Hoće li novo zapadno oružje pomoći Ukrajini u borbi protiv ruskih snaga

Sukob u Ukrajini uskoro će ući u novu fazu visokog intenziteta jer se kijevske jedinice spremaju za najavljivanu kontraofanzivu. Ukrajinsko neprestano lobiranje kod saveznika imalo je značajne rezultate jer su članice NATO-a postepeno prestajale oklijevati da pošalju visokotehnološko naoružanje.

Naredne sedmice će vjerovatno biti pune krvavih borbi jer Ukrajina planira povratiti teritoriju koju je Rusija zauzela prvih sedmica invazije 2022. godine.

O kojem se oružju govori i zašto je ono neophodno?

Oklopni udar

Više od 230 zapadnjačkih borbenih tenkova prebačeno je u Ukrajinu, uključujući Abramse M1 američke proizvodnje i britanske Challengere 2. No, ogromna većina su njemački tenkovi Leopard 2.

Riječ je o modelima koji su u samom svjetskom vrhu kada se govori o snazi, oklopljenosti i mobilnosti – tenkovi su ciljano napravljeni da poraze ruske najjače izazivače na terenu.

Potentna kombinacija nadograđene elektronike, senzora i sposobnosti za noćne borbe dodatno pojačavaju njihove mogućnosti i daju komandantima sredstva za poraz ruskih tenkova na daleko većem dometu od neprijateljskog.

Zašto je ovo korisno? Oni će biti oklopljena šaka na vrhu kontraofanzive koja će probiti rupe kroz neprijateljske odbrambene linije, koristiti praznine gdje god mogu, a potom unijeti haos iza ruskih odbrambenih linija – ali to neće sami raditi.

Pokretljivost jedinica

Uz njih ili odmah iza tenkova bit će mehanizirane pješadijske jedinice opremljene uglavnom pješadijskim borbenim vozilima (IFV) poput američkog Bradleyja ili njemačkog Mardera.

Napravljena za relativno siguran transport jedinica, ova vozila su naoružana sa raznim oblicima 30-milimetarskih topova ili protivtenkovskih projektila i sposobna su kako braniti sebe, tako pružati i vatrenu podršku drugim jedinicama.

Ukrajina je od članica NATO-a dobila stotine ovih vozila za predstojeću ofanzivu, najvažniju u dosadašnjem toku rata.

Ukrajinske jedinice su imale intenzivne obuke u vođenju modernog ratovanja na NATO-ov način, uz taktičke inovacije koje su Ukrajinci sami izučili na borbenim linijama. Brzina će biti ključna u napredovanju duž relativno ravnih, otvorenih prostranstava južne Ukrajine. Kao pomoć u tome, na scenu će stupiti i artiljerija.

Ogromne količine 155-milimetarskih granata su uskladištile obje strane u očekivanju nadolazeće borbe. Ogromna je žeđ za ovim komadima municije, ukrajinska vojska je nedavno procijenila kako treba najmanje 12.000 granata dnevno kako bi postigla svoje ciljeve. Moderne haubice mogu ispaljivati ove projektile na domet do 30 kilometara, no u borbi brzog toka mete daleko iza ruskih linija će morati biti uništene.

HIMARS izlazi na scenu…

HIMARS i artiljerija dugog dometa

Jedan od najefikasnijih komada naoružanja u dosadašnjem toku rata je Artiljerijski Raketni Sistem Velike Mobilnosti (High Mobility Artillery Rocket System), odnosno HIMARS. Precizno navođeni raketni sistem može ispaliti salvu 100 kilograma teških bojevih glava koje padaju u razmaku od nekoliko metara jedna od druge, a domet mu je 80 kilometara.

Ovo daje žestoku snagu udarca jer se veoma važne mete mogu u potpunosti uništiti daleko od borbenih linija.

Ruska vojna logistika žestoko ovisi o željezničkom sistemu i ranžirane stanice i željeznički depoi postaju veoma lake mete jer se ne mogu pomijerati niti mijenjati.

HIMARS se pokazao ekstremno efikasan pri uništavanju ruskih rezervi goriva i municije, koncentracija trupa te komandnih i kontrolnih centara kada je Ukrajina pokušala usporiti ruske spsobnosti vođenja vojnih operacija.

Ruskoj vojsci nije bilo svejedno na ovo i polako je povukla svoje centre opskrbe, gdje je to moguće kao i komandne ispostave daleko od dometa HIMARS-ovih raketa.

