Jakubovič: Opstanak Ukrajine znači i opstanak islama u njoj
Rusija nije ‘manje zlo’ u međunarodnoj politici, nego kolonijalna sila modernog doba koja dijeli i osvaja, tvrdi Mihailo Jakubovič, sa Univerziteta Freiburg, koji je prvi preveo Kur'an na ukrajinski jezik.

Sve negativne prakse koje Rusija provodi nad muslimanima koji žive na njenoj teritoriji, sve zabrane i ograničenja, te iskorištavanje lokalnih zajednica zbog koristi imperijalne Moskve pokazuju da opstanak Ukrajine kao države znači i opstanak islama u njoj, upozorava Mihailo Jakubovič, profesor iz Ukrajine na Univerzitetu u Freiburgu i čovjek koji je preveo Kur'an na ukrajinski jezik.
Ukazuje na činjenicu da milion muslimana u Moskvi ima tek nekoliko džamija na raspolaganju, kako je u Rusiji zabranjena izgradnja muslimanskih bogomolja, te da ruske vlasti na čelo muslimanskih zajednica stavljaju isključivo kadrove podobne Kremlju. Sa druge strane, ukrajinski muslimani imaju jednake vjerske slobode kao druge vjerske zajednice, dok su od 2014. i aneksije Krima, preko početka invazije 2022. do danas doživjeli mnoge napade od strana (pro)ruskih snaga.

Jakubovič je rođen 1986. godine u ukrajinskom mjestu Ostroh u kojem više od 500 godina živi muslimanska zajednica Lipka Tatara (poljski Tatari). Studirao je u Ukrajini i Poljskoj, a radio je i na projektima od Saudijske Arabije (Kompleks kralja Fahda za štampanje Kur'ana) do Sjedinjenih Američkih Država (Princeton) koji su većinom povezani sa muslimanskom intelektualnom tradicijom na Krimu.
Od 2020. godine radi na njemačkom univerzitetu u Freiburgu u sklopu Globalnog projekta studiranja i analiziranja suvremenih muslimanskih prijevoda Kur'ana.
- Kakav je bio status muslimana u Ukrajini prije početka ruske invazije?
– Tačan broj ukrajinskih muslimana nije poznat (u prvom redu zbog njihovog mješovitog porijekla), no generalno se smatra kako je Ukrajina prije 2014. bila dom za 500.000 do 600.000 muslimana, pa i više. Gotovo polovina njih čini autohtoni narod – Krimski Tatari. Također, imate i zajednice poput Tatara sa Volge (na istoku države), Azerbejdžanaca, Uzbeka, Arapa, među kojima je veliki broj studenata sa Bliskog istoka i sjevera Afrike, a tu je i naravno određeni broj Ukrajinaca koji su prešli na islam.
Prije stjecanja nezavisnosti Ukrajine (1991. godine), gotovo da nije bilo značajnog muslimanskog života. Nakon masovne deportacije Krimskih Tatara 1944. i njihovog povratka tek u periodu 1989-1991. godine, sve muslimanske aktivnosti su skoro smanjene na nulu. Tek nekoliko polulegalnih imama je vršilo neke obrede u većim gradovima kao što su Kijev, Odesa ili Donjeck.
U godinama koje su uslijedile nakon 1991. i ukrajinske nezavisnosti, urađen je veliki posao: izgrađene su stotine džamija, otvorene su desetine islamskih obrazovnih institucija, od nedjeljnih škola do medresa, objavljivane su knjige itd. Muslimani su postali dio ukrajinskog društva.
Ukrajina nikada nije imala nešto kao što je zvanična zabrana hidžaba/nikaba, čak su nekada dobijali i zemlju za izgradnju džamije besplatno od države. Poslije 2014. su mnogi muslimani napustili Krim i Donbas, a od početka ruske invazije u februaru 2022. mnogi su, naročito stranci, napustili Ukrajinu i otišli u EU, ali se sada mnogi vraćaju.
Ako govorimo o nivou islamofobije, on je uvijek bio relativno nizak u Ukrajini. Nema stranaka sa protiv-islamskom politikom, pa su muslimani imali istu slobodu vjeroispovijesti kao i druge religije. Samo ću dodati: Ukrajina nije dom samo pravoslavaca (podijeljenih između patrijarhata iz Konstantinopolja i Moskve), već i katolika, grkokatolika i protestantskih zajednica i postoje veliki nivo vjerske raznolikosti.
- Početak ruske invazije donio je brojne teškoće za sve Ukrajince. U kakvoj su situaciji ukrajinski muslimani? Poznato je da su mnogi u Oružanim snagama Ukrajine.
– Muslimanska zajednica je na žestokom udaru od 2014. zbog aneksije Krima i ustanka u Donbasu koji podržava Rusija. Mnogi su se preselili na zapad države, a od 2022. situacija je postala još dramatičnija. Treba istaći kako nisu samo pripadnici muslimanskih zajednica doživjeli napade već su uništene mnoge vjerske građevine: džamije u Sjeverodonjecku i Bahmutu su Rusi uništili, a civile su ubili unutra. Zbog toga muslimani shvataju odbranu svoje države kao svoju dužnost: njihov dom je napadnut, sunarodnjaci ubijeni i nemaju drugi izbor nego da se bore.
