Zatagić: Schmidtovim intervencijama BiH se udaljava od demokratije

„U Bosni i Hercegovini se o izbornom zakonodavstvu i njegovoj reformi uvijek raspravlja usput i ad hoc u izbornoj godini, a ne planski i nakon izbora. Izborni zakon je, od 2000. godine, kada je usvojen, mijenjan i dopunjavan 25 puta, često nametanjem odluka Visokog predstavnika, što govori da se političke stranke u Bosni i Hercegovini o pitanjima iz ove oblasti nikada nisu ni mogle dogovoriti“, kaže dr. Senada Zatagić, predavačica, istraživačica i konsultantica iz oblasti ljudskih prava, izbornog prava i migracija.

Diplomirala je i magistrirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te doktorirala na Selçuk Univerzitetu u Republici Turskoj 2019. godine. U svom doktorskom radu bavila se odlukama Evropskog suda za ljudska prava u vezi diskriminacije u uživanju prava biti biran u Bosni i Hercegovini. Godine 2022. objavila je i knjigu Zanemareno pravo – Izgledi za zaštitu prava biti biran u Bosni i Hercegovini. Od 2020. godine predaje na Pravnom fakultetu MEF Univerziteta u Istanbulu. Angažovana je i kao vanjska saradnica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici.

• Kako ocjenjujete stanje na Zapadnom Balkanu? Šta je to što koči napredak regije?

– Nesuočavanje s prošlošću na ispravan način je jedan od temeljnih razloga koji koči napredak svih zemalja u regiji. Tranziciona pravda u regionu nije završen proces. I dalje se suočavamo s mnogo neriješenih problema iz prošlosti, prvenstveno onih koji se odnose na ratni period u Bosni i Hercegovini, ali i drugim zemljama u regionu. Negiranje genocida i ostalih zločina je svakodnevnica.

Prije 15-ak dana je obilježena trideseta godišnjica stradanja u Ahmićima i ono što je bilo pozitivno je inicijativa nevladinih udruženja iz Hrvatske koja su u Zagrebu, akcijom „Ne u naše ime“ zahtijevala od hrvatskih vlasti izvinjenje za zločine u Ahmićima. Ko zna koliko će vremena proći dok se ne uputi takvo izvinjenje, koje je najmanje što može biti učinjeno ka pomirenju. U gotovo svim zemljama u regionu su još uvijek na vlasti iste stranke i iste politike kao ’90-ih godina. Dok se to ne promijeni teško da će biti značajnijeg napretka u regionu.

• Kako komentirate stanje u Bosni i Hercegovini?

– Prvenstveno kao veoma neizvjesno. Vlada entiteta Federacije Bosne i Hercegovine je tek formirana, rekla bih prisilno, te nije sigurno kako će funkcionirati. Preuzimanje vlasti svakako znači gubitak perioda od barem mjesec dana ili više, a onda slijede i godišnji odmori, izmjene određenih kadrova i slično, te je teško nešto mnogo očekivati od nove vlade prije jeseni, čak možda uopće u ovoj godini. Skeptična sam i ne previše optimistična što se tiče rada nove vlade i ne očekujem neke velike promjene u naredne četiri godine, prije da će biti izgubljene još četiri godine i ko zna koliko mladih ljudi koji će napustiti zemlju.

• Koje su mane izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine i zašto još uvijek nema implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava?

– Izborno zakonodavstvo svake zemlje sadrži pravne norme koje su, nakon ustava, najvažnije za tu zemlju jer određuju ko i na koji način će upravljati državom i kako će biti biran. To nisu pitanja o kojima se treba odlučivati u žurbi i preko noći jer se izbornim zakonom odlučuje o pitanjima koja su jednako važna kao i ona u ustavu, ali su preopširna da bi sva bila regulirana ustavom jedne zemlje. U Bosni i Hercegovini se o izbornom zakonodavstvu i njegovoj reformi uvijek raspravlja usput i ad hoc u izbornoj godini, a ne planski i nakon izbora. Izborni zakon je, od 2000. godine, kada je usvojen, mijenjan i dopunjavan 25 puta, često nametanjem odluka Visokog predstavnika, što nam govori da se političke stranke u Bosni i Hercegovini o pitanjima iz ove oblasti nikada nisu ni mogle dogovoriti.

Godinama se u Bosni i Hercegovini manipuliralo reformom izbornog zakonodavstva i implementacijom presuda Evropskog suda za ljudska prava i ove neophodne reforme su korištene za ucjenu od političara iz reda hrvatskog naroda radi ostvarenja njihovih interesa, a koji su suprotni presudama suda iz Strasbourga. To je i razlog zašto do implementacije presuda Sejdić i Finci, Zornić, Šlaku, Pilav i Pudarić nije došlo. Zato što se tim presudama samo deklarativno pridaje važnost, u političkim izjavama se naglašava važnost njihove implementacije, ali se radi suprotno od toga i nema stvarne političke volje da se te presude i implementiraju nego se usvajaju i nameću rješenja koja vode u još veću diskriminaciju. Ne postoji stvarna politička volja za implementaciju presuda Evropskog suda, a međunarodna zajednica, prvenstveno Evropska unija, to pitanje očigledno ne vide kao prioritetno u ovom trenutku.

