Charles na prijestolju u vrijeme kada imperije više nema

Piše: Gouri Sharma

Britanski kralj Charles III bit će krunisan u subotu, osam mjeseci od stupanja na tron i smrti svoje majke, kraljice Elizabete II, prošlog septembra.

Ceremonija će se održati u Westminsterskoj opatiji u Londonu, gdje se održava svako krunisanje od 1066, a predvodit će je kenterberijski nadbiskup, poglavar Crkve Engleske.

Na ceremoniji, 75-godišnji Charles bit će krunisan krunom od čistog zlata izrađenom 1661, pred 2.200 gostiju iz političkog, kraljevskog i svijeta slavnih.

Među zvanicama će biti njegov najstariji sin princ William i njegova supruga Catherine, dok će njegov drugi sin princ Harry, koji se nedavno posvađao s ostatkom porodice doći na ovaj događaj iz Sjedinjenih Američkih Država bez supruge Meghan Markle.

Još se ne zna kakvu će ulogu imati princ Andrew, koji je nedavno lišen kraljevskih dužnosti zbog povezanosti sa seksualnim skandalom.

Pozvani su još i britanski premijer Rishi Sunak, francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački kancelar Olaf Scholz i Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, kao i niz drugih članova kraljevskih porodica, uključujući princa Alberta II i princezu Charlene od Monaka.

Prethodno krunisanje

Charlesovo krunisanje dešava se 70 godina nakon krunisanja njegove majke, koja je tada imala 25 godina i koja je krunisana u sklopu velike ceremonije 2. juna 1953.

Ceremonija krunisanja 39. monarha u Westminsterskoj opatiji bila je obilježena vjerskom pompom, simbolizmom i tradicijom dok su milioni gledali kraljicu Elizabetu II kako izgovara zakletvu, biva pomazana svetim uljem i ukrašena nakitom, haljinama i simbolima kraljevske vlasti kada je krunisana kao kraljica Velike Britanije, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Južne Afrike, Pakistana i Šri Lanke, u to vrijeme poznate kao Cejlon.

Subotnja ceremonija će po svemu sudeći biti manje grandiozan događaj, s trosatnom ceremonijom skraćenom na jedan sat i sa manjom listom gostiju.

Analitičari su kazali Al Jazeeri da ove razlike govore u promijenjenoj ulozi kraljevske porodice i Velike Britanije kao nacije u domaćem kontekstu i na globalnoj pozornici između dva događaja.

Ed Owens, historičar, kraljevski analitičar i autor knjige The Family Firm: Monarchy, Mass Media and the British Public, 1932-53, kazao je Al Jazeeri: „Godine 1953, postojao je istinski osjećaj entuzijazma, optimizma i nade koji su signalizirali novi početak za Veliku Britaniju nakon Drugog svjetskog rata. Krunisanje je tada predstavljeno kao zabava koja će označiti početak novog perioda.“

„Mnogo je vremena prošlo između dva krunisanja i ton ove korelacije je ton opravdanja zašto bi trebalo nastaviti s ovom ceremonijom, posebno usmjeren prema mlađoj publici, kao i objašnjenja vjerskog simbolizma naciji koja nije više većinski kršćanska.“

Edward Kissi, vanredni profesor na odsjeku za afričke studije na Univerzitetu u Južnoj Floridi, rekao je Al Jazeeri da se može uporediti grandioznost nacionalnih i globalnih fanfara iz 1953. sa mlakom atmosferom pred sami događaj sada.

„Ovdje je važan kontekst“, kaže Kissi. „Kraljica Elizabeta je krunisana na zalasku Britanskog carstva, i u vrijeme kada je opadao britanski globalni utjecaj. Kralj Charles će biti inaugurisan u vrijeme kada carstva više nema, a Commonwealth, koji ga je zamijenio, nije siguran kada je riječ o privrženosti i poštovanju za Veliku Britaniju i njenog monarha koji će uskoro biti krunisan.“

Spisak gostiju

Ključna razlika je broj ljudi koji su pozvani da prisustvuju. Godine 1953, pozvano je više od 8.000 ljudi i predstavljeno je 129 nacija i teritorija, uključujući generala Georgea Marshalla, američkog državnog sekretara, te premijere Indije i Pakistana, Jawaharlala Nehrua i Mohammada Alija Bogru.

Radi usporedbe, kraljevom krunisanju će u ime Indije prisustvovati potpredsjednik Jagdeep Dhankhar, dok će supruga američkog predsjednika, Jill Biden biti najviša američka zvaničnica.

