Bilo je pitanje dana kada će se pucnjave ‘preliti’ iz Srbije

Pucnjava u Lukavcu. Maloljetni učenik upucao zamjenika direktora škole. Eto, desilo se i u Bosni i Hercegovini. Bilo je pitanje vremena kada će se takvi događaji preliti iz Srbije u susjedne države.

O ovome događaju u narednim danima pričat će se i pisati u kontekstu uzroka, posljedica i rješenja. Običan puk traži krivce, direktne i indirektne. Kao krivce prozivaju roditelje, nastavnike, policiju, sudstvo i tužilaštvo, loša zakonska rješenja i, naravno, same počinioce.

Roditelje optužuju jer nisu na pravi način odgojili dijete. Prenebregava se činjenica da djeca danas više vremena provedu u školi i na društvenim mrežama nego sa roditeljima. Zbog toga je, možda, i utjecaj škole i društvenih mreža veći na odgoj mladih nego utjecaj njihovih roditelja.

Strah se uvlači među zaposlenike škola

Pedagog jedne škole s područja Tuzlanskog kantona nam je rekao i da se daje prevelika medijska pažnja ovakvim slučajevima, što dodatno podstiče nasilno ponašanje. Kaže i da to ima itekako negativan utjecaj. Znakovito je i da ta osoba nije željela da spominjemo njeno ime. To govori da se strah uvlači među zaposlenike škola.

U kontekstu ovoga o čemu je govorio ovaj pedagog škole, treba podsjetiti i na činjenicu da se na evropskim nogometnim terenima izbjegava prikazivati huligane koji utrčavaju na teren. Samo da im se ne daje na značaju, da ih se ne čini popularnim.

I doc. dr. Amela Delić Aščić, docentica na Odsjeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu Univeziteta u Tuzli, misli da i klasični mediji i mrežni mediji mladima i djeci predstavljaju određena ponašanja kao poželjna, a druga kao nepoželjna.

„Zbog svoje uloge i značaja koji imaju u društvu, mediji predstavljaju prostor u kojem se određeni obrasci ponašanja i pojedinci potvrđuju i dobijaju društveni status. Govorimo o moralizatorskoj i funkciji dodjele statusa koje mediji imaju. To znači da se pojavljivanjem u medijima osobama daje značaj“, ukazuje Delić Aščić.

„U komunikološkoj literaturi stoji da pojedinci prostor u medijima dobijaju na osnovu svoje istaknutosti, pa posljedično, kada dobiju prostor u medijima oni na neki način postaju i istaknuti u odnosu na druge. Bez obzira što je njihovo ponašanje, npr., negativno ili su istaknuti u negativnom kontekstu, oni dobijaju pažnju koja je danas jedan od najskupljih i najoskudnijih resursa u društvu. Zbog toga je izuzetno problematično kada se u medijima u političkim, informativnim, kulturnim emisijama pojavljuju npr. presuđeni ratni zločinci, tzv. celebrity ličnosti koje su poznate postale upravo na temelju skandala“, navodi Delić Aščić.

No, ona napominje i da medijsku kulturu ne čine samo novinarska profesija, nego i filmovi, reklame i drugi zabavni sadržaji, kako to kaže Douglas Kellner, teoretičar kritičke škole društva.

Promoviranje nasilja kao poželjnog načina ponašanja

„Pogledajmo koliko tih sadržaja ustvari promovira nasilje kao dozvoljen, a ponekad čak i poželjan način ponašanja. Ti sadržaji, ali i brojni drugi ispunjeni nasiljem koji dolaze, npr., sa društvenih mreža teško se mogu kontrolisati, a mladi su im izloženi skoro pa 24 sata. Riječ je o tome da smo mi uronjeni u medijsku kulturu i da ne možemo ni odvojiti jasno vrijeme koje provodimo bez medija i s njima. Za mladu osobu, koja ne zna odvojiti koristan od nekorisnog sadržaja, teško je filtrirati informacije koje dobija i oduprijeti se spomenutim misaonim mehanizmima koje odrasla osoba, ipak, može kritički razlagati“, naglašava Delić Aščić.

Ona kaže i da nema instant rješenja ni za jedan problem, a pogotovo ne za nasilje u društvu. Smatra i da je odgovornost na svim segmentima društva.

„Kao što uzroka ima mnoštvo, i rješenja moraju biti rezultat zajedničkih napora na prevenciji nasilja. U domenu medija, ključni su medijska i informacijska pismenost i profesionalno novinarstvo. Ne možemo zaustaviti ekspanziju društvenih mreža niti utjecati mnogo na poruke filmske, reklamne i muzičke industrije. Ali, ono što novinarstvo može jeste imati kritički stav prema takvim sadržajima, djelovati kao socijalizator i orijentir u haotičnom javnom prostoru. Može izvještavati profesionalno i fokusirati se na značajne događaje umjesto na konflikte, dramu, celebrity ličnosti. Ipak, da bi se kvalitetni sadržaji konzumirali i medijska i informacijska pismenost javnosti mora biti na višem nivou. Mediji moraju voditi računa i o svom ekonomskom opstanku koji, nažalost, često utječe na snižavanje kvaliteta i kriterija za izvještavanje“, kazala je Delić Aščić.

Krivalić: Nastavnici izgubili autoritet

I Elmir Krivalić, glumac i umjetnički direktor u Centru za kulturu Lukavac, osvrnuo se na ovaj događaj.

„Strašno! Možemo sad kritikovati roditelje do mile volje, ali postoje djeca kod kojih riječ roditelja nema težinu, pogotovu u određenim godinama. Nažalost, tako je. Možemo sad trubiti o odgovornosti roditelja za ovaj slučaj, ali sva druga djeca na ovom primjeru trebaju da vide kako će završiti odmetnik i šta se dešava sa takvima. S druge strane šta se dešava sa obrazovnim sistemom, koji je najodgovorniji što su nastavnici izgubili autoritet kod djece, što nema dovoljno psihologa, pedagoga, socijalnih pedagoga u školama. Kad će obrazovni sistem izaći iz okvira forme“, pita se Krivalić.

Kada je riječ o obrazovnom sistemu, neki se prisjećaju ranijih vremena, iz bivšeg sistema, kada su učitelji i nastavnici bili autoriteti za učenike.

Nekad su roditelji govorili prosvjetnim radnicima: „Tvoje meso, moje kosti“. Time su htjeli dati do znanja da učitelj slobodno i batinu smije koristiti. Danas, kažu, kad nastavnik mrko pogleda učenika, eto roditelja u školu da se žali što mu maltretiraju dijete.

Dilanje droge na času

Slučaj u Lukavcu kazuje da su zakazali i policija, i sudstvo, i tužilaštvo.

Naime, poznato je da je ovaj učenik ranije upućivao prijetnje, ali da ništa nije poduzeto. Barem ne ono što bi spriječilo pucnjavu. Kada se saznalo za prijetnju, škola je odradila što je mogla. Obavijestili su MUP.

Jedan od roditelja je na društvenim mrežama napisao da je njegovom sinu u učionici, nasred nastave, drug iz klupe dao drogu, rekavši mu da je žvaka. Mnogi kao problem označavaju i to što svako, u svako doba može ući u školu, pa čak i dileri drogom.

Problem maloljetničkog nasilja je sve izraženiji. Kako reče docentica Aščić Delić, nema instant rješenja, nema jednog rješenja. Jedno od rješenja moglo bi biti i spuštanje dobne granice za krivičnu odgovornost mladih osoba.