• Kako ocjenjujete dosadašnje poteze Visokog predstavnika i koliko su njegove odluke pogubne za cjelokupno bosanskohercegovačko društvo?

– Kao jedan veliki korak nazad, dakle – pogrešan korak. Tog 2. oktobra 2022. godine je poražena ne samo ideja i nada u demokratsku Bosnu i Hercegovinu, nego je i nanesena nepopravljiva šteta ideji demokratije i poštovanja ljudskih prava uopće. Treba imati na umu da Visoki predstavnik ne djeluje samostalno, njegova funkcija i odluke su vezane za konsultacije sa zemljama članica Vijeća za implementaciju mira, što znači da sve te zemlje odobravaju negiranja volje građana iskazano na izborima 2. oktobra. Smisao izbora je dodatno obezvrijeđen. Odaziv građana na izborima je već veoma nizak, oko 50 posto, a za očekivati je još manju izlaznost na sljedećim izborima, što dovodi u pitanje i legitimitet izabranih predstavnika. Konsocijacijske demokratije, kakva je i Bosna i Hercegovina, svakako i nisu demokratije u punom smislu riječi i neka su vrsta prelaznog rješenja za podijeljena društva ka demokratskim društvima. Bosna i Hercegovina se intervencijama Visokog predstavnika još više udaljila od toga da bude uistinu demokratska zemlja.

• Kako postići balans između etničkog i građanskog principa u izbornom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine?

– Vrlo jednostavno: poštovanjem i implementacijom presuda Evropskog suda za ljudska prava i preporuka Venecijanske komisije iz 2005. godine. Problem balansa između etničkog i građanskog principa u Bosni i Hercegovini uopće nije nerješiv, kako se predstavlja, naprotiv, rješenje je sasvim jednostavno i sadržano u poštovanju principa ljudskih prava. Venecijanska komisija je 2005. godine u svom mišljenju dala smjernice za rješenje problema u Bosni i Hercegovini kroz određene reforme koje bi zemlju učinile demokratskom i funkcionalnom, a istovremeno bi se zaštitila kolektivna prava. To treba biti početna tačka za sve reforme.

• U Turskoj se uskoro održavaju predsjednički izbori. Kakva su Vaša očekivanja?

– Prije svega da izbori proteknu u duhu demokratije i vladavine prava, u što ne sumnjam. Moram istaći da građani te zemlje imaju izgrađen osjećaj obaveze u odnosu na korištenje njihovih izbornih prava i ako pogledamo statistiku s prethodnih izbora to možemo jednostavno i potvrditi. Izlaznost na izborima u Republici Turskoj je visoka i izbori uglavnom protiču bez incidenata. Što se tiče rezultata izbora teško je, naravno, sa sigurnošću predvidjeti rezultat. Mnogi domaći i strani analitičari smatraju da će ovo biti najneizvjesniji izbori u posljednjih 20 godina u Republici Turskoj. Prema određenim analizama, čini se da oba predsjednička kandidata uživaju veliku podršku, a da je ona čak za par procenata veća za kandidata opozicije, Kemala Kılıçdaroğlua.

S druge strane, sadašnji predsjednik, Recep Tayıp Erdoğan, iako bi mogao izgubiti veliki broj glasova prvenstveno zbog ekonomskih problema i velike inflacije s kojima se Turska suočava već neko vrijeme, ali i situacije u područjima pogođenim zemljotresom, ipak ima prilično veliku podršku. Prilično je izvjestan scenarij da ponovo bude izabran, možda ovaj put s malom razlikom glasova u odnosu na kandidata opozicije. Opozicija, iako ovog puta ujedinjena, odlučila je kandidirati za predsjednika dugogodišnjeg predsjednika najvažnije opozicione stranke, koja uživa značajnu podršku birača, ali istovremeno je riječ o kandidatu koji je već nekoliko prethodnih izbornih ciklusa bio poražen od predsjednika Erdoğana. Treba imati na umu da se na ovim izborima biraju i članovi Parlamenta, te je moguće da se ponovi scenarij s izbora za grad Istanbul iz 2019. godine, odnosno da Erdoğan izgubi izbore za predsjednika, ali da njegova stranka osvoji većinu mjesta u Parlamentu.

• Kako gledate na odnose između Turske i Rusije posebno u kontekstu rata u Ukrajini?

– Odnosi Rusije i Turske u posljednjoj dekadi su veoma dinamični i mnogostruki, ako se može tako opisati činjenica da variraju od gotovo otvorenog neprijateljstva do strateškog partnerstva. Sjetimo se pada ruskog aviona, zatim pregovora o primirju u Siriji, ali i ekonomskih odnosa dvije zemlje. Rekla bih da su lideri obje zemlje svjesni svoje moći i žele osigurati dominaciju u određenom dijelu koji pripada njihovoj sferi interesa, ali i da su na određeni način primorani na partnerstvo zbog odnosa moći na globalnoj sceni. Teško je govoriti o granicama interesnih područja između dvije sile, ali je sigurno je da obje zemlje imaju interese i na Balkanu i na Bliskom istoku, a možda i nešto manje u centralnoj Aziji i to je vidljivo iz uticaja koje Rusija i Turska imaju u ovim regijama.