Agresija na okoliš izaziva klimatske promjene, a posljedica su i poplave

Uzroci poplava su višestruki u što spadaju promjene vremenskih obrazaca, promjene u korištenju zemljišta i ljudske aktivnosti kao što su krčenje šuma i urbanizacija. Međutim, jasno je da klimatske promjene doprinose povećanju učestalosti i jačine poplava širom svijeta zbog porasta nivoa mora, intenzivnijih padavina i promjena u hidrološkom ciklusu.

U izvještaju Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) iz 2019. godine utvrđeno je da su se učestalost i intenzitet obilnih padavina povećali u većini regija od 1950-ih, uz vjerojatan utjecaj čovjeka. Kako se klima nastavlja zagrijavati, očekuje se da će poplave postati sve češće i teže, posebno u osjetljivim regijama kao što su priobalna područja i područja sklona poplavama rijeka.

„Ljudi su pretjeranom emisijom stakleničkih gasova doveli do toga da na globalnom nivou bude kreirana staklena bašča koja zagrijava atmosferu i time ubacuje dodatnu energiju u atmosferu što čini sve prirodne procese intenzivnijim, češćim i ekstremniji i na prostoru Bosne i Hercegovine“, kaže Bakir Krajinović, klimatolog Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Ono što se dešava u atmosferi sasvim je uobičajeno, pojašnjava Krajinović, i dodaje kako to nije ništa novo što već nismo vidjeli ranije, niti je nešto što već nismo iskusili u kratkom periodu od 135 godina otkad postoje sistematska mjerenja u Bosni i Hercegovini, kada je u pitanju meteorologija i hidrologija.

„Ovo čak nije ni najekstremnije što smo iskusili u prošlosti. Istina je da je mjesečna suma padavina izmjerena na meteorološkim stanicama širom Bosne i Hercegovine došla do maksimuma, pa negdje i prešla taj maksimum. To jeste ekstremno i to se nije nikada desilo. Međutim, ako pogledate broj kišnih dana u Sarajevu, nije nadmašen apsolutni rekord. Bilo je i kišovitijih mjeseci i perioda u prošlosti.  Ono što se dešava ne samo u Bosni i Hercegovini, već širom svijeta jeste da čovjek naseljava okolinu na način da se ne prilagođava prirodi“, ističe Krajinović.

Izazivanje prirode i sudbine

Aktivisti koji se bave zaštitom okoliša godinama upozoravaju na poguban utjecaj čovjekovih aktivnosti na klimu, porast globalne temperature i, kao rezultat toga, na još pogubnije uništavanje biodiverziteta i prirodnih staništa živih bića. Naučnici širom svijeta su dokazali koliko je poguban utjecaj ljudskog djelovanja na klimu, te da čovjekovo djelovanje i jeste uzrok globalne klimatske krize.

„U Bosni i Hercegovini se još uvijek neprestano moramo boriti kako bismo spriječili ljudske aktivnosti koje su destruktivne za našu prirodu. Moramo što prije ujedinjeno djelovati kako bismo sačuvali naše vode, šume, floru i faunu, posebno u našem regionu gdje još uvijek opstaju neke od posljednjih prašuma u Evropi, posljednjih divljih rijeka te jedinstvenih prirodnih staništa jer to je naše naveće zajedničko bogatstvo“, poručuje Lejla Kusturica, aktivistica i direktorica Fondacije „Atelje za društvene promjene“ (ACT).

Dodaje kako društvo ne smije dozvoliti da zbog kratkotrajne dobiti pojedinaca trajno ispaštaju buduće generacije. Na ovo, kaže, ne upozoravaju samo aktivisti za zaštitu okoliša, već i savjesni i odgovorni članovi akademske zajednice, koji se zajedno sa njima zalažu za zaštitu domaćih rijeka i šuma poput profesora Muriza Spahića.

„Za sve probleme koji nam se dešavaju tražimo krivce i uvijek ih nalazimo u imaginacijama da bi sebe ubijedili da se protiv toga nije moglo. Malo me to podsjeća na sudbinu, koju izazivamo. Klimatske promjene nisu novina, one su uvijek postojale i postoje o čemu svjedoče mnoge nauke – osim paleoklimatologije, još i geologija i paleogeografija, kao što se o istim popularno govori unazad tri decenije“, ističe dr. Muriz Spahić, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Udruženja geografa BiH.

Ako se pod klimatskim promjena podrazumijeva globalno zatopljenje, šta je onda ovo što se desilo ovoga proljeća, pita Spahić.

„Očito su temperature niže od prethodnih klimatskih prosjeka, a za sve vrijeme vladaju padavine, koje izazivaju izlijevanje rijeka i nastanak bujica koje nanose velike štete. Drugim riječima, šta čovjek čini na izazivanju da umanji, pa i eliminiše negativne scenarije poplava, o čemu bi se itekako moglo dosta toga kazati“, kaže Spahić.

Prije tvrdnji detaljne analize

Jedan specifični događaj u naučnim meteorološkim krugovima nikad se ne pripisuje klimatskim promjenama prije nego se izvrše detaljne analize i studije, pojašnjava meteorolog Nedim Sladić.