Nedavna britanska donacija nekoliko stotina krstarećih raketa Storm Shadow žestoko komplicira ruske vojne planove.

S brzinom skoro jednakoj brzini zvuka i na visini leta od prosječnog drveta, prikrivena krstareća raketa može ponijeti 480-kilogramsku bojevu glavu “razbijač bunkera” nevjerovatno precizno i na udaljenosti većoj od 250 kilometara. Dovoljno je sofisticirana da zaobilazi prepreke i područja koja su jako zaštićena baterijama zračne odbrane.

Ima veoma mali radarski presjek i teško ju je pratiti. Dok se približava, uzlijeće i ponire ka meti. Prvo od dva punjenja pravi rupu u meti i omogućava da glavno punjenje uđe i detonira unutar građevine i tako je uništi u potpunosti.

Napravljena je za uništavanje meta visoke vrijednosti, bez obzira da li su oklopljene ili ukopane. Također je vrlo efikasna za uništavanje svih velikih građevina kao što je vitalno važni most na Kerčkom moreuzu koji je oštećen u ranijem napadu.

Ukrajina ih nema mnogo, ali ako ih bude koristila pažljivo i na važne mete, mogu biti prevaga u nadolazećem sukobu, s obzirom na to da daju mogućnost Kijevu dugometnog udarca, nešto što je on uvijek želio.

Zračne snage

A sve će ovo biti od male važnosti ukoliko Ukrajina ne bude mogla kontrolirati nebo iznad borbi. Uprkos stalnim molbama predsjednika Volodimira Zelenskog, zapadni mlazni avioni koji su obećani vjerovatno neće doći navrijeme da utječu mnogo na tok dešavanja.

Ono što bi moglo, ipak, biti od koristi su donacije borbenih aviona iz sovjetskog doba MiG-29 koje su poslale Slovačka i Poljska.

Na početku rata, ruske zračne snage su bile 4:1 jače od ukrajinskih. Nemali broj posmatrača i analitičara je iznenađen tokom sukoba da Rusija, uprkos ogromnoj prednosti, nije uspjela uništiti ukrajinske zračne snage na početku invazije.

Ukrajinska avijacija i dalje izvodi napade, bombardira mete i podržava pješadiju godinu dana kasnije od početka invazije i ova mala, ali odlično obučena sila će biti jako korisna za kontraofanzivu, pružajući podršku kopnenim trupama i uništavajući dostupne mete.

Od skoro jednake važnosti su mnoge vrste bespilotnih letjelica koje nadlijeću borbene terene. Obje strane koriste ovu tehnologiju kao dodatne oči artiljerije i podešavanje vatre topova te se za nekoliko minuta može preciznije gađati što čini bojno polje opasnijim mjestom nego što je već bilo.

Mali naoružani dronovi mogu bacati eksplozivni teret na pojedinačne pozicije pješadije, dok veći kao što je Bayraktar TB2 mogu tražiti i loviti lake mete kao što su spori ili radari sa fiksnim položajima.

Obuka

Sve navedeno naoružanje je od ogromne važnosti i može dati Ukrajini značajnu prednost, ali ono što sve povezuje u funkcionalnu cjelinu je provedeno vrijeme na obuci, ne samo pješadije već i viših oficira kako bi znali koristiti kombinacije oružja – sposobnost korištenja svog navedenog naoružanja zajedno kao jednog tijela, da jedno pojačava sposobnosti drugoga i tako osigura vojnu koheziju.

Članice NATO-a obučavale su brojne oficire, oficire u rezervi i vojnike u zapadnjačkom načinu vođenja ofanzivnih vojnih operacija visokog intenziteta.

Jedan dio je bio fokusiran na zračnu odbranu i ukrajinske jedinice su učile kako da maksimalno koriste složene sisteme zračne odbrane koji su im dostupni.

Ovo se već pokazalo efikasno u branjenju prijestolnice Kijeva kroz nedavno obaranje hipersoničnih raketa Kinžal i dronova Shahed-136.

Mješavina kompleksnog naoružanja iz cijelog svijeta traži prilagodljivo vođenje logistike ukoliko se želi sačuvati zamah ofanzive, a dostava i popravke su od vitalne važnosti da svaki napredak bude uspješan. Ukrajinska vojska će se morati dobro potruditi na tome, ruske snage su imale mjesece za pripremu za seriju borbi koje bi mogle biti i odlučne za prirodu rata.

Obje strane znaju o čemu je riječ i Rusija neće prepustiti teren olako, uprkos svim pričama o niskom moralu ruskih snaga.