Ako govorimo o Rusiji, lokalni muslimani su u potpuno drugoj situaciji: mnoge vjerske knjige su zabranjene (teško je za povjerovati, ali čak i neki prijevodi Poslanikovih izreka od Sahiha al-Bukharija su označene kao „ekstremistička literatura“ u Rusiji), mnogi islamski pokreti su na meti progona, džamije se ne smiju graditi.
Možemo vidjeti kako su motivi za ukrajinske muslimane veoma jednostavni: u Ukrajini muslimani imaju daleko više vjerskih i političkih sloboda nego u Rusiji i opstanak države znači i opstanak islama u njoj. Posebno je važna stavka za Krimske Tatare i sve one nacije koje su doživjele genocid u sovjetsko doba: ako Rusija uvijek promovira sjećanje na SSSR kao na veliku državu i Staljina kao velikog vođu, šta onda sprečava današnje ruske snage da ponavljaju tadašnje zločine danas?
- Veliku pažnju privlače ruske jedinice iz Čečenije, objavljeni su snimci njihovih molitvi, poziva na vjerski rat… Kakav je Vaš stav kada je riječ o njima i koliko se može govoriti o njima kao o vjernicima?
– Ja sam samo akademik i nemam vjerski autoritet govoriti da li je neko pravi musliman ili ne, ali su dokazi prilično jasni u ovom slučaju. Kada čitate sve klasične i moderne koncepte ili odnose muslimana i nemuslimana, nema nikakvog opravdanja za njihovo učešće u agresiji nad drugima.
Nadalje, neke muftije, dakle najviši vjerski lideri u Rusiji, nazivaju ovo „džihadom“, ali kako ubijanje drugih ljudi (uključujući muslimana) koji vas nikada nisu napali možete povezati sa opravdanom borbom po islamu? Kako slijepo praćenje politike nemuslimanske vlade može biti „legalan“ islamski razlog za borbu? Ovo je samo igra riječi i sve te izjave i ono što rade nema nikakve veze sa vjerom.
Nije ovo samo zločin protiv čovječnosti, već i zločin protiv samog islama jer se u potpunosti izvrće njegova poruka u korist neislamske autoritarne države. Iste države koja je ranije pokorila muslimane i sada želi da se oni bore kako bi se ona teritorijalno širila. Nažalost, godinama Rusija razvija sistem „lojalnog“ islama i postavlja samo lidere koji su joj bliski.
Da, formalno mi vidimo znakove muslimanske vjere poput molitve petkom gdje ljudi čuju i političke poruke kako je mudra ruska Vlada i njena politika. No, kada to dopre do uma mnogih ruskih muslimana, oni prihvataju faktore kao i sve druge Putinove pristalice: kult ličnosti, heroizaciju nasilja, čak i prihvatanje carskog rata protiv drugih muslimana. Koliko je to u skladu sa islamom? Naravno da apsolutno nije.
- Mnoge države sa muslimanskom većinom pomažu ili ne pristaju na sankcije Rusiji, te nastavljaju sa ekonomskim vezama sa Moskvom. Kako to komentirate?
– Mislim da to ima više veze sa ekonomijom i politikom nego sa religijom. Većinom to ovisi o ekonomskoj situaciji ovih država: siromašne nisu spremne prekinuti neke ekonomske veze, a bogate jako ovise o nafti i ne žele komplicirati svoje veze na globalnom nivou.
Treba istaći i to kako je na Bliskom istoku jako prisutan sentiment protiv Zapada: mnogi vide ovaj rat kao igru „Zapad protiv Rusije“ i potpuno ignoriraju činjenicu kako je Rusija klasična imperijalna država koja je već pokorila muslimane od Volge do Kavkaza. Ipak, kada pogledate stav javnosti u mnogim muslimanskim državama možete vidjeti promjene, mnogi stručnjaci počinju ukazivati kako je ovo napad jedne države na drugu sa krvavim posljedicama i da Ukrajina ima pravo na borbu i na odbranu.
- U Rusiji postoje mnoge muslimanske zajednice i u nekima od njih (Tatari, Baškiri, Dagestanci, Čečeni…) govore o nezavisnosti. Da li oni u skoroj budućnosti mogu doći do većeg stepena sloboda, pa i nezavisnosti?
– Govori se kako u Rusiji živi gotovo 15 miliona muslimana. Samo jedan grad, a to je ruska prijestolnica Moskva, dom je za više od milion muslimana, ako ne i više, ali u njoj ima tek četiri ili pet namjenski izgrađenih džamija. Poređenja radi, isti broj muslimana živi u Londonu gdje ima više od 50 takvih građevina, te bezbroj drugih mjesta za molitvu muslimana.

I ovdje nije riječ samo o novcu, već je riječ o tome da ruska Vlada ne želi imati pojačanu muslimansku aktivnost u svojoj državi. Mnogi predstavnici muslimanskih zajednica direktno ili indirektno kritiziraju ovaj status, no Vlada reagira na to prilično agresivno.
