Smrtonosne ulice Sarajeva: Zid šutnje i prebacivanje odgovornosti

Ambijent u Sarajevu više pogoduje počiniocima krivičnih djela nego građanima, kaže Nermin Pećanac, bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo povodom čestih saobraćajnih nesreća s tragičnim ishodom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Upitali smo ga kako je moguće da osoba bez položenog vozačkog ispita i pod dejstvom alkohola te koja je „od ranije poznata policiji“ uopće upravlja vozilom.

„Jednostavno, moglo se desiti, to je Bosna i Hercegovina. Što bi ljudi rekli, gdje prestaje pamet i logika, tamo počinje Bosna i Hercegovina. Mi nemamo ambijent koji se bori protiv kriminala i ta borba protiv kriminala svedena je na individualne akcije“, kaže sagovornik.

Prisjeća se i ranijih tragedija na sarajevskim ulicama te nastavlja kako je za vrijeme svog mandata tražio od nadležnog zakonodavnog tijela da se u krivični zakon uvrsti krivično djelo vožnja iz objesti.

„Vožnja iz objesti je ta sa tragičnim posljedicama, to su teške povrede zakona o bezbjednosti saobraćaja. Međutim, kao i mnogo inicijativa, to završi u ladicama nekih koji uopće ne shvaćaju trenutak i o čemu se radi. Šta god vi pokrenete, neke individualne akcije i aktivnosti naiđete na zid šutnje dok se nešto ne desi.“

Nema amnestiranih

Prema njegovim riječima, cijeli sistem je zakazao, a neke individualne akcije i aktivnosti nailaze na zid šutnje dok se nešto ne desi.

„Ubijeđen sam da najmanje prava u ovoj državi imaju žrtve bilo kojeg krivičnog djela. S druge strane, za počinioce imate toliko stvari koje im zakonski idu u prilog da u to ne vjerujete dok ne dođete do nekog težeg krivičnog djela ili neke tragedije. Jednostavno, ovdje je zatajilo sve ono što treba da se uključi u pravljenje pravnog ambijenta, trebao bih reći jačanje vladavine prava, ali trebate prvo imati vladavinu prava da bi je jačali“, govori Nermin Pećanac.

Ističe da je Vlada Kantona Sarajevo predložene mjere u cilju osiguranja što veće bezbjednosti u saobraćaju trebala i mogla uraditi unazad pet godina.

„Ko vam brani da postavite kamere u tramvaje, trolejbuse, autobuse; ko vam brani da postavite videonadzor u gradu; ko vam brani da povećate broj policajaca? To su mjere koje proizilaze iz redovnog rada i Vlade i resornog ministarstva. Sjećam se kad je ubijen Denis Mrnjavac i jedan od zaključaka kolegija u kojem su učestvovali i policija i tužioci i predsjednici stranaka bio je da se postavi videonadzor u svim tramvajima, trolejbusima, autobusima. Imate li vi to sada, je li realizovano? Nije. Znači, s jedne strane donosite mjere koje ne realizujete i opet kad se neka tragedija desi, to su opet manje-više iste mjere“, kaže sagovornik.

Dodaje da nije uvijek samo policija kriva za stanje bezbjednosti.

„Mnoge institucije se kriju iza policije, odnosno kriju svoj nerad prebacujući svoju odgovornost na policiju. Normalno, ne možemo ni policiju amnestirati. Ovdje nema amnestiranih, ovdje imate stepenovanu odgovornost. Ovdje ne možete ni na koga pokazati prstom i reći da nije kriv. Mi svi znamo da je nemirno oko 23 sata kada počinju vrlo često te utrke po gradu.“

Politika se uvukla u sve pore

Postavlja i pitanje da li policajce dobro rukovode čelnici u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije.

„Kako ćete imati neke akcije kad se u sarajevskoj policiji maltene svaku godinu i po u prosjeku mijenja komesar, kao na filmskoj traci. Dok komesar postavi svoje ljude, pa kad ti ljudi počnu raditi, onda dođe drugi komesar. Ovdje puno toga ne ide u prilog povećanju stepena bezbjednosti. Politika se uvukla u sve pore i ne možemo reći da je policija depolitizovana. Nažalost, policija se nije depolitizovala. I šta sad da radimo? Mi moramo jačati sistem bezbjednosti. Najveću odgovornost po meni imaju ministarstva pravde, prije svega, federalnog i državnog nivoa. Oni treba da kreiraju zakone, da gledaju kako se implementiraju zakoni pa da predlažu dopune ili izmjene, a toga nema. Sakriveni su iza policije koju stalno guraju da odgovara za sve što se dešava i oni iza toga stoje, a njihov nerad dobrim dijelom utiče na stepen bezbjednosti“, govori Nermin Pećanac.