„To znači da analiza određenog ekstrema mora najprije proći rigoroznu kontrolu podataka i dobiti konsenzus. Pošto u ovom slučaju govorimo o obilnim padavinama, potrebno je izračunati tzv. povratne periode kako bismo vidjeli koliko je ta pojava zapravo uobičajena ili neuobičajena. Naravno, nije isto imati događaj jednom u deset i jednom u stotinu godina“.

Ističe kako na primjeru poplava koje su se desile na području Krajine, platfoma GloFAS koju su razvijali Hannah Cloke i Florian Pappenberger, s kojima on ima priliku sarađivati i često komunicirati, ima za cilj mapiranje potencijalnih područja na osnovu meteoroloških parametara kombinovanih sa trenutnim riječnim profilom i hidrološkim varijablama.

„Izračuni su upućivali u početku na umjereno visok rizik od poplava koji se 48 do 72 sata prije samog izlijevanja rijeka, a usljed perzistentnog signala za obilne padavine, povećao na visok i ekstreman, sa procijenjenim povratnim periodom od 20 do 50 godina. To je bio i jasan pokazatelj da više i nadležne instance trebaju poduzeti mjere i djelovanje čim prije. Hidrometeorološki zavodi su obavili svoje zadaće na vrijeme jer su izdali niz jasnih i direktnih upozorenja na vrijeme“, kaže Sladić.

Ono što vjerovatno mnoge zbunjuje, kaže Sladić, jeste otkud količina padavina od 283 litre po kvadratnom metru u maju na umjerenim geografskim širinama?

„Specifična postavka vremenskih sistema u zapadnom Sredozemlju su uzrokovali da na području Bosne i Hercegovine, te Hrvatske imamo ogromne padavinske totale zahvaljujući većem dotoku vlažnog i nestabilnog zraka u izraženoj južnoj visinskoj struji s prednje strane visinske doline. Prema našoj zemlji na prednjoj strani te doline, osim pristizanja toplijeg zraka po visini, influks vlage se ponašao poput atmosferske rijeke“.

Treba se prilagoditi okolišu

Dodaje kako su se u prošlosti ovakvi događaji javljali rjeđe i mogli su se tumačiti kao izolovani ekstremni vremenski događaj, dok se sada javljaju znatno učestalije. Isto mišljenje dijeli i klimatolog Krajinović, koji ističe da se ono što se trenutno dešava u prirodi, dešavalo i ranije, a klimatske promjene su samo intenzivirale te procese, zbog čega stanje u budućnosti može biti samo gore.

„Nama ništa drugo ne preostaje nego da se prilagodimo tome, da što prije prilagodimo naše društvo, da zabranimo onima koji krše zakon gradeći objekte u koritima, pregrađujući lokalne potoke i tako dovode do pojave bujičnih poplava, zatrpavanjem korita i sužavanjem korita. Sve to je kršenje zakona i to grubo kršenje, koje može ugroziti nečiji život. Smatram da je za sve ono što se dešava u Bosni i Hercegovini, kada su poplave u pitanju, glavni krivac čovjek – 80 posto smo mi građani krivi, dakle ne samo sistem, nego krećem od pojedinca“.

Ekološka aktivistkinja Lejla Kusturica ističe da zbog globalnog zagrijavanja sve više dolazimo u okolišnu krizu koja prijeti živom svijetu cijele planete Zemlje, uključujući i čovječanstvo. Iz te krize, ističe, ne možemo izaći bez pomoći drveća koje upija ugljen-dioksid, sprječava eroziju tla, ublažava poplave i vrućine, daje nam hranu i sklonište.

„Da bismo sačuvali te naše vrijedne životne saputnike i saveznike, moramo iz temelja promijeniti odnos prema šumama. Svjedočili smo i još uvijek svjedočimo pogubnom razmjeru izgradnje mini hidroelektrana širom Bosne i Hercegovine i našeg regiona, neke rijeke i prirodna staništa rijetkih biljaka i životinja trajno su i potpuno uništena. Na sličan, možda na još podmukliji i pogubniji način napadnute su i naše šume. Neplanska i bespravna gradnja postala je trend u našoj državi, svake godine Bosna i Hercegovina se nalazi na listi zemalja s najzagađenijim zrakom u svijetu“.

Šume i šumska zemljišta u Bosni i Hercegovini pokrivaju gotovo 53 posto površine. Zaliha svih šuma procjenjuje se na oko 291 milion kubika, a godišnji prirodni prirast je oko osam miliona kubika. Službena statistika procjenjuje da se godišnje sasiječe 6,5 do 7,5 miliona kubika, ali bespravna sječa odnese vjerovatno još milion, većinom u privatnim šumama.

„Svi ovi napadi na naša prirodna bogatstva i njihovo nekontrolisano eksploatisanje utječu, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou na promjenu klimatskih uslova, uzrokuju prirodne katastrofe, a obični ljudi ispaštaju“, zaključuje Kusturica.