokrenule postupak protiv te države. Praksa postoji i to je put kojim treba ići. Osim toga, dvije države mogu se diplomatskim putem dogovoriti o načinu priznanja krivice i obeštećenju, a treći način je sudska nagodba“, tvrdi.

Izvor: Al Jazeera