Svi se sjećamo Čečenskih ratova iz 1990-ih i 2000-ih i pritisak koji stvaraju centralne vlasti na muslimanske zajednice je ogroman („ili lojalnost ili nestanak“). Znamo i kako je Tatarstan, regija jako bogata naftom i sa velikom muslimanskom populacijom, čak i glasala za nezavisnost, a danas je pod većom kontrolom Moskve nego 1990-ih. Većina aktivnih muslimana su odvedeni u zatvore ili protjerani van države (neki od njih su čak stupili u ukrajinske jedinice da se bore protiv Rusije), a neki od njih najavljuju borbu za nezavisnost dijelova Kavkaza, Baškirije ili drugih mjesta. No, to jako malo utječe na samu Rusiju.
Lično sam prilično pesimista kada je ovo u pitanju, a nije samo zbog pritiska Kremlja već i zbog uspješnje politike stvaranja „lojalnih“ muslimanskih zajednica, kao i zbog korištenja lokalnih vjerskih i političkih lidera koji će zastupati sve ono što Moskva od njih traži.
- Trenutno na svijetu postoji mnogo problematičnih žarišta, od Kavkaza preko Ukrajine, Balkana, Azije do Afrike i sva imaju jednu istu stavku – ruski utjecaj. Da li zbog njega i dolazi do ratova?
– U pravu ste. Svi vidimo da gdje god Rusija dođe sa svojom neoimperijalnom politikom, muslimani jako pate. U posljednje vrijeme nisu samo Gruzija, Ukrajina i Sirija doživjele rusku agresiju, već i države poput Sudana i Libije gdje djeluju ruske privatne vojske. Problem je to što ruska propaganda predstavlja Rusiju kao alternativu Zapadu i neki autoritarni režimi to koriste i mnogi obični ljudi, muslimani, budu zavarani.
Na primjer, mnogi na Bliskom istoku kritiziraju Zapad i imaju mnoge razloge za to, ali u konačnici valovi migracija idu ka Evropskoj uniji, a ne prema Rusiji: niko ozbiljno ne očekuje da Rusija pomogne muslimanskim izbjeglicama. Postoje mnogi drugi primjeri zašto muslimani nemaju uspjeha sa Rusijom (ako izuzmemo neke autoritarne elite), ali moramo ovdje biti jasni: ovo nije „manje zlo“ u međunarodnoj politici, ovo je kolonijalna sila modernog doba koja dijeli i osvaja.
- Evropski muslimani su doživjeli mnogo loših godina. Ko je kriv za to – nacionalisti, politika, mediji, pa i neki sami muslimani?
– Lično mislim kako je ovo jako složeno pitanje koje se odnosi i na krizu identiteta u Evropi i muslimanskom svijetu generalno. Imamo neke muslimanske pokrete koji su rado dio Zapada i uživaju u njegovim slobodama, a istovremeno jako kritiziraju zapadnjački sistem vrijednosti.
Paradoks je da isto rade ekstremno-desničarske stranke koje također negiraju liberalnu demokratiju i traže dodatno postrožavanje pravila protiv migracija i općenito protiv muslimana. „Rušenje Zapada“ u ovom smislu neće donijeti ništa dobro muslimanu, vjerovali oni u liberalnu demokratiju ili ne. Mislim da je jedino rješenje nastavak društvenih aktivnosti: učešće u izborima, borba za interese lokalne zajednice, odgovornost za ličnu i dobrobit zajednice zajedno sa drugima.
- Preveli ste Kur'an na ukrajinski jezik. Kako je tekao taj proces?
– Prvo izdanje prijevoda je objavljeno 2013. godine. Pošto ranije nije bilo potpunog prijevoda sa arapskog na ukrajinski, cilj je bio jednostavan da se ljudi više upoznaju sa Kur'anom kao sa velikim vjerskim, ali i moćnim kulturalnim tekstom. Od tada se pojavilo 15 izdanja u Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Ukrajini.
Uvijek sam dobijao dobre reakcije ljudi koji su čitali prevod, a u kasnijim izdanjima smo pravili neke izmjene: Kur'an je jako bogat riječima i stilom i neke muslimanske tradicije je nemoguće prevesti u tekstu. Ono što sam uradio u tom slučaju je jedan oblik tafsira, objašnjenja na ukrajinskom jeziku, uz dodatak nekih klasičnih komentara. Ljudi koji čitaju prijevod Kur'ana, naročito oni koji nisu muslimani, često imaju pitanja o historiji, nekim biografijama, teološkim stavovima…
Zbog toga sam uvijek podržavao ideju dodatnih prijevoda, kao i predstavljanja literature lokalnih muslimana u Ukrajini. Ovo pomaže da ljudi shvate kako nije Kur'an samo knjiga koja je nastala negdje u arapskim zemljama, već i sveti prostor za muslimane Istočne, Centralne i Južne Europe. Sada vidim kako nam treba ne samo prijevod „značenja“ Kur'ana, već i mnogih historijskih i modernih komentara.