Dotakao se i prebacivanja odgovornosti između policije, tužilaštva i sudstva.

„Kad sam bio u ministarstvu, moj jedan od prvih sastanaka je bio sa tadašnjom tužiteljicom gdje smo dogovarali vid saradnje jer policija radi pod nadzorom tužilaštva. Ne možete vi voditi ‘otvoreni rat’ i imati odnos ‘toplo-hladno’ između policije, tužilaštva, pravosuđa, to ne vodi ka dobrom. Jednostavno, trebali su i prije sjesti, a ne čekati da se desi tragedija pa da se onda počnu ‘prepucavati’ preko medija ko je za šta odgovoran“, kaže sagovornik.

Posebno se osvrnuo i na proces oduzimanja vozila prekršiocima zakona.

„Slušam da je ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica rekao da je unazad nekoliko godina bilo dosta naloga za zapljenu automobila. Zašto se sada to čekalo, zašto se to nije rješavalo prije? Ne možete imati ovakve institucije koje utiču na stanje bezbjednosti i da njihovi čelni ljudi izlaze i govore ono što govore. Time pokazuju svoju nezrelost, neozbiljnost. Na kraju krajeva, ja kao građanin ne moram znati ko je odgovoran da se zaplijeni automobil. Ima zakonska mogućnost, da li to treba raditi policija, prekršajno odjeljenje suda, drugostepeni sud, ja apsolutno kao građanin to ne moram znati. Oni između sebe neka se dogovaraju ako ima neke pravne praznine i ako ima nekih problema treba da ih prevaziđu. A ovako kada se nešto desi pa prebacivanje odgovornosti to je samo alibi i da se bijes javnosti zbog ovakvih tragedija jednostavno amortizuje.“

Kriminalci su bolje opremljeni

Podatak da vozači u Bosni i Hercegovini o pitanju neplaćenih kazni za saobraćajne prekršaje duguju 80,8 miliona konvertibilnih maraka (40,4 miliona eura) je, prema njegovim riječima, znak slabosti sistema i ljudi koji predstavljaju taj sistem.

„To je nevjerovatno. To se može desiti i u drugim zemljama, međutim, ovakvog nivoa, kao što se dešava kod nas, sigurno ne može. U drugim zemljama to može biti ispad, ali kod nas je to postalo kao navika. Ako neko nije platio kaznu, još je data mogućnost da se i polovina iznosa kazne plati u roku osam dana, onda u čemu je problem? Problem je što nemate nadzora nad svojim mjerama, ne kontrolišete svoje mjere. I tu dolazimo do onoga, neko će reći, ne valjaju nam zakoni, slažem se, trebaju stroži zakoni, ali ima zakona koji vam daju mogućnost da reagujete ali nemate stručne i kompetentne ljude koje će to realizovati. Nažalost, ne smijem griješiti dušu, ali kod jedno 70 posto ljudi jedina referenca je odanost partiji, šefu partije i onda se pitamo što nam se sve ovo dešava“, govori Nermin Pećanac.

Napominje da uvijek treba opremati policiju i da je to zadaća svih vlasti.

„To treba biti trajni zadatak bez obzira na to koja je stranka u vlasti, ko je ministar, ko je iz koje stranke predložen. Normalan zadatak treba biti osposobljavanje policije materijalno-tehničkim sredstvima. Policiju vi morate opremati da uvijek bude korak ispred kriminala, nažalost kriminalci su sada bolje opremljeniji, uvezaniji, nego kod nas pripadnici agencija za zaštitu zakona“, kaže sagovornik.

Mišljenja je da pritisak javnosti može nešto promijeniti.

„Jeste da kod nas to nije kao u nekim drugim zemljama, međutim, treba pritisak javnosti da bude i okupljanja. I to je jedan vid pritiska na vlast, institucije države samo da rade ono za što su plaćeni i ono što im je u nadležnosti. U svijetu ljudi protestuju da im bude bolje, a kod nas protestuju da dobiju ono što im zakon garantuje. U tome je drastična razlika između nas i mnogih zemalja oko nas. Ovdje ljudi protestuju da bi dobili plaću koja im pripada po zakonu, da bi se implementirali zakoni koji su na snazi. Ovdje u suštini ljudi ne protestuju da bi nešto još bolje bilo, već samo ‘daj mi ono što mi pripada’ ili ‘po zakonu’ i možete misliti kakva nam je pravna država kad ne možete ostvariti ono što vam zakon garantuje, što vam država garantuje. To vam opet ne da ta ista država preko svojih institucija i nekompetentnih kadrova.“