Khadiza Naufa Fatin, nezavisna istraživačica i urednica lista Heritage Times iz Guwahatija u saveznoj indijskoj državi Assam na sjeveroistoku, kazala je Al Jazeeri da razlike u ovim događajima otkrivaju mnogo o novom svjetskom poretku.

„Događaj iz 1953. bio je veoma blizu kraju Drugog svjetskog rata i shodno tome nezavisnosti nekoliko kolonija“, kazala je.

„U to vrijeme su se bivše kolonije i njihovi lideri osjećali relativno bližima u pogledu sjećanja na carstvo koje je nekada vladalo njima. Nove nacionalne države su se tek formirale i nisu se još distancirale od monarhijskog sistema i monarh je smatran nužnim simbolom za održavanje države na okupu. Ljudi su se stoga okretali prema kraljici Elizabeti II za nadu i mir u vrijeme ekonomskih i političkih previranja“, dodala je Naufa Fatin.

„Veoma različiti konteksti koji okružuju odnos između britanske monarhije i dijelova svijeta koji su nekada bili dio njenog carstva boje kontraste između 1953. i 2023“, kazao je Matthew Smith, profesor historije i direktor Centra za proučavanje naslijeđa britanskog ropstva na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL).

„U tih sedam decenija, ostvareni su veliki uspjesi u projektu dekolonizacije koji su rezultirali kompleksnim sistemima nacionalizma u Africi, na Karibima, u Aziji, pa čak i u samoj Velikoj Britaniji, koja je danas demografski sasvim drugačija nego 1953. To znači da će receptivnost na kraljevo krunisanje uključiti veoma zanimljivu ilustraciju koliko smo napredovali“, kazao je Smith.

Usred nekih širih pomaka u raspravama o dekolonizaciji vezanih za dobra i artefakte uzete iz bivših kolonija, monarhija je najavila početkom godine da spornog dijamanta Kohinoor ili njegove replike, po prvi put neće biti u ceremoniji krunisanja.

„Danas postoji mnogo snažnija svijest javnosti o tome kako se Velika Britanija obogatila i narativi o eksploataciji kroz ropstvo i kolonijalizam sada su poznatiji i priznatiji“, kazao je profesor Smith.

„Crkva Engleske, privatne institucije i porodice su u protekle tri godine izdale javna izvinjenja za svoje uloge u ropstvu i porobljavanju Afrike. Kralj je svjestan ovakvog razvoja događaja“, dodao je.

„Volio bih da zamislim da sam kralj, dok razmatra svoju vladavinu. On mora biti svjestan da užasi iz prošlosti ne mogu proći nezapaženo, nepriznato ili bez popravke, a geste kao što su prilagodbe na kruni kraljeve supruge su mali pokazatelj toga“, kazao je Smith.

„Monarhija u Velikoj Britaniji trenutno izgleda više kao relikt iz prošlosti. Stoga ljudi ovaj događaj vide više kao tradiciju, nego kao političku nužnost“, kazala je Naufa Fatin.

„Čak se ni stanovnici Velike Britanije nikada nisu osjećali udaljenijima od kraljevske porodice nego što je to sada slučaj. Ne mogu se povezati s postojanjem kuće koja se drži priča o svojoj staroj slavi da bi ostala politički relevantna. Britanska kraljevska porodica nije više ono što je bila, već je jedna od kraljevskih porodica širom svijeta. Ranije je u anglofonom svijetu njihova moć bila zadana vrijednost koju smo svi razumjeli, ali to se sada mijenja“, dodala je ona.

Krunisanje 1953. bilo je prvo britansko krunisanje koje je u potpunosti prikazano na televiziji u Velikoj Britaniji, sa prijavljenih 27 miliona domaćih gledalaca, i drugi ključni svjetski događaj koji je emitovan na televiziji u inozemstvu, nakon inauguracije američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera nekoliko mjeseci ranije.

Analitičari kažu da će krunisanje, uprkos promjenama i kontroverzama, ipak biti međunarodni medijski spektakl.

„U dobra društvenih mreža, hiljade, čak i milioni, mogu ‘prisustvovati’ krunisanju sa distance, i indirektno gledanjem ceremonije na televiziji“, kazao je profesor Kissi. „Ovo krunisanje će vjerovatno biti medijski spektakl 21. stoljeća koji će nadmašiti onaj iz 1953